|
|
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav... Prijatelji..... Škola..... Starci.... Izlasci.... Sve -ovo je moj život..... Moj novi blog...... Moje fotke i gluposti koje za mene puno znače
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi koje posjećujem:
moja ljubav... Pepyna
Danči
aaddt4ever
moj burazer Stipe
Matea
Melita
pop girls
http://www.cajanka.com/quiz/71288187/res/
Najprije moram objasniti prošli naslov... LJUBAV JE KAO PARTIJA KARATA U KOJOJ SVI VARAJU... MUŠKARCI DA BI DOBILI, A ŽENE DA NE BI IZGUBILE.... Nisam jedna od osoba koja voli varati... Niti u ljubavi, a ni u kartama.... Istina, volim kartati... To me doista opušta.... Bela, šnaps, šuster, remi, poker... Svejedno je.... Nije stvar uopće u kartama nego u ekipi s kojom kartam.... to je najčešće ekipa s kojom se stalno viđam.... Najzanimljivije mi je kartati sa Škaljcem, Radulovićem i Maxom.... Uvijek se zezamo... Ludi su... Najgora mi je stvar kad varaju, a svi drugi to primjećuju.... A oni misle da su ne primjetni... Jedva čekam praznike da se opet malo opustim uz karte.... doista to je nešto u čemu uživam.... Ali... Postoje druge stvari do kojih mi je više stalo nego do karata... a to su prijatelji i ljubav... Ako mi je do nekoga stalo onda ću sve napraviti da ta osoba bude sretna...da se u mojem društvu osjeća posebno.... da uživa u svakom trenutku... da si nekako pomažemo... ako ništa drugo da smo skupa u problemima i da si pravimo društvo... da zajedno ubijamo dosadu... plačemo... da se zajedno smijemo... da doista uživamo... a prijatelji... Sviđa mi se Camusova rečenica-
"Ne hodaj ispred mene, možda neću slijediti.
Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj."
Za mene je- PRIJATELJSTVO ZVIJEZDA KOJA NEBO KRASI...
Mnogi se ovdje na net-u upitaju, ima li ovdje normalnih ljudi?
Da nisu ničim opterećeni i da nemaju neki problem.
Uglavnom se dešava, da se smatraju normalnim i da nemaju problem.
Glavni je problem što sami sebe ne vide, nisu svjesni svog stanja i problema.
Ne mislim na problem što netko nešto nema, već na problem što netko nešto ima, a smatra da nema.
Sve se dešava u vlastitoj glavi koja ne vidi sebe 'izvana' već se vrti u krugu vlastite nespoznaje samog sebe.
Ne mislim da se to može, ali da se ni malo ne može, na takve ovdje mislim. Možda i ja u te spadam.
Mislim da čovjek koji ima prijatelje,iskrene i normalne ljude, da taj nema takvih problema. Jer prijatelje imati,
je moć spoznati donekle, sam sebe 'izvana'. Zato ako nemate prijatelja prvi je pokazatelj da nešto sa vama nije u redu. Ne može net i sva ova virtuala biti zamjena za prave prijatelje, ljubav, život. Ako to mislite, to je već
problem kojeg ne vidite. Ovdje svatko može biti netko drugi ili nešto drugo, nego što u realnosti jest. Biti netko drugi u nekom drugom svijetu i životu. Ali ništa bez pravih prijatelja ljudi pored nas, od krvi i mesa. Sretna sam što imam takve prave prijatelje... Što imam Željku i Pepynu na koje se mogu uvijek osloniti... Tu su i drugi do kojih mi je stvarno stalo... tj. oni koji su na putu da postanu oni najbolji... oni koji zauzimaju posebno mjesto u mom srcu.... To su npr. Didi, Tea, Tonka.. Od muških su oni naj... naj... Max, Škaljac, Radulović, Zubi... Nino... Ma za sve se te osobe doista vrijedi boriti.. Pogotovo za one dvije ludice... Željku i Pepynu... Jako mi je stalo do te dvije gnjavatorice... Fale mi, puno... Pogotovo Pepyna otkad je otišla u ekonomsku... Ali... stalo mi je do nje bez obzira na sve... Ali, Željka... nju svaki dan iznova gnjavim i znam da se ponekad osjeća jako usamljeno... Jednako mi je stalo do nje i Pepyne, ali možda to više pokazujem prema Pepyni jer nje nema kraj mene... Ma super su obje... pusica
Osvrt na sat vjeronauka jučer... Govorili smo o Mladom čovjeku na putu prema zrelosti... U adolescenciji se događaju čudne stvari... traženje vlastitog identiteta... Naravno.... upravo tako i ja tražim svoj vlastiti identitet... Mjenjam vrstu glazbe koju slušam, stil oblačenja... sve po malo mjenjam... -riješavanje autoriteta- uhh... uvijek... stalne svađe s roditeljima i sve ostale stvari... stalni problemi... što god da mi oni kažu ja mislim drugačije i stalno nastanu problemi... nastaje generacijski jaz.... možda se zato svađamo... ah... potreba za emocionalnom sigurnošću... Zato sad uz sebe imam osobu koja mi pruža sve što mi je potrebno... i on u meni svaki dan iznova budi ono što sam mislila da ne postoji.... i sretna sam s njim....
Gradimo zidove
koji progovoriti ne smiju,
u tami nam prolazi vrijeme,
i s njim tisuće
najljepših trenutaka.
Zidovi pamte
svaki naš pogled bez dna,
svaki naš poljubac bez daha,
svaki naš dodir grješni
koji odlazi u nepovrat.
Slušaj zidove
oni obećanja ti govore,
mjesečeve sjene donose,
mladost nam oduzimaju
i matematičke formule brišu.!
Oduvijek se o anđelima govori upravo u vezi s ljubavlju. Onomu koji me ljubi kažem: "Anđele moj!" Kada iskusim ljubav, imam osjećaj da je anđeo ušao u moj život.
Potrebni su nam anđeli ljubavi da nas uvedu u tajnu ljubavi i dovedu nas u dodir s izvorom ljubavi koji vri u nama.
No morat ćeš se brižljivo odnositi prema tom anđelu ljubavi. Ne smiješ od njega očekivati nemoguće. On može preobraziti samo onaj materijal koji mu ti ponudiš. Stavi pred svog anđela ljubavi sve što je u tebi, i srdžbu i ljutnju, i ljubomoru i strah, i nevoljkost i razočaranje. Jer ljubav teži preobrazit sve u tebi. Dopusti anđelu ljubavi da te posvuda prati.
Ljubiti ne znači napose gajiti ljubavne osjećaje. Treba ponajprije vjerovati, dobro gledati na stvari da bi se moglo ljubiti. Za ljubav je potreban najprije nov način gledanja. Zamoli svoga anđela ljubavi da ti podari mogućnost da u novom svijetu gledaš i sebe i ljude oko sebe, da možeš otkriti ono dobro u sebi i drugima. Tada ćeš se moći i bolje odnositi prema svemu. Želim da te tvoj anđeo ljubavi uvodi sve dublje u tajnu božanske ljubavi koja u tebi vri poput izvora koji nikad ne presušuje. Ljubav u sebi moraš stvarati. Trebaš samo piti sa izvora božanske ljubavi koja u tebi struji i koje za tebe uvijek ima dovoljno.
E pa ljudi moji ja sam, nadam se, svog anđela pronašla...
Gledala sam zvijezde...
Nakon toliko vremena
Ponovno sam se našla pod njima
Malim, dalekim, neumornim i upornim izvorima svjetlosti...
Ležala sam i razmišljala
A suze su klizile niz obraze...
Nisam se pomicala...
Nisam imala snage...
Prikovala sam svoj pogled za zvijezde
Ostavila sam svoje želje među njima
A nade zauvjek ispustila...
Mari li itko?
Ne, niti će ikada...
Samo će me zavaravati
Skrivati svoje tajne želje, podmuklosti
Iza te tako očaravajuće, lažne riječi...
Ljubav...
Baš kao i zvijezde
Zavarava te da ju možeš imati
Baš kao i zvijezde
Uvjere te da su samo tvoje...
Ali i one odu...
I ljubav prođe...
Ostaneš sam...
Usred tišine
Čežnje i boli...
A suze i dalje padaju
Za uspomenu
Za opomenu
Da kada god misliš da si sretan
Sjeti se
Da je to
Samo iluzija
Kada god misliš da si zaljubljen
Znaj da je to
Samo laž...
I koliko god puta mislit ćeš da se varaš u svemu
Da je sve dobro, i da je lijepo
Samo ćeš još više pasti
Sve dublje...
Sve dalje od istine...
Pusti...
Neka ode...
Ništa ne možeš promijeniti...
Koliko god pokušavao ne možeš imati ni zvijezde
Ni sreću
Ni ljubav...
Svijet djeluje pomoću iluzija...
Svi mi djelujemo pomoću laži...
A vidiš, ljubav ne djeluje...
Ovo je samo pjesma... Ne mislim doista tako.... U mojem se životu u zadnje vrijeme puno toga promjenilo... Nakon dugo vremena opet sam doista sretna.... Iako sam tužna nastojim razmišljati pozitivno... Nekad se naljuti bezveze... Planem i kasnije mi je onda žao... zezam Željku... Jadna ona samnom... stalno je gnjavim... No, u mom se životu promjenila jedna stvar i to drastično... i iskreno stvarno sam sretna zbog toga... Ušao si u moj život tako tiho i nečujno...Sve se promjenilo... Mislila sam da ovo više nikada ne ću osjećati... Mislila sam da ti osjećaji u meni više ne postoje da su nestali sa Denisom... Uništio je sve što je mogao.... Ali, ti si to vratio... Jednim osmjehom... zanima me kako si to uspio... Zaboravljam sve ružne stvari koje su mi se ikada u životu dogodile... okrećem novu stranicu... živim iz dana u dan i svaka mi je minuta dragocjena... Svaka je minuta s tobom doista posebna... ali tako brzo prođe... Kad počnemo razgovarati mislim da mi cijeli dan ne bi bio dosta... probudio si onu uspavanu ljepoticu... probudio si sve što je mjesecima spavalo.... čega nije dugo bilo... Hvala ti zbog toga.... A i lijepo mi je s tobom... nikad ne ću zaboraviti tvoj izraz lica kada sam došla van uplakana... Bio si tako nježan i pažljiv... Razumio si me... Znao si kako se osjećam... razveselio si me....
i sad... ...pišem ti riječi koje rijetko kažem pred tobom...znaš li da te oči traže...da mi srce stane...kad te ne vidim bar jedan dan...noćas sam sanjala brod na moru...vjetar ga je slomio...jer ti nisi bio tu...gdje si...budi uz mene...jer mi smo stvoreni jedno za drugo...ti si meni sve......ti živiš gdje zvijezde tkaju sag od srebra...i nevinošću sja tvoje lice...dok nedostižan kao sjena nastavljaš svoj let...negdje sakriven je tvoj svijet...moj svijet si ti...vječnom ljubavlju dodirni me i ostani uz mene......sve što imaš ti...nada zove se...sve što imam ja...moli za tebe...sve što imaš ti...čista je kemija...koja treba mi...sada ko nikada...moja ljubavi......kiša pada da bi dugu novu rodila...kad misliš da je kraj...ima nade...u ljubavi je spas...niko ne zna da li se rađa ili pada s neba...a ipak, pojavi se kad se najmanje nadaš...ljubav nema nacije...ne traži ni od koga da se za nju pogine...ona je nebo...more...svi se pitamo otkud ljubavi za sve...jer nas je mnogo...ali ipak na svakom ostaje...
Ako me noćas tuga ukrade i odnese,
još dalje od tebe, na drugi kraj svijeta..
Hoćeš li poći za mnom?
Hoćeš li lutati, očajavati?
Voljela bih znati...
Da li će ti biti stalo...makar malo..
Ako se ljubav poput ptice galeba,
tužno svije krila na stijeni, riječi prosutih..
Hoćeš li imati snage da samnom poletiš,
da zajedno preletimo
more prijetnji optužbi..
Ako me izgubiš zbog neke druge
i ako ona te usreći više od mene,
hoćeš li imati toliko dostojanstva da ti budem
lijepa uspomena?
ahh... opet me puklo... joj kako sam ljuta sada... napisala sam milijun puta bolji post od ovog sada i slučajno sam ga zbrisla... kako sam luda.... ali nema veze.... opet sam happy... a samo oni najbolji znaju zašto... pusa svima...
koliko sam samo to puta čula u svom životu.... trebala si znati kakav je on... trebala si znati da će te povrijediti i slomiti ti srce..... trebala si znati za bolju ocjenu.... trebala si napraviti ovo ili ono.... trebala si otići tamo kad sam ti rekao/la.... trebala si proći na tom ispitu... trebala si učiti.... trebala si ovo....trebala si ono...
Čula sam taj izraz TREBALA SI... preko milijun i petsto puta.... Zašto bih ja učila ako za to nisam imala potrebu i mislim da to znam.... Zašto sam morala proći taj ispit? Šta se meni ne može dogoditi neki dan D? Možda nisam taj dan bila raspoložena, možda me nešto mučilo i nisam se mogla skoncentrirati.... Nešto je drugo zaokupilo moju pozornost....Zašto bih ja morala ići tamo gdje mi netko to kaže, ako ja mislim da to nije ispravno.... ja ću za svoje odluke uvijek preuzeti odgovornost.... Zašto bih morala napraviti nešto što mi netko drugi kaže? Šta sam ja nesposobna da odlučim šta trebam napraviti ili šta ne trebam..... pa onda drugi trebaju odlučivati umjesto mene.... Zašto bih morala znati za višu ocjenu, ako je meni ta ocjena sasvim zadovoljavajuća i prolazna.... Mogu i tu svoju energiju iskoristiti i na nešto drugo.... kako bih ja mogla znati da će me netko povrjediti i slomiti mi srce? Kako bih ja trebala znati kakav je on? Ja znam kakva sam.... Netko možda može osobu procjeniti iz prve... Ja ne... Bez obzira na sve ja ću uvijek gledati samo dobre strane kod ljudi, a mane ću im zaboravljati i zaobilaziti ih... Mene je dovoljno ljudi povrijedilo... dosta mi je slušanja šta sam trebala... Napravila sam pogrešku pa šta... sama sam si kriva za to.... Ako mi je dovoljno teško i patim zbog te svoje odluke ili nečije druge odluke koja me povrijedila onda me još više dotuće osoba koja mi kaže A TREBALA SI ZNATI.... Otkud sam ja trebala znati da će mi Denis nanesti toliko boli i da ću patiti radi njega???? DA ću zbog posljedica tuđih gluposti ja bježati od stvarnosti i bojati se svakoga tko me podsjeti na te određene osobe.... A onda kad odlučim da ću se udaljiti od te osobe jer me podsjeća na nekoga tko me nekad davno povrjedio i zbog koga su moje rane još uvijek otvorene onda mi dođe jedna pametna glavica pa mi kaže ZAŠTO SAM TO NAPRAVILA ON TI JE BIO NAJBOLJI!!! Otkud ona to zna... ona ga nije ni upoznala... ona ga ne pozna kao ja.... možda je on bio dobar, ali ja sam u njemu vidjela nešto drugo što je u meni izazivalo strah... Fizički je podsjećao na osobu koja mi je nanesla dovoljno zla... a to što sam ja prošla doista ne želim nikome (pa ni najgorem neprijatelju) da se dogodi.... jer doista je teško i psihički i fizički to sve izdržati.... Počeo se ponašati kao ON... Mora je znati gdje sam i uvijek je sumnjao u mene... Zašto? Ako jedan put kažem da neću to napraviti i to još k tome obećam... onda nema šanse da ja to napravim.... Zašto toliko sumnje.... No, nema veze.... Ali, nije mi jasno zašto mi kažu trebala si znati.... Ja nisam mogla znati da će Denis biti takav prema meni kakav je bio... Ja sam tražila utjehu.... Tada mi ju je pružio Tiho, ali sada kad malo bolje razmislim znam da mi je i Tiho predbacivao zašto sam bila s njim.. i napadao me... ali, njemu to ne mogu uzeti za zlo jer je stvarno za mene napravio puno... I previše.... Toliko mi je pomoglo da sam mu i dan danas zahvalna... lijepo ga je vidjeti u gradu... razgovarati s njim.... to je doista prelijepo... No, da se vratim na ono što sam počela.... ON JE BIO NAJBOLJI! - sve su to stvarne osobe i to se doista dogodilo nedavno... tako da sam još uvijek u šoku kako mi netko uopće može tako nešto reći, a da ne pozna tu osobu i razloge zbog čega se sve to dogodilo...No, dobro... zanemarit ću to... nije vrijedno ni spomena... Ovim postom želim reći da ne vide svi jednako u drugim ljudima.... Netko će vidjeti samo dobre strane, netko loše... i opet će koliko god bio na oprezu netko biti povrjeđen kad-tad... to je moje mišljenje....
evo opet, nakon toliko vremena
oči su mi pune suza.
I baš kad sam mislila
da sam te preboljela,
od bola sam zaplakala.
evo opet, kiša mi iz očiju lije,
nitko ne zna kako teško mi je.
Znam da nema načina
da ti se svidim,
ali te ipak volim,
ali se ipak za pogled tvoj molim.
Evo opet, da živim normalno nema nade,
netko mi sve one prekrasne snove krade.
Zaboravljam da sam živa,
da za to što sam ovakva nisam ja kriva.
Evo opet, ponavljam te dvije riječi,
evo opet suze mi počinju teći.
Nikog u pomoć nema,
tako sam sama,
u duši mi se oluja sprema,
pred očima mi tama.
Ne želim se od tebe udaljiti,
odavde poć.
Ali ipak moram,
jer nedostaje mi snaga
da pobijedim ovog u sebi vraga,
vraga što te želi,
vraga koji i ne sluti
kako me sve ovo boli.
Moja narav sputava sve koji mi se približe
Moja strast je neshvatljiva onima koji nerazumiju
...bol....
bol koja je sama, u meni plače... jeca...
oko mene djeca,
smiju se i pokazuju neznanje
koje će ih dovesti na mjesto boli...
tamo su ljudi i jedan čovjek koji moli samo malo više
sreće.....
ali život se nastavlja,
neumorno se kreće...
putem,
bez te j.... sreće...
putem odricanja,
putem jeze i mraka..
putem heroja i straha...
putem našeg daha...
koji nestaje sve brže i brže..
i znamo da nećemo živjeti duže od onoga što je zapisano
negdje u sjaju bez sjaja
gdje neumorni ljudi..
..mole....
još za jedan dah...
samo za još jedan dan...
koji će proći kao san..
..nevažan...
Zato te molim ja, za njega....
Nitko sam i ništa....
Nitko ne razumije moje boli...
Moju tugu i suze....
O boze, kako mi fali
Nedostaju mi njegove lijepe riječi,
Njegov njezni glas,
ti nezaboravni sati.
I sada znam da...
I ono što je bilo...
Nikad više neće biti
I ono što sam snila..
Nikad se neće ostvariti
Ljudi koji su patili više patiti neće...
Jer nema sreće...
ona je nestvarna vjera..
U kraj bez kraja...
U ljubav bez razloga...
Možda je nekome i stalo do mene,a li se ja tako nekad ponašam da odbijam sve ljude od sebe.... Jednostavno nekad nisam raspoložena... Tužna sam i usamljena.... Tada mi treba zagrljaj.... Ali treba mi osoba u kojoj ću naći svog zaštitnika.... Toliko sam toga prošla i jednostavno ne želim više patiti... Samo želim naći osobu u kojoj mogu naći sreću... zaštitu... Mislim da mi je to najvažnije.... nekad mi je potreban samo zagrljaj ili topli pogled da promjenim raspoloženje....NEKAD... Nekad mi treba više... Puno više.... Znam da sam povrjedila neke osobe- nisam namjerno.... prošli sam tjedan bila grozna... Tako sam se i osjećala... Ni sama ne znam zašto.... Bilo mi je tako glupo... A ne mogu sama sebi objasnit takve stvari... Bila sam tužna i nikakva... Nekad sam to pokazivala, nekad nisam....Bez razloga sam bila takva... Trebala sam biti sretna... Dopisivala sam se s Ivanom.... Drugi su me iznenadili svojim postupcima.... neki su znali i više nego što sam od njih očekivala.... Trba zna sve pjesme koje smo slušali zajedno i kada smo ih slušali.... To je čudno... Ali ja sam bila opet tužna.... U petak sam bila vani s Teom, pa s Trbom... Ma ništa posebno sve u svemu bilo je bezveze.... Moji su svi bili na Bjelskom.... Pa sam bila sama.... Šmrc,.... u subotu sam bila na utakmicama.... sa Luketićkom i Vuksom.... Bilo je fora.... Komentirali smo druge frajere.... hehe... poslije smo otišle u Miju.... 
da ja sam bila u Miji... obećala sam i Stipsi da ću jedan vikend ići s njom.... bilo je super... dugo se nisam tako isplesala kao tada... Bilo je frajera na bacanje.... A i cura... Ali, frajeri.... uh.... Ima jedan mali plavi.... hehe... cugali smo zezali se... ma sve u svemu bilo je zakon... Mogla bih ja to ponoviti.... ali opet sam bila tužna i nikakva... No, nadam se da je sada samnom sve u redu jer svoje ponašanje nisam mogla objasniti.... toliko od mene... a ovo je pjesma posvećena.... I.P.
Da li sam ja ta koju gledaš?
Da li sam ja ta
dostojna tvoga pogleda?
Ne mogu ti ga uzvratiti,
previše se bojim.
Previše se bojim
te činjenice da te volim.
A ipak to osjetim
i uživam uz tvoj pogled na sebi.
A ne mogu odlučiti,
nisam toliko odvažna da predam se tebi.
Jer nisam sigurna,
živim u strahu...
I pitam se
da li sam ja ta
dostojna tvoga pogleda?
EH,DA MI JE BITI NJIH DVOJE...DA SAMO ZNAŠ KAKO ME BOLI...BOLI ME TO ŠTO NISI TU,TO ŠTO NEMA NIKOG...OSJEĆAM SE KAO DA SAM SAMA...KAD TEBE NEMA,NE TREBA MI NITKO DRUGI...NITKO ME NE MOŽE TJEŠITI KAO TI...BRISATI MOJE SUZE KOJE SE NEPREKIDNO KOTRLJAJU NIZ MOJE LICE...KAD BI SAMO ZNAO...ONO ŠTO SAM JA PREKASNO SHVATILA...ONO ŠTO SAM SHVATILA KAD TEBE VIŠE NIJE BILO,KAD SAM SHVATILA DA NEMA VIŠE POVRATKA...ZAŠTO???SAMO TE ŽELIM VOLJETI,MAKAR NI NE ZNAM KAKO...SAMO TE ŽELIM KRAJ SEBE,IAKO ZNAM DA SI DALEKO...SAMO ŽELIM OSJETITI TVOJ DODIR,KAO I ONAJ PUT,KAO I ONAJ PROKLETI PUT KAD SAM TE UPOZNALA... A VOLJELA SAM.....MA,NIJE BITNO...VOLJELA SAM SAMO JEDNOM...I TO SAM TEK SAD SHVATILA...LJUBAV...SAD ZNAM ŠTO JE TO...
TO JE KAD BI NETKO DAO SVE NA SVIJETU,,,SAMO DA OPET VIDI TU JEDNU OSOBU...PA MAKAR I SA DRUGOM CUROM...SAMO DA ZNAM DA JE SRETAN...DA VOLI...
BAŠ KAO I JA...
Svi znaju da smo te večeri bili zajedno.
Da smo se ljubili i da smo bili pod utjecajem alkohola.
Ali razgovarali smo tako lijepo,
bili smo čisto trijezni.
Kad si me poljubio,
nisam znala tko sam i gdje sam,
samo sam osjećala tvoje poljubce.
Kad sam pogledala tvoje oči,
poželjela sam da budu moje.
Kad sam te opet slučajno pogledala tvoje oči,
izgubila sam se u njihovoj dubini.
Rekao si da ćemo se sutra naći,
ali ništa od toga.
Prošla je nedjelja, ponedjeljak, utorak, srijeda,
četvrtak, prošlo je i mjesec dana
a ja sam tek nedavno shvatila da si me zaboravio,
a tada, moj svijet se srušio...
Sjetit ćeš se jednog dana što bio si mi u životu,
shvatit ćeš koliko si mi...značio.
Jedne noći kada žuti će mjesec past nad hladan grad
znat ćeš da nema me više,
a shvatit ćeš da nitko te nikada...nije volio kao što sam
te nekada voljela ja....Otići ćeš...na moj grob i uz zapaljenu
svijeću moliti za oprost,ali umjesto glasa mog što
oprost ti daje,ti ćut ćeš samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vječnoj postelji.
Nadam se da pitati tada ćeš sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otiđi uz pratnju tišine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreći se i
ne vraćaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
Možda me ipak nisi zaboravio... Možda samo to ne želiš pokazati... Nedostaješ mi... Svake te noći sanjam... Svako se jutro budim s nadom da ću te možda sresti- slučajno.... Možda te neću moći zagrliti, poljubiti... Ali dovoljna bi mi bila i činjenica da si dobro i da voliš drugu kao što ja volim tebe.... Nije mi to bitno... Znam da me nikada nećeš voljeti koliko ja tebe volim usprkos svemu... Zato, želim da budeš sretan... Samnom ili bez mene...
Ali....
KAKO DA SE BORIM,PROTIV SVEGA ŠTO ME IZJEDA IZNUTRA,ŠTO DA NAPRAVIM?KAKO DA POBJEDIM LJUBAV?TJ.NESREĆU??????KAKO DA VOLIM I KAKO DA ŽIVIM KAD NEMAM RAZLOGA ZA TO???KAKO DA MI DOĐE LJUBAV,KAD JE NEMA?????KAKO DA SE BORIM I DA BUDEM JAKA,KAD SAM SLABA????KAKO DA SVE TO TRPIM,KAKO DA TRPIM KAKO SE MUČI,KAD NE NEMOGU?????????KAKO DA PREŽIVIM OVO PROKLETO VRIJEME A DA NE POLUDIM,KAKO DA NAPOKON NAĐEM SREĆU?????????????????????????????KAKO?
Stvarno mi nedostaješ.... Shvatit ćeš to.... Nadam se.... Jednog dana....
I never promised you a ray of light,
I never promised there'd be sunshine everyday,
I give you everything I have, the good, the bad.
Why do you put me on a pedestal,
I'm so up high that I can't see the ground below,
So help me down you've got it wrong, I don't belong there.
One thing is clear,
I wear a halo,
I wear a halo when you look at me,
But standing from here, you wouldn't say so
you wouldn't say so, if you were me
And I, I just wanna love you,
Oh oh I, I just wanna love you
I always said that I would make mistakes,
I'm only human, and that’s my saving grace,
I fall as hard as I try
So don't be blinded
See me as I really am, I have flaws and sometimes I even sin,
so pull me from that pedestal,
I don't belong there.
One thing is clear,
I wear a halo,
I wear a halo when you look at me,
But standing from here, you wouldn't say so
you wouldn't say so, if you were me
And I, I just wanna love you,
Oh oh I, I just wanna love you
Why you think that you know me
But In your eyes
I am something above you
It’s only in your mind
Only in your mind
I wear a
I wear a
I wear a Halo
One thing is clear,
I wear a halo,
I wear a halo when you look at me,
But standing from here, you wouldn't say so
you wouldn't say so, if you were me
And I, I just wanna love you,
Oh oh I, I just wanna love you
