UNESCO je jedna od UN-ovih agencija koja se bavi područjima obrazovanja, znanosti i kulture te obuhvaća 193 zemlje članice. Ujedno je organizacija unutar koje djeluje i Svjetski centar i odbor za baštinu. Zadaća je tog Odbora poticati zemlje članice na zaštitu prirodnih i kulturnih bogatstava te najvrednije njihove znamenitosti nominirati za listu svjetske baštine. Biti na Listi svjetske baštine UNESCO-a važna je i prestižna stvar, no postupak upisa je dugotrajan i ozbiljan posao koji može potrajati i do nekoliko godina. Od 1972, kada je usvojena Konvencija za zaštitu svjetske kulturne i prirodne baštine, Svjetska lista kulturne baštine do danas je uključila čak 878 znamenitosti. Od toga je 679 kulturnih, 174 prirodnih i 25 miješanih lokaliteta u 145 svjetskih zemalja. Neke zemlje, poput Kine, Francuske ili Italije „daju“ i više od 30 takvih baštinskih lokaliteta, dok su u nekim zemljama samo objekt ili dva, prirodna znamenitost ili dvije, odlukom komisije, zaslužili da uđu na popis. Hrvatska se danas može pohvaliti s njih sedam.
Lista UNESCO-a razlikuje prirodnu i kulturnu baštinu. U prirodnu se baštinu mogu ubrajati cijeli nacionalni parkovi, planine ili polja, ali i samo jedno, vrlo staro i značajno stablo. Kulturna dobra čine ili važni povijesni objekti ili takozvana nematerijalna baština kao što je neka posebnost u jeziku, običajima, narodnoj nošnji.
Republika Hrvatska poslala je Centru za svjetsku baštinu (WHC) popis kulturnih i prirodnih dobara za koje se smatra da zavrjeđuju ući na Listu. Samo neke od kulturnih znamenitosti s tog popisa su: Tvrđa u Osijeku, mjesto Lubenice na Cresu, Dvorac u zagorskom Velikom Taboru, istarski gradić Motovun, Pustinja Blaca, Primoštenski vinograd ili grad Korčula.
Među prirodnim dobrima koje je Hrvatska predložila nalaze se Sjeverni Velebit, Nacionalni park Kornati i Telašćica. Dakako, postoje i takve znamenitosti koje istovremeno imaju obilježja prirodne i obilježja kulturne baštine. Naziva ih se „mješovitim dobrima“, a Hrvatska među svojim adutima i kandidatima za zaštitu UNESCO-a izdvaja Lonjsko polje.
M.Š. i G.G.
Post je objavljen 12.06.2011. u 00:29 sati.