Vec danima dolazim da napisem neki post..Palim cigaru, namjestam se..sve spremno..osmijeh na licu, nada da cu napokon nesto napisati...sve to odjednom nestaje, pocnem razmisljati..nemam sta za napisati...
Dan za danom ide, ovo vrijeme brzo prolazi..a kod mene se nista ne desava, nista..neka pauza?!
Nije mojom voljom, prisilno je..
Rekli su mi da izađem van, da se zabavim..neda mi se...prosla me volja za izlascima, proslo me to sve..Vise mi se neda po cijele noci hodati u onim stikletinama i nabijati si zuljeve..Vise mi se neda sav onaj alkohol ispijati, jer znam da nema sanse da mi bar malo ''pukne''..Doslo je vrijeme kad ni pice na mene ne djeluje..
Fali mi nekako i ona..da je ona tu bilo bi sve drugacije, znam da bi opet visila po cijele noci vani, nabijala si zuljeve..Znala bi da je vrijedno..Ne mogu sa bilo kime izaci van, ovi novi ljudi koje sam upoznala ovdje, da ,zovu me da idem sa njima..Ali nije to to..Kad ti drustvo ne odgovara ne mozes na silu nesto...Sretna sam sto mi ona dolazi za par dana, izaci cemo, idemo na koncert!!!;))Zivim za tu jednu vecer, za taj povratak u proslost, u one stare dane..U one dane kad smo ja i ona bile svugdje, na svima događajima, sve znale i vidjele u gradu
Jedva cekam, nadam se Anči da nas oni konobari nisu zaboravili? ma di bi nas...
Srecom imam njega, moglo bi se rec mog prijatelja, iako nikad nisam vjerovala u ta musko zenska prijateljstva..Prezivljavam nekako..ajde..
Ako nista drugo bar sam svaki drugi dan u shoppinguA ni to nije bas normalno, ali neka, cura sam..bas idem kasnije u grad po jedne nice cipelice, iako ne znam sta ce mi one sad kad nigdje ne izlazim, al eto ljubav na prvi pogled je bila, a i koristit ce mi onog dana..ufff kak su mi fancy...
Fax me jebe isto, i to jako jako puno...Rizicno je, ali nadam se da cu uspijet sve proc, to je i razlog zbog kojeg me nema bas puno..Sad par tjedana samih ispita... eehhh, moram stisnut, ne zelim razocarat roditelje koji su sve dali za mene, ne zelim da na kraju ispadne da je sve bilo uzaludno..Potrudit cu se..
Inace, ja sam ok...kavice i shopping me upotpunjuju, ne brinite za mene
Covijek se snađe, treba da se zivi...
Ne zalim se...krecem dalje...

Sad sam se malo smirila, ali nadoknadit cu ja to...ne brinem se ja zbog toga;))

Uzivajte mi, citamo se

Evo samo da vam se na brzinu javim..
Ziva jesam ali me nece biti par dana jer mi nesto
ne valja...
Ne mogu vam pustati komentare ni nista...
Ali znajte da vas redovito citam..

Nadam se da ce uskoro sve biti ok,
pa se vracam komentiranju..

A sad zurim...
Uzivajte mi, PUSA!!

Promijenila sam adresu ali postovi su SVI jos tu..

Ovim postom okrecem jos jednu stranicu svoje price, ovime se prepustam vremenu i zaboravu, kao i uvijek..
Jer, sve ''muskarce'' uvijek uspijem potjerati iz zivota svoga!!Cudna sorta..

Evo ukratko..:
Nazove on mene jucer nakon dva dana..Nije mu dugo trebalo da kaze kako se sa onom curom vec tjedan dana ''intenzivno druzi'', kaze da su u vezi.Rekao mi je da je sretan, da se nada da ce ovo uspijeti sa njima, kaze da je cura super, dobra ali ipak i ''zlocesta''..i da to njemu pase.Nadodao je kao da je on dobar kao i ja, a da to ne ide skupa..AJ DOBRO!..Jucer mi je pokazao svoje drugo lice..ono pravo lice.Maske su valjda skinute..
Ne nisam ja tuzna, ne ja ne placem, jer ja sam sve to predosjecala, sa razlogom sam cijelo vrijeme sumnjala..Samo sam opet pokazala da naivnost u meni nikad nece nestati, a zbog toga sam samo ljuta na sebe..
Jos uvijek znam da je on osjecajna osoba, da su ga mnoge povrijedile, bas takve kao sto je ova nova..I znam da ce opet biti tako, na kraju ce shvatiti..Moja naivnost nije nista veca od njegove..I znam da se nebi trebala radovati tome, ali doci ce taj dan kada ce ona njega zajebati..i on ce onda patiti..Al nek, svatko bira svoju sudbinu..

Njegov bezobrazluk je prosao sve granice, rekao mi je da mu cura studira u Zagrebu, i da kad nje ne bude bilo da ce se samnom moc viđat, i potom se nasmijao..Pricao je samnom kao sa prijateljem, rekao je stvari koje nikad nebi ocekivala od njega..
Istina suze su mi se pocele skupljati u ocima, ali i obrisala sam ih..Jer sa svakom izgovorenom recenicom, on je sve vise rusio svoju sliku u mojim ocima..Kad se covijek pobrine da otkrije ono pravu svoju stranu, sve ono lose, lakse ti je zaboravit..Samo mozes biti sretan sto ce postati proslost..
Nije mi bilo svejedno, ali smijala sam se, pravila da je sve super..u sebi sam se pitala ''Zar opet Martina?''..
Sjetila sam se kako sam jednom rekla :''Ako ovaj zajebe onda stvarno ne vjerujem vise nikome..''jer covijek je djelovao skoro pa savrseno, ali i sama znam da nista nije savrseno..

''Odavno nestale su usnule lepotice''
Mislim da ova djevojcica mora napokon otvoriti oci, progledati..
Cvrsto stati na zemlju, te realno pogledatio na svijet oko sebe..

Jer oni su svi isti, i njima stvarno NE TREBA vjerovati..
Znala sam to i prije, ali uvijek bi me neka nada u bolje vodila..no nema boljega..

Razocarana i ljuta na sebe i njega jesam, naivna sam i ovoga puta bila..ALI i on je, i osjetit ce to jednoga dana..

Srecom ja nisam osoba koja ce nakon poraza padati u depresiju, nisam osoba koja ce rezati zile..ni tugovati danima..Sto je bilo bilo je..uvijek krenem dalje..pa tako i sad...

PARNI VALJAK
LJUBAVNA
Naoruzan samo smijeskom hodam ja kroz grad,
zvona zvone, nedjelja je, gdje ja pripadam?
Moje ime nije vazno jer je namjera
to sto cini razliku od covjeka do covjeka.
Nemam nikog da me vodi, to mi ne treba,
jer jos uvijek moja glava meni pripada.
Moras prvo puzati da bi znao hodati.
A kad te stvarno sve uza zid pritisne,
digni glavu, ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne,
zaplaci da te nitko ne vidi.
Bole rijeci, boli vrijeme, bole sudbine.
Daj jos rundu, prijatelju, kome je do istine?
Moras prvo puzati da bi znao hodati.
A kad te stvarno uza zid pritisne,
digni glavu, ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne,
zaplaci da te nitko ne vidi.

Uskoro mijenjam adresa bloga...
Ali javim ja svima vama;))