Promijenila sam adresu ali postovi su SVI jos tu..

Ovim postom okrecem jos jednu stranicu svoje price, ovime se prepustam vremenu i zaboravu, kao i uvijek..
Jer, sve ''muskarce'' uvijek uspijem potjerati iz zivota svoga!!Cudna sorta..

Evo ukratko..:
Nazove on mene jucer nakon dva dana..Nije mu dugo trebalo da kaze kako se sa onom curom vec tjedan dana ''intenzivno druzi'', kaze da su u vezi.Rekao mi je da je sretan, da se nada da ce ovo uspijeti sa njima, kaze da je cura super, dobra ali ipak i ''zlocesta''..i da to njemu pase.Nadodao je kao da je on dobar kao i ja, a da to ne ide skupa..AJ DOBRO!..Jucer mi je pokazao svoje drugo lice..ono pravo lice.Maske su valjda skinute..
Ne nisam ja tuzna, ne ja ne placem, jer ja sam sve to predosjecala, sa razlogom sam cijelo vrijeme sumnjala..Samo sam opet pokazala da naivnost u meni nikad nece nestati, a zbog toga sam samo ljuta na sebe..
Jos uvijek znam da je on osjecajna osoba, da su ga mnoge povrijedile, bas takve kao sto je ova nova..I znam da ce opet biti tako, na kraju ce shvatiti..Moja naivnost nije nista veca od njegove..I znam da se nebi trebala radovati tome, ali doci ce taj dan kada ce ona njega zajebati..i on ce onda patiti..Al nek, svatko bira svoju sudbinu..

Njegov bezobrazluk je prosao sve granice, rekao mi je da mu cura studira u Zagrebu, i da kad nje ne bude bilo da ce se samnom moc viđat, i potom se nasmijao..Pricao je samnom kao sa prijateljem, rekao je stvari koje nikad nebi ocekivala od njega..
Istina suze su mi se pocele skupljati u ocima, ali i obrisala sam ih..Jer sa svakom izgovorenom recenicom, on je sve vise rusio svoju sliku u mojim ocima..Kad se covijek pobrine da otkrije ono pravu svoju stranu, sve ono lose, lakse ti je zaboravit..Samo mozes biti sretan sto ce postati proslost..
Nije mi bilo svejedno, ali smijala sam se, pravila da je sve super..u sebi sam se pitala ''Zar opet Martina?''..
Sjetila sam se kako sam jednom rekla :''Ako ovaj zajebe onda stvarno ne vjerujem vise nikome..''jer covijek je djelovao skoro pa savrseno, ali i sama znam da nista nije savrseno..

''Odavno nestale su usnule lepotice''
Mislim da ova djevojcica mora napokon otvoriti oci, progledati..
Cvrsto stati na zemlju, te realno pogledatio na svijet oko sebe..

Jer oni su svi isti, i njima stvarno NE TREBA vjerovati..
Znala sam to i prije, ali uvijek bi me neka nada u bolje vodila..no nema boljega..

Razocarana i ljuta na sebe i njega jesam, naivna sam i ovoga puta bila..ALI i on je, i osjetit ce to jednoga dana..

Srecom ja nisam osoba koja ce nakon poraza padati u depresiju, nisam osoba koja ce rezati zile..ni tugovati danima..Sto je bilo bilo je..uvijek krenem dalje..pa tako i sad...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.