Vec danima dolazim da napisem neki post..Palim cigaru, namjestam se..sve spremno..osmijeh na licu, nada da cu napokon nesto napisati...sve to odjednom nestaje, pocnem razmisljati..nemam sta za napisati...
Dan za danom ide, ovo vrijeme brzo prolazi..a kod mene se nista ne desava, nista..neka pauza?!
Nije mojom voljom, prisilno je..
Rekli su mi da izađem van, da se zabavim..neda mi se...prosla me volja za izlascima, proslo me to sve..Vise mi se neda po cijele noci hodati u onim stikletinama i nabijati si zuljeve..Vise mi se neda sav onaj alkohol ispijati, jer znam da nema sanse da mi bar malo ''pukne''..Doslo je vrijeme kad ni pice na mene ne djeluje..
Fali mi nekako i ona..da je ona tu bilo bi sve drugacije, znam da bi opet visila po cijele noci vani, nabijala si zuljeve..Znala bi da je vrijedno..Ne mogu sa bilo kime izaci van, ovi novi ljudi koje sam upoznala ovdje, da ,zovu me da idem sa njima..Ali nije to to..Kad ti drustvo ne odgovara ne mozes na silu nesto...Sretna sam sto mi ona dolazi za par dana, izaci cemo, idemo na koncert!!!;))Zivim za tu jednu vecer, za taj povratak u proslost, u one stare dane..U one dane kad smo ja i ona bile svugdje, na svima događajima, sve znale i vidjele u gradu
Jedva cekam, nadam se Anči da nas oni konobari nisu zaboravili? ma di bi nas...
Srecom imam njega, moglo bi se rec mog prijatelja, iako nikad nisam vjerovala u ta musko zenska prijateljstva..Prezivljavam nekako..ajde..
Ako nista drugo bar sam svaki drugi dan u shoppinguA ni to nije bas normalno, ali neka, cura sam..bas idem kasnije u grad po jedne nice cipelice, iako ne znam sta ce mi one sad kad nigdje ne izlazim, al eto ljubav na prvi pogled je bila, a i koristit ce mi onog dana..ufff kak su mi fancy...
Fax me jebe isto, i to jako jako puno...Rizicno je, ali nadam se da cu uspijet sve proc, to je i razlog zbog kojeg me nema bas puno..Sad par tjedana samih ispita... eehhh, moram stisnut, ne zelim razocarat roditelje koji su sve dali za mene, ne zelim da na kraju ispadne da je sve bilo uzaludno..Potrudit cu se..
Inace, ja sam ok...kavice i shopping me upotpunjuju, ne brinite za mene
Covijek se snađe, treba da se zivi...
Ne zalim se...krecem dalje...

Sad sam se malo smirila, ali nadoknadit cu ja to...ne brinem se ja zbog toga;))

Uzivajte mi, citamo se

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.