Posramljeno sam dosla na ovaj blog sjetivsi se da nisam nista napisala vec duze vrijeme,ni jedne recenice, ni najmanje rijeci....Sad sam tu, zelja mi je jaka, ali rijeci ne izlaze iz mene, ni nema sta...Nikad ne treba ocekivati nesto veliko, nadati se necemu, jer onda se mozemo razocarati, treba pustiti da sve ide svojim tokom i onda ispadne najbolje.Umorna sam, fizicki, psihicki, ma svakako...kao da nema snage vise u meni ni malo.Ono malo slobodnih sati sto imam popodne iskoristim za spavanje, ili u rijetkim slucajevima za palzu....navecer kad dodem s posla, bez snage i volje izadem malo van ali sa mislima u krevetu...I tako ide dan za danom,,rekla sam, sljedece godine ne radim :P
Prisjetila sam se proslog ljeta, kad sam sve mogla, biti vani do zore i na posao bez problema,,,nista mi nije bilo tesko..a sad se neki dan malo napila, i sta?Ujutro spavala u sefovoj kancelariji sa hladnom bocom na glavi dok je on radio umjesto mene, i usput povracala mu u wc-u...ccc.....Sjetila sam se i Gorana i Marija,,,nisu bili nis, debili, ali bar nema zanimacija...a ovo ljeto??Dode mi da placem od muke :) Ma upoznala sam Davida iz Rijeke je, ali eto...ni on vise nije ovdje....brze proslo nego doslo...nije ni uspijelo doc :) E da kad smo kod toga, Marija sam i vidjela jedan dan izdaleka, uzas...samo sam se uspijela nasmijat i nastavit dalje.
Svi se mi mijenjamo..svatko na svoj nacin, postajemo odrasli?Ili ne jos?Ovisi o osobi, da...Sjedim na kavi sa tri prijateljice, moje misli vracaju se ponovno u proslost...koja je bila cista suprotnost od ovoga danas..a danas, jedna se prijateljica udaje u 12.mj nakon petogodisnje veze, druga koja je uvijek bila ista kao ja sad je zarucena i sa svim i svakakvim planovima za buducnost, dok treca razigrano pise poruku svom dragom, i buducnem, jer uskoro slijede zaruke..I sad si mislim, i po 100 000 put si kazem da je problem u meni, i ja sam toga svjesna!! Ali ova moja jebena narav nikako da skupi hrabrosti i da to rascicti sama sa sobom, jer prvo moram ja sve te kockice u glavi poslagati,,,sve na svoje mjesto staviti...a meni se cini da se to nikad nece dogoditi,,bar ne uskoro.Jer stvari, godine, zivot,,,sve to postaje nekako ozbiljno, ja postajem ozbiljna ali nekako neozbiljno ulazim u to??:SS LOL!!! =) Bas ima smisla...

Bila mi je i rođa moja iz Švice,,,nikad si nismo bile tako bliske kao ove godine, odrasta i ona,,,(hvala Bogu i ona ima vec duze vrijeme decka :)) Jedva cekam da ju opet vidim, i nadam se da ce nam se oni planovi ostvarit :) Volim te rođo moj :))))

Sto se tice one jedne cure...(khm...:))).... napisala sam ti komentar, nadam se da si bar nesto shvatila, znam da je mene tesko shvatit....ali eto....oprosti....sta drugo da kazem....
Kako god sad bilo, znaj da si mi falila...ali ebemu danas popodne sam opet zaspala...ups :)

Tako je kako je,,,kako sam si napravila tako mi je,,,nije da se zalim, meni ovo ljeto nije lose uopce, samo mi je ma,o mirnije, a na to ja nisam navikla....No sve u svemu prolazno =) Sve se mora proc pa tako i ovo....No, moje misli su svakim danom sve vise u Rijeci koja mi fali fali :)) I znam da ce tamo biti lom :)
Jedva cekam,,,,

A sad idem,,,jer moram da radim =((

Pozdrav :))))