U neko doba studiranja i povlačenja po domovima i raznim iznajmljenim stanovima, osim učenja bilo je i druženja. Cure su znale doći kod mene, spremila bih palačinke i kakao. Ja nisam pila i pušila, ustvari popila bih tu i tamo neko piće sa sokom, vino nisam voljela a ni pivo. Dim mi nije smetao, jedino me bilo strah da kolegice ne zapale nešto. Kad bi otišle dugo sam provjeravala i prala odmah zavjese da gazdarica ne bi šta primijetila kad bi došla. Kartale smo remi dugo u noć pa i do jutra puno puta. A pepeljaru i sve što je moglo bit pepeljara krcalo se napola ugašeni cigarama. Žene ne znaju gasiti cigarete. Čine to pokretima kao da moraju svrdlati. Znači napola popuše i ugase i odmah upale drugu.
Jedne zimske večeri dok je bila redukciji uz puno svijeća prizivale smo duhove. Ništa nismo prizvale osim struje koja je došla oko 21, pa smo nastavile kartati. Uvijek mi je bila želja biti dio seanse s duhovima.

Oznake: Dugo u noć

18.07.2019. u 21:19 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (11)
Lipanj 2019 (17)
Svibanj 2019 (18)
Travanj 2019 (19)
Ožujak 2019 (8)

Opis bloga

Linkovi