nedjelja, 12.06.2011.
Najvažniji spomenici hrvatske jezične povijesti
Dragi naši blogeri!
Povijest hrvatskog jezika duga je i zanimljiva kao i naša opća povijest. U ovom pregledu donosimo popis najvažnijih spomenika iz hrvatske jezične povijesti!
1. BAŠČANSKA PLOČA (o. 1100)
2. Pismo pape Inocenta IV senjskom biskupu Filipu (1248)
3. POVALJSKA LISTINA (1250)
4. VINODOLSKI ZAKON (1288)
5. ŠIBENSKA MOLITVA (polovicom 14. st.)
6. Faust VRANČIĆ, Dictionarivm qvinqve nobilissimarvm Evropa lingvarvm , Latina, Italica, Germanica, Dalmatia & Vngarica (1595)
7. Bartol KAŠIĆ, Institutionum lingua Illyrica libri duo (1604)
8. Joseff SIPUS, Temely xitne tergovine
vu Zagrebu 1796.
9. Antun MIHANOVIĆ, Rech Domovini od hasznovitozti piszanya vu Domorodnom Jeziku
Vu Bechu 1815.
10. Ljudevit GAJ, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, poleg mudroljubneh, narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov (Budim, 1830)
11. Joanne DERKOOSZ , Genius patria
Zagrabia, Typis Francisci Suppan 1832.
12. Janko DRAŠKOVIĆ, Disertatia iliti razgovor
U Karlovcu, pritiskano slovima Joana Nep. Prettnera 1832.
13. Ivan KUKULJEVIĆ SAKCINSKI,
Govor održan u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843.
14. Ivan KUKULJEVIĆ SAKCINSKI,
Govor održan u Hrvatskom saboru 23. listopada 1847.
15. Letak dodan »Narodnim novinama« (1847)
16. KNJIŽEVNI DOGOVOR U BEČU (1850)
17. LISTOPADSKA DIPLOMA (1860)
18. Članak LVIII. O narodnom jeziku (1861)
19. Kraljev odgovor na članak LVIII. Hrvatskoga sabora (1862)
20. HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA (1868)
21. Antun Branko ŠIMIĆ, E (1918)
22. USTAV KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA (1921)
23. PRAVOPISNO UPUTSTVO
za sve osnovne, srednje i stručne škole Kraljevine S.H.S. (1929)
24. USTAV KRALJEVINE JUGOSLAVIJE (1931)
25. Dr. Kruno KRSTIĆ, Načela pokreta za hrvatski književni jezik (1941)
26. ZAKONSKA ODREDBA
o hrvatskom jeziku, o njegovoj čistoći i o pravopisu (1941)
27. ODLUKA
o objavljivanju odluka i proglasa Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije, njegovog Pretsjedništva i Nacionalnog komiteta na srpskom, hrvatskom, slovenačkom i makedonskom jeziku (1944)
28. NOVOSADSKI DOGOVOR (1954)
29. DEKLARACIJA
O NAZIVU I POLOŽAJU HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA (1967)
30. USTAV SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE (1974)
31. PROBLEMI JEZIKA I JEZIČNE POLITIKE (1986)
32. USTAV
REPUBLIKE HRVATSKE (1990)
33. PROMEMORIJA
O HRVATSKOME JEZIKU (1995)
34. HRVATSKI JEZIK –
POSEBAN SLAVENSKI JEZIK (1996)
M.G. i T.Ž.
- 00:34 -
Hrvatska i Unesco
UNESCO je jedna od UN-ovih agencija koja se bavi područjima obrazovanja, znanosti i kulture te obuhvaća 193 zemlje članice. Ujedno je organizacija unutar koje djeluje i Svjetski centar i odbor za baštinu. Zadaća je tog Odbora poticati zemlje članice na zaštitu prirodnih i kulturnih bogatstava te najvrednije njihove znamenitosti nominirati za listu svjetske baštine. Biti na Listi svjetske baštine UNESCO-a važna je i prestižna stvar, no postupak upisa je dugotrajan i ozbiljan posao koji može potrajati i do nekoliko godina. Od 1972, kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, Svjetska lista kulturne baštine do danas je uključila čak 878 znamenitosti. Od toga je 679 kulturnih, 174 prirodnih i 25 miješanih lokaliteta u 145 svjetskih zemalja. Neke zemlje, poput Kine, Francuske ili Italije „daju“ i više od 30 takvih baštinskih lokaliteta, dok su u nekim zemljama samo objekt ili dva, prirodna znamenitost ili dvije, odlukom komisije, zaslužili da uđu na popis. Hrvatska se danas može pohvaliti s njih sedam.
Lista UNESCO-a razlikuje prirodnu i kulturnu baštinu. U prirodnu se baštinu mogu ubrajati cijeli nacionalni parkovi, planine ili polja, ali i samo jedno, vrlo staro i značajno stablo. Kulturna dobra čine ili važni povijesni objekti ili takozvana nematerijalna baština kao što je neka posebnost u jeziku, običajima, narodnoj nošnji.
Republika Hrvatska poslala je Centru za svjetsku baštinu (WHC) popis kulturnih i prirodnih dobara za koje se smatra da zavrjeđuju ući na Listu. Samo neke od kulturnih znamenitosti s tog popisa su: Tvrđa u Osijeku, mjesto Lubenice na Cresu, Dvorac u zagorskom Velikom Taboru, istarski gradić Motovun, Pustinja Blaca, Primoštenski vinograd ili grad Korčula.
Među prirodnim dobrima koje je Hrvatska predložila nalaze se Sjeverni Velebit, Nacionalni park Kornati i Telašćica. Dakako, postoje i takve znamenitosti koje istovremeno imaju obilježja prirodne i obilježja kulturne baštine. Naziva ih se „mješovitim dobrima“, a Hrvatska među svojim adutima i kandidatima za zaštitu UNESCO-a izdvaja Lonjsko polje.
M.Š. i G.G.
- 00:29 -
srijeda, 08.06.2011.
Zanimljivosti o kulturnim spomenicima u Hrvatskoj
Jeste li znali... ?
... da je Baščanska ploča, danas jedan od najvrednijih spomenika rane hrvatske pismenosti, izvorno bila natpis na pregradnoj ploči što je dijelila redovnički kor od crkvene lađe? Pronađena je u crkvi svete Lucije u Jurandvoru na otoku Krku, a od 1934. čuva se u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
... da se jedno od najznačajnijih lokaliteta eneolitika smjestilo pet kilometara nizvodno od Vukovara? Po arheološkom lokalitetu Vučedolu nazvana je i jedna eneolitička kultura, a na njegovim je prostorima pronađen i simbol grada Vukovara, čuvena Vučedolska golubica. Osim vrijednih materijalnih ostataka, zanimljivost je Vučedola i najstariji europski kalendar Vučedolski Orion.
... da je prva skulptura Aleje glagoljaša, Stup Čakavskog sabora postavljen 1977. u podnožju Roča, a staza završava bakrenim vratima grada Huma. Aleja glagoljaša projekt je Čakavskog sabora čiji je začetnik Zvane Črnja, a osmislili su je prof. dr. sc. Josip Bratulić i kipar Želimir Janeš.
... da je simbol grada Senja tvrđava Nehaj koja je sagrađena 1558. pod nadzorom kapetana i generala hrvatske Vojne krajine Ivana Lenkovića i kapetana Herbarta VIII.? U kuli se nalazi zbirka posvećena senjskim uskocima i Senjskoj pomorskoj kapetaniji, a s njezina vrha pruža se pogled na Hrvatsko primorje i otoke Rab, Goli, Prvić, Cres, Krk te na planine Učku i Velebit.
... da je dvorac Trakošćan u vlasništvu obitelji Drašković bio od 1584. do 1994, kada je došao pod vlasništvo Republike Hrvatske? Trakošćan potječe iz 13. stoljeća kada je nastao kao manja promatračka utvrda, a toponim Trakošćan prvi se puta spominje u pisanim dokumentima 1334.
... da je borbe gladijatora u antičkoj Puli moglo pratiti 20 000 gledatelja? Amfiteatar koji je građen u I. stoljeću u vrijeme vladavine cara Vespazijana, danas je najpoznatiji i najznačajniji spomenik u Puli.
... da se ni uz jednu utvrdu ne veže toliko zanimljivosti i legendi kao uz utvrdu Veliki Tabor? Prema legendi, zbog Veronike Desinić Fridrich Celjski dao je ubiti svoju suprugu Elizabetu, kći jedinicu kneza Stjepana I. Frankopana. Saznavši to, njegov je otac dao udaviti, a zatim i zazidati Veroniku Desinić. Utvrda Veliki Tabor nalazi se u blizini mjesta Desinić u Hrvatskom zagorju.
... da je kolijevka turizma Opatije Villa Angiolina? Turizam je pokrenuo riječki trgovac koji je skromnu kuću na poluotoku pretvorio u vilu u koju su pristizali brojni prijatelji i gosti. Oko vile se smjestio središnji opatijski park u kojem se nalazi najstarija građevina Opatije, crkva sv. Jakova. Danas je u Angiolini Hrvatski muzej turizma.
M.G. i G.G.
- 22:08 -
Umjetnički i glazbeni talenti koje je svijet prepoznao i zavolio
Milka Trnina (Moslavina, 1836–Zagreb, 1941)
Sopranistica svjetskog glasa, koja je svojim toplim i kristalnim tonom te iskrenom, rafiniranom i izražajnom glumom nastupila u 85 različitih uloga na najprestižnijim svjetskim pozornicama.
Zinka Kunc Milanov (Zagreb, 1906–New York, 1989) Jedna od najslavnijih sopranistica dvadesetog stoljeća, koja je nastupala na svjetskim opernim pozornicama, te bila primadona njujorške Metropolitan opere, gdje je ostvarila najduži sopranski vijek u toj kući.
Vatroslav Lisinski (Zagreb, 1819–Zagreb, 1854)
Prvi hrvatski profesionalni glazbenik i skladatelj prvih nacionalnih opera, solo i zborskih pjesama.
Jakov Gotovac (Split, 1895–Zagreb, 1982)
Skladatelj i operni dirigent, koji se proslavio folklornom operom Ero s onoga svijeta iz 1935. koja je na repertoaru na više od 80 europskih pozornica.
Ivo Tijardović (Split, 1895–Zagreb, 1976)
Skladatelj, književnik i slikar, čije su operete Mala Floramy i Splistki akvarel sa svojim dalmatinskim melosom poznate diljem svijeta.
Zlatko Baloković (Zagreb, 1895–Venecija, 1965)
Poznat i kao „Paganini 20. stoljeća“, bio je violinist svjetskog glasa, koji je djelovao u Americi a nastupao na svim kontinentima s najpoznatijim orkestrima i slavnim dirigentima. Njegova violina „King“ čuva se kao muzejski izložak.
Lovro pl. Matačić (Sušak, 1899–Zagreb, 1985)
Dirigent i skladatelj, koji se svojim talentom i radom uspeo na sami vrh europske i svjetske operne i koncertne umjetnosti. Utemeljitelj je Dubrovačkog ljetnog festivala.
Boris Papandopulo (Honnef, Njemačka, 1906–Zagreb, 1991)
Smatra ga se najdarovitijim, naplodnijim i najvećim hrvatskim skladateljem 20. stoljeća.
Ana Roje (Split, 1909–Šibenik, 1991) i Oskar Hermoš (Zagreb, 1911–Zagreb, 1992) Legendarni su par hrvatskih baletnih umjetnika s velikom međunarodnom karijerom, koji su plesali do svoje pedesete godine života.
Mia Čorak Slavenska (Slavonski Brod, 1916–Westwood, SAD, 2002)
Jedna od najpoznatijih svjetskih balerina. Prihvatila je američko državljanstvo nakon što se zamjerila jugoslavenskim vlastima, svojim nastojanjima za reformom kulturne politike i unapređenje baleta u tadašnjoj državi. Bila je jednu sezonu i primabalerina Metropoliten opere.
Vjekoslav Šutej (Rijeka, 1951–Zagreb, 2009)
Dirigent i umjetnički direktor više svjetskih opernih kuća u Americi i Europi.
T.Ž.
- 22:03 -
Majstori pisane riječi i prosvjetitelji koji su zadužili Europu
Marko Marulić svojim je djelima zaslužio titulu oca hrvatske književnosti a zahvaljujući latinskim postao europska humanistička veličina krajem 15. i početkom 16. st.
Marin Držić, dubrovčki je pjesnik iz 16. st. koji predstavlja vrhunac hrvatske dramske renesansne književnosti.
Ivan Gundulić barokni je dubrovački književnik, koji je djelovao u prvoj polovici 17. stoljeća te u književnost unio novovjekovno shvaćanje politike i svjetovno razumijevanje povijesne stvarnosti.
Juraj Križanić bio je svećenik, teolog, filolog i politolog, koji je u 17. st. djelovao u Rusiji savjetujući i samog cara. Radio je na sveslavenskom jedinstvu i povezivanju katoličke i pravoslavne Crkve.
Josip Juraj Strossmayer bio je bosansko-srijemski biskup, jedan od najvećih hrvatskih prosvjetitelja, promicatelj izobrazbe i kulture u Hrvatskoj, koji je bio inspiriran okupljanjem svih južnih Slavena – jugoslavizmom, hrvatskom nacionalno-integracijskom ideologijom koju je sredinom 19. st. formulirao u suradnji s biskupom Franjom Račkim.
Ivana Brlić Mažuranićhrvatska je književnica, koja se proslavila pričama za djecu. Poznata je i kao „hrvatski Andersen“. Nakon objavljivanja Priča iz davnina 1916. to je djelo postalo dostupno na gotovo svim važnijim jezicima svijeta.
Miroslav Krleža (Zagreb, 1893–Zagreb, 1981)
Jedan je od najvećih hrvatskih književnika, koji je napisao modernistička djela lirike, drame i pripovjedne proze.
G.G.
- 22:02 -
Svjetski graditelji i umjetnici
Andrija Buvina
Autor čuvenih pozlaćenih vrata splitske katedrale iz 13. stoljeća sa scenama iz Kristova života, koja se smatraju jednim od najvažnijih spomenika europske romaničke umjetnosti.
Majstor Radovan
Najznačajniji kipar hrvatske srednjovjekovne umjetnosti, koji nam je u nasljeđe ostavio jedinstven portal na trogirskoj katedrali svetog Lovre iz 13. stoljeća.
Franjo Vranjanin
Jedan od najpoznatijih europskih renesansnih kipara, rodom iz Zadra a koji je živio u 15. st. Djelovao je u Italiji i Francuskoj a njegova čuvena poprsja rese sve velike svjetske muzeje.
Juraj Julije Klović
Jedan od najvećih europskih minijaturista – slikara malih slika, koji je u 16. st. stvarao za posljednjeg budimskog kralja Ladislava i niz talijanskih kardinala, od kojih ga je Alessandro Farnese prozvao Michelangelom sitnoslikarstva. Slavni El Greco ga je uzdigao među najveće velikane renesansnog slikarstva, zajedno s Michelangelom, Rafaelom i Tizianom.
Lucijan Vranjanin
Najveći hrvatski renesansi arhitekt, rodom iz Zadra. Djelovao je u Italiji, gdje je izgradio velebna zdanja, poput tvrđave u Pesaru (Rocca Costanza) ili palače vojvode Federica u Urbinu.
Ivan Duknović
Jedan od najvećih umjetnika renesanse, koji je u 15. st. radio za najuglednije naručitelje – od papinske kurije u Rimu do kraljevskog dvora u Budimu. Rodni Trogir je zadužio prekrasnim djelima a njegov reljef krasi i grob pape Ivana Pavla II.
Juraj Dalmatinac
Jedan od najslavnijih graditelja i kipara iz 15. stoljeća koji je Hrvatskoj i Europi ostavio niz remek djela, uključujući „glave građana i istaknutih povijesnih osoba“ na katedrali u Šibeniku.
Federiko Benković
Jedan od najvažnijih zastupnika kasnobaroknog slikarstva u sjevernoj Italiji i srednjoj Europi, čiji je boravak u Beču utjecao na slikarstvo majstora austrijskog rokokoa.
Vjekoslav Karas (Karlovac, 1821–Karlovac, 1858)
Vodeći hrvatski slikar prve polovice 19. stoljeća.
Vlaho Bukovac (Cavtat, 1855–Prag, 1922)
Jedan od najpoznatijih hrvatskih slikara, osobito portreta, mediteranskih pejzaža i povijesnih motiva. Stvarao je diljem Europe, ostavivši iza sebe opus od oko tisuću radova.
Miroslav Kraljević (Gospić, 1885–Zagreb, 1913)
Slikar jedinstvene osobnosti, koji je udario temelje hrvatskog slikarstva 20. stoljeća. U hrvatsku je umjetnost unio duh francuskih slikara Maneta i Cezannea.
Ljubo Babić (Jastrebarsko, 1890 – Zagreb, 1974)
Hrvatski umjetnik, koji je za svoju scenografsku djelatnost dobio Grand Prix na Exposition Internationale des arts decoratifs et industriels modernes, 1925. u Parizu, što je najveće međunarodno priznanje hrvatskoj scenografiji u svijetu.
Ivan Meštrović (Vrpolje, 1893–South Bend, SAD, 1962)
Najpoznatiji hrvatski i jedan od najpoznatijih svjetskih kipara dvadesetog stoljeća, čija djela krase hrvatske i američke gradove. Svjetsku slavu je stekao nakon izložbe u Victoria and Albert Hallu u Londonu 1915.
Antun Augustinčić (Klanjec, 1900–Zagreb, 1979)
Predstavnik hrvatske moderne u skulpturi, čiji se spomenik Peace nalazi ispred zgrade UN-a u New Yorku.
Ivan Generalić (Hlebine, 1914–Sigetec, 1992)
Samouki slikar, najpoznatiji predstavnik hrvatske naivne umjetnosti, koja je zahvaljujući njemu stekla međunarodno priznanje i ugled.
Vojin Bakić (Bjelovar, 1915 – Zagreb, 1992)
Najznačajniji je umjetnik hrvatske skulpture sredine 20. stoljeća, široj javnosti poznat po svojoj dojmljivoj monumentalnoj plastici.
Edo Murtić (Bjelovar, 1921–Zagreb, 2005)
Predstavnik europskog apstraktnog smjera u slikarstvu, koji je izlagao na svim kontinentima. Jedan je od najvećih hrvatskih modernih umjetnika koji je apstrakciju unio u hrvatsku umjetnost na velika vrata.
Julije Knifer (Osijek, 1924–Pariz, 2004)
Svjetsku je slavu stekao slikajući čak četiri desetljeća helenistički motiv meandra s devizom „Crno i bijelo istodobno su minimum i maksimum“. Jedan je od začetnika konceptualne umjetnosti i umjetnosti ponašanja.
Dušan Džamonja (Strumica, 1928–Zagreb, 2009)
Jedan je od najuglednijih europskih skulptora, čija su djela izložena u parkovima i galerijama svjetskih metropola.
Dušan Vukotić (Bileća, BiH, 1927–Zagreb, 1998)
Jedini hrvatski redatelj koji je dobio nagradu Oscar te tako privukao svjetsku pozornost na hrvatsku kinematografiju. Oscar je dobio za crtani film Surogat. Prvak je čuvene Zagrebačke škole crtanog filma.
M.G. i M.Š.
- 22:00 -
nedjelja, 05.06.2011.
Hrvatski znanstvenici, izumitelji i istraživači svjetskoga glasa
Mnogi hrvatski znanstvenici, izumitelji i istraživači ostvarili su svjetske karijere. Ovo su samo neki od njih:
Herman Dalmatin (Istra, oko 1110–oko 1160)
Svojim je prijevodima s arapskog na latinski mnogo doprinio da Zapad u prvoj polovici 12. stoljeća upozna temeljna djela grčke geometrije, arapske astronomije i islama a njegovo je filozofsko djelo De essentiis najstarije sačuvano djelo hrvatske filozofske baštine.
Marko Polo (Korčula, 1254–Venecija, 1324)
Svjetski je putnik kasnog srednjeg vijeka koji iz Venecije odlazi na dugo putovanje u Kinu, gdje ostaje u službi mongolskog vladara Kublaj-kana. Nakon što je upoznao tamošnji svijet o kojem Europa nije znala gotovo ništa, 1295. vraća se na rodni otok Korčulu, povezujući ova dva europska kontinenta. U Europu je donio, među ostalim, dalekozor, sladoled i špagete.
Faust Vrančić (Šibenik, 1551–Venecija, 1617)
Postao je slavan u svjetskoj tehničkoj literaturi zahvaljujući djelu Machinae Novae iz 16. st. u kojem je opisao izume padobrana (Homo Volans), visećeg mosta i drugih tehničkih novosti, koje su zaživjele desetljećima nakon njegove smrti.
Marin Getaldić (Dubrovnik, 1568–Dubrovnik, 1626)
Galilijev učenik, najistaknutiji hrvatski matematičar i fizičar. Otkrio je refrakcijski teleskop i konusne leće a bio je i pionir algebarske geometrije.
Benedikt Kotruljević – Benedetto Cotrugli (Dubrovnik, oko 1400–Aquila, 1468)
Dubrovčanin koji je u 15. st. zahvaljujući svojim radovima ušao u povijest renesansne filozofije i matematike te oceanografije, brodogradnje, navigacije, astronomije i meteorologije.
Frane Petrić – Francesco Patrizi da Cherso (Cres, 1529–Rim, 1597)
Hrvatski filozof, polihistor, humanist i znanstvenik, kojeg se smatra jednim od europskih prvaka kasne renesanse. Smatra ga se učiteljem Giordana Bruna a svojim je radovima utjecao na mislioce 17. st. poput Hobbesa, Descartesa i Newtona. Jedan je od najizvornijih i najslobodoumnijih mislilaca toga doba u Europi.
Gjuro Armeno Baglivi (Dubrovnik, 1668–Rim, 1707)
Najpoznatiji liječnik hrvatskog podrijetla. Prvi je teorijski predvidio specifičnu kemoterapiju a pridonio je i poznavanju fiziološke funkcije zuba. Bio je osobni liječnik dvojice papa – Inocenta XII. i Klementa XI.
Ruđer Bošković (Dubrovnik, 1711–Milano, 1787)
Svestrani znanstvenik svjetskog glasa i isusovac. Razvijao europsku znanost 18. i 19. stoljeća, ostavivši značajna djela na području matematike, fizike, astronomije i geodezije. Bio je u službi pape i najuglednijih europskih vladara. Na zahtijev pape Benedikta XIV. izradio je planove za popravak apsida i kupola crkve svetog Petra u Rimu.
Ivan Blaž Lupis (Rijeka, 1813–Torriggia, 1875)
Izumitelj torpeda, jedan od utemeljitelja prve tvornice torpeda u Rijeci 1866.
Spiridon Brusina (Zadar, 1845–Zagreb, 1908)
Najpoznatiji je hrvatski zoolog, koji se bavio mekušcima, pri čemu je zabilježio mnogobrojna otkrića. Poduzeo je 1894. prvo znanstveno istraživanje Jadranskog mora, promicao je Darwinove evolucionističke ideje u Hrvatskoj.
David Shwartz (Keszthely, Mađarska, 1852–Zagreb, 1897)
Izumitelj svjetskog ugleda na području zrakoplovne tehnike, konstruktor zračnog broda – cepelin, koji je Zeppelin otkupio, doradio i izgradio pod svojim imenom a 1924. pretvorio u danas poznati putnički zrakoplov.
Ivan Vučetić (Hvar, 1858–Argentina, 1925)
Kriminalist i antropolog, odvjetnik i političar, koji je otkrio daktiloskopiju – metodu utvrđivanja identiteta pomoću otisaka prstiju.
Braća Seljan – Mirko (Karlovac, 1871–Peru, 1913) i Stjepan (Karlovac, 1875–1936) Istraživači na području geomorfologije, klime i etnografije u Africi i Južnoj Americi, utemeljitelji moderne Etiopije.
Slavoljub Penkala (Zagreb, 1871–Zagreb, 1922)
Izumitelj mehaničke olovke, koja je po njegovu imenu dobila i naziv – penkala. Njezinim pronalaskom 1906. započelo je novo razdoblje primjene suvremenog pisaćeg pribora. Patentintirao je mnogobrojne druge izume a vrhunac je karijere bila konstrukcija prvog zrakoplova u Hrvatskoj 1909.
Frane Bulić (Solin, 1846–Zagreb, 1934)
Najpoznatiji hrvatski arheolog, svećenik, klasični filolog, pedagog, konzervator i povjesničar. Više od pola stoljeća istraživao je ranokršćanske komplekse u Dalmaciji, otkrivši ih hrvatskoj javnosti i svijetu. Za hrvatsku je povijest od neprocjenjive važnosti Bulićevo otkriće ulomaka sarkofaga hrvatske kraljice Jelene.
Andrija Mohorovčić (Volosko, 1857–1939)
Svjetski poznati meteorolog, klimatolog i utemeljitelj moderne seizmologije. Prvi je u svijetu ustanovio da Zemlja nije cjelovita, nego slojevita te da pomjeranjem velikih ploča nastaju potresi.
Dragutin Gorjanović Kramberger (Zagreb, 1856–Zagreb, 1936)
Najpoznatiji je i u svijetu najpriznatiji hrvatski paleontolog, arheolog i geolog, koji je 1899. u Krapini (Hrvatsko zagorje) otkrio znanstveno vrlo važno pretpovijesno nalazište pračovjeka. Njegov opsežan paleontološki opus pripada samim vrhuncima znanstvene misli i spoznaje o počecima ljudske vrste.
Nikola Tesla (Smiljan, 1856–New York, 1943)
Jedan od najvećih izumitelja dvadesetog stoljeća. Njegovi su izumi na području elektrotehnike i otkrića iz fizike, ostavili snažan pečat ne samo na svjetsku znanost, već se njihova primjena odrazila i na poboljšanje kvalitete života u 20. stoljeću. Među ostalim, izumio je motor na izmjeničnu struju, što je temelj današnje pogonske elektrotehnike, te višefaznu struju i transformator, čime je omogućio jeftino prenošenje struje visokog napona na velike udaljenosti i njezinu masovnu primjenu.
Lavoslav Ružička (Vukovar, 1887-Švicarska, 1976)
Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1939. te znanstvenik koji je dobio osam počasnih svjetskih doktorata.
Vladimir Prelog (Sarajevo, 1906–Mammern, Švicarska, 1998)
Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1975. Djelovao je Zurichu, gdje je proveo punih pedeset godina, objavivši gotovo 600 znanstvenih radova. Unaprijedio je hrvatsku farmaceutsku industriju te je utemeljio i podigao na europsku razinu Zagrebačku školu organske kemije.
G.G. i T. Ž.
- 17:21 -
Glagoljica
Glagoljica je važna sastavnica hrvatskoga identiteta jer su Hrvati pisali glagoljicom oko 1 000 godina, od 9. do 19. stoljeća. Odigrala je važnu ulogu u povijesti duhovnosti i kulture hrvatskoga naroda. Čak su i prvi redovnici na ovome tlu, benediktinci, kasnije postali glagoljaši. Benediktinci glagoljaši ostavili su nam najveći glagoljski natpis, Baščansku ploču, zatim Krčki natpis, svoja Pravila ili Regulu na glagoljici i druge spomenike.
Najstariji sačuvani staroslavenski glagoljski rukopis je misal (sakramentar) Kijevski listići iz 10. st. Pisan je glagoljskim slovima čija pravilna grafička struktura odgovara prvotnome modelu glagoljice. O prvotnim oblicima glagoljice govori se u HTV-ovoj emisiji Trenutak spoznaje (15. veljače 2007). Prvotni oblici glagoljice su trokutasti i zatim okrugli (tabela trokutaste i okrugle glagoljice). Od 13. stoljeća Hrvati pišu uglatom hrvatskom glagoljicom. U mlađim se rukopisima javlja kurzivna kancelarijska i knjiška glagoljica. Postoji mnogo glagoljskih fontova za pisanje na računalu.
Hrvatska srednjovjekovna književnost pisana je u većoj mjeri na glagoljici, primjerice: apokrifi, pjesme, biblijska čitanja, vizije, hagiografija, Bogorodičina čudesa ili Marijini mirakuli.
Fond spomenika na glagoljici stalno se povećava novim otkrićima. Otkrićem glagoljskih natpisa u Konavlima i u Župi dubrovačkoj dobivene su potvrde koje svjedoče o postojanju glagoljice među Hrvatima na ovom području, a natpis u Župi stariji je od Baščanske ploče i po veličini teksta najveći je među svim natpisima iz 11. stoljeća. U kapucinskim su samostanima pronađeni vrlo stari glagoljski odlomci uvezani u knjige koji su bili na izložbi u Rijeci: Izlošci koji graniče sa senzacijom.
Staroslavenski institut
Staroslavenski institut u Zagrebu bavi se znanstvenim istraživanjem svih spomenika pisanih na glagoljici. U svom znanstvenom programu ima istraživanje srednjovjekovne književnosti, rječnika i gramatike hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika i glagoljske paleografije. Više o znanstvenim projektima pogledajte u HTV-ovoj emisiji Umnjak.
Na engleskom jeziku se može vidjeti pps prezentacija o Staroslavenskom institutu: English pps presentation of Old Church Slavonic Institute.
Hrvatske glagoljske rimokatoličke liturgijske knjige
Sačuvane hrvatske glagoljske rimokatoličke liturgijske knjige svjedoče o liturgiji na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku. Sačuvano je 17 rukopisnih i 8 tiskanih misala, 30 rukopisnih i 6 tiskanih brevijara i brojni odlomci rukopisnih misala i brevijara od 12. do 16. stoljeća, 3 rukopisna psaltira, dva rukopisna i jedan tiskani ritual na glagoljici.
Dokumenti Svete Stolice o glagoljici i liturgiji na narodnom jeziku
Ivan VIII: Industriae tuae, Rim, 880. U pismu upućenom knezu Svatopluku papa Ivan VIII. hvali glagoljicu i slavenske liturgijske knjige na narodnom jeziku i utvrđuje ulogu i službu sv. Metoda (preslika latinskoga izvornika).
Papa Inocent IV. je 29. ožujka 1248. dopustio senjskome biskupu Filipu uporabu liturgijskih knjiga pisanih glagoljicom na narodnom jeziku u senjskoj katedrali i na širem hrvatskom području.
Papa Leon XIII. odredio je da se blagdan svete braće Ćirila i Metoda slavi 5. srpnja Leon XIII: Grande munus, 30. rujna 1880. (English)
Papa Pio XI. u svom apostolskom pismu Quod Sanctum Cyrillum sv. Ćirila i Metoda naziva "sinovima Istoka, bizantske domovine, grčkog podrijetla, - koji su - po svojoj misiji Rimljani, po apostolskim plodovima Slaveni" (AAS 19 [1927.] 93-96)
Ivan Pavao II. proglašava svetu braću Ćirila i Metoda suzaštitnicima Europe, 31. prosinca 1980. Ioannes Paulus PP. II: Egregiae virtutis die XXXI mensis Decembris, anno MDCCCCLXXX (latinus). Postoji kapela u kripti bazilike Sv. Petra u Rimu posvećena trima zaštitnicima Europe: sv. Benediktu i Svetoj braći Ćirilu i Metodu.
Povodom 1 100 godina od smrti sv. Metoda Ivan Pavao II. održao je homiliju na grobu sv. Ćirila u bazilici sv. Klementa u Rimu 15. veljače 1985: Inaugurazione del "giubileo" degli apostoli degli Slavi, Giovanni Paolo II, Santi Cirillo e Metodio, omelia, Basilica di San Clemente, Venerdě, 15 febbraio 1985. (Italiano)
Papa Benedikt XVI. govorio je na općoj audienciji u Rimu o ulozi Svete braće 17. lipnja 2009. Sveti Ćiril i Metod, Kateheze Pape Benedikta XVI.
Glagoljske knjige - darovi Papi Pavlu VI, Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI.
Hrvatski narod je zahvalan za privilegij koji je uživao oko tisuću godina kao jedini katolički narod s liturgijom na narodnome jeziku. Stoga je bilo primjereno da se faksimil najljepšega glagoljskoga misala „po zakonu Rimskoga dvora“ Hrvojev misal iz 1404. daruje 1973. papi Pavlu VI. Kada je Ivan Pavao II. proglasio sv. Ćirila i sv. Metoda suzaštitnicima Europe uz sv. Benedikta, Staroslavenski je institut organizirao prijevod apostolskog pisma Egregiae virtutisna staroslavenski jezik i prijepis rukom latinskog teksta latinicom i staroslavenskog teksta glagoljicom na pergameni za dar slavenskom papi Ivanu Pavlu II. kojem su darovani i sljedeći faksimili i pretisci glagoljskih knjiga: Drugi novljanski brevijar iz 1495, prvotisak Misala iz 1483., Spovid općena iz 1494, Knjižice krsta iz 1531, Senjski misal iz 1494, Vesperal na hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku prema II. vatikanskom koncilu i knjižica Budi volja tvoja gdje su sabrani Očenaši iz hrvatskih glagoljskih liturgijskih knjiga i tekst preveden na više stranih jezika. Papi Benediktu XVI. darovani su ovi pretisci: Šimun Kožičić, Od bitija redovničkoga knjižice iz 1531, Šimun Kožičić, Knjižice od žitija rimskih arhijereov i cesarov iz 1531.
M.Č., papa.hr
- 17:19 -
