A ti idi
Pa s nekim drugim nađi
Što sa mnom nisi nikada
Aha aha

Samo idi
I bar se dobro snađi
Što sa mnom ne bi nikada
Aha aha.

I nije za me tvoje zlatno ordenje
Jer na tvom putu ja sam samo kamenje

Na kraj svijeta vodis me,
Pa me tamo ostavljas.
Pa me ostavljas
Na kraj svijeta vodis me,
Pa me tamo ostavljas.
Zasto me ostavljas?

A ti idi
I tiho noćas siđi
Po mojim mokrim stubama
Aha aha

Bolje idi
I još jednom mi pokaži
Da tek sam kap u vodama
Aha aha

I nije za me tvoje zlatno ordenje
Jer na tvom putu ja sam samo kamenje

Na kraj svijeta vodis me,
Pa me tamo ostavljas.
Pa me ostavljas
Na kraj svijeta vodis me,
Pa me tamo ostavljas.
Zasto me ostavljas?

Zasto me ostavljas I zaboravljaš?

Nekad je tesko samo pustiti u proslost..
Pustala bi ja komentare ali ne mogu..a ne kuzim zasto..
Ali eto,danas mi se i nesto lijepo dogodilo..
Nekad male stvari izmame osmijeh na nasim licima i daruju nam malo srece,barem malo..i nakratko.
Nakratko,ali daju nam osjecaj da smo posebni i donekle vazni nekome..
Jedna cura mi je darovala jedan pokloncic..Kupila mi je jedan parfem,ona ima takav i ja sam bila luda za njim..i eto..kupila mi ga je..Bas sam se iznenadila,to uopce nisam ocekivala..Ali jako mi je drago..Hvala Ivana!!:))
I da!!Jucer je jedna meni draga cura prosla na audiciji u Rijeci za Showtime!!!:))Ajme kako mi je bilo drago,kao da se to meni dogada!!
Uspijela je!Ali namucila sam se ja oko nagovaranja i nagovaranja..nakon toliko uvjeravanja..Cak sam ju 3 puta prijavila(za svaki slucaj)!!Znala sam ja da ti to mozes Adry!!!:))I sad putuje za Zagreb..na daljnje natjecanje..da,u Zagreb..Trebala sam sa njom u Rijeku ali nisam uspijela,obecala sam da cu u Zagreb..i sve cu ucinit da odem do tog Zagreba..hocu!!
Eh,sjecam se kad mi je rekao..''Kad dodes u Zagreb javi se pa cemo na kavu,ja castim..''
Poznavajuci sebe,ako odem u Zg necu moc odoljeti i poslat cu mu poruku..ali,ne..ovaj put to ne smijem napraviti..ponos?cast?...ili sta,sta mu nebi mogla pogledat u oci?Pa zasto,nisam mu nista napravila?Ne kuzim ni ja sama, vi jos manje..zbunjena sam..
Opet te glupe odluke,a mrzim ih!!!Ako dodem do Zagreba,javiti mu se i rane podubiti,opet vidjeti ona prelijepa oka dva..ili..ne javiti se,ostaviti kako je sad,i,zauvijek se pitati sto bi bilo?Ali jedno znam(jer,uvijek mi je bilo tako),znam da bi se uvijek pitala sta bi bilo..sta bi bilo..

..rekli bi oni to tako! I uvijek sadasnjost mora da trpi..
Proslo je deset dana otkad sam ga zadnji put vidjela,tjedan dana otkad sam dobila njegovu zadnju poruku..
Sjetim ga se precesto i uvijek sa suzom u oku..A osjecaji,i dalje nedefinirani..milina,dragost,simpatija,ljubav..gorcina,prevara,izdaja,mrznja..??Ne mogu tocno definirat sta ali, osjecaj je tu..Jesu li; gorcina,prevara,izdaja,mrznja..osjecaji prema samoj sebi??Ne znam..
Zbunjena sam..
Nedostaje mi jako,nema dana i sata kad ne pomislim na njega..Na njegov pogled,osmijeh,dodir..ma sama njegova pojava ulijevala mi je sigutnost i toplinu.One njegove rijeci obasipale su me nadom..osjecala sam nesto novo,nije bilo kao do sad..Jer,prvi sam put bila sigurna da je obostrano,stvarno..Onaj sjaj u njegovim ocimaI dan danas sam sigurna da je bilo,a to me najvise i boli..Bili su mi to dani radosti,smijeha i veselja..svaka me sitnica radovala..
Danas su dani oblacni,tmurni,dugi i tuzni..samo se bojim da ne izgubim njegovu sliku..poruka danima ne stize,sve nade i zelje su bacene na dno mora..Vise nema sjaja iz njegovog prelijepog dubokog oka,a osmijeh sa lica izgubljen u gustoj magli..Pitam se gdje je?Je li sretan?Za koga mu oci sada sjaje?Sjeti li me se ikad?
Ljudi pricaju svasta,truju me..postavljam si brojna pitanja..muce me,kao i da mi sam odlazak nije bio bolan..Ali,i da si imao druge..ma nije vazno koliko si ih ljubio,grlio..Nije vazno sto su one provodile tople i beskrajne noci u tvojoj postelji..Ja znam da onaj sjaj u ocima nije bio lazan,ja znam da ono nisu bile samo puste rijeci,ja znam da oni dodiri nisu bili beznacajni..isto toliko koliko znam da sam ja ta..koja si opet nije dopustila srecu i ljubav,ta koja se opet osudila na samocu..
Mozda sam se bojala,jer; bilo bi predobro..tko ce znat..

Ali ta dva oka sjajna nikad necu zaboravit..


..on je trebao biti moja prelijepa sadasnjost,ali je zbog mene i proslosti postao..samo jos dio gorke..proslosti..

Ne ocekujte ista od onih koji vam obecavaju brda i doline..od njih ne mozete dobiti nista osim ponora i tuge..
Ne zivite za proslost jer ona je bila,ne zivite za buducnost jer ona je neizvijesnost,zivite samo za sadasnjost..
Ja,zivjela sam za buducnost,ta buducnost je dosla..ali nista lijepo mi nije donijela..naprotiv,sve mi je odnijela..trebala sam zivjeti za onaj trenutak,trebala sam ga poljubit,zagrlit snazno,ne pustit..Zasto sam to odgadala?Mogla sam imati sve sto sam ikad htijela a sad nemam nista..Sad sam mogla biti u njegovom narucju,ali..nisam..opet sam ostala sama..i zasluzila sam..
Ne znam sta da radim sa sobom..bas se nekako bojim tog grada..drustva.Sto se vise priblizava sve sam vise nesigurna..
Pitam se hocu li se snaci u tom gradu?Ma ne muci mene toliko hocu li se ja snaci u gradu,nego,hocu li se ja uspijet uklopit??Gledam danas,svi hodaju sa nekim ciljem,uzurbani,..ja cu tamo banuti na fax i tko zna sta ce biti!Bas me nekako strah..A sve one cure,FENSI SMENSI!!!!Svi pogledi koji ce biti upreti u mene..
Pitam se ,KAKO OSTATI SVOJ U TAKVOME GRADU???Drustvo ne prihvaca svakakve..a danas je opstanak vazan..Sto cu ja sve trebati poduzeti da bi me prihvatili i da se nebi osjecala ''viskom''????To mi sve tesko pada,jer,oduvijek sam bila svoja i uvijek sam znala reci ''NE''..hoce li se to promijeniti???Hoce li veliki grad od mene napraviti drugu osobu..?

Evo za pocetak jedna informacijica..ja bi rado svima pustala komentare ali ne znam zasto Ne mogu..probat cu nesto iskombinirat i nadam se da cu uspijet..ali ne odustajte od mene..javit cu se ja!!

Pjesma u kojoj sam se nasla,koja je za njega,za Maria..

OSTRVO TUGE

Znam da ce prekasno biti
kada pod kozu mi udjes
i zato molim te idi
prije nego moje postane tudje
ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo

Ne bih prezivjela
da mi odes kad te zavolim
u moru ljubavi
ja uvijek ostrvo tuge nalazim
Ne bih prezivjela
da te nemam kad na tebe naviknem
na mome ostrvu tuge
gdje nema mjesta za druge
ostajem

Polako gubim kontrolu
vec si mi previse blizu
davno sam prosla tu skolu
da budem tek jos jedna u nizu
ranjena hiljadu puta
u ljubav vjerujem malo
i sebe najmanje dajem
i kad mi je najvise stalo


..jako sam tuzna,javljaju mi se tisuce nedefiniranih osjecaja..sve me boli,znam da je kraj..pitam se dali cu ga ikada vise vidjeti..danas je otisao..
Javio mi se sinoc,htijeo se vidjeti samnom i pozdraviti,rekla sam ok..Cekala sam njegov poziv,cekala i cekala..u medjuvremenu sam zaspala,a zvao me..
Ne mogu vam opisati kako se osjecam..ne mogu..boli me..

..Sve sto pogledam se rusi,
odkud ti u mojoj dusi
lutas kao otrov venama..

Sve se doslovno rusi..jos nikad nisam bila sretna sa nekim,sa osobom koju sam htijela za sebe..nikad jos tu srecu nisam dobila..nikad nisam dobila tu cast da budem potpuna,sretna..ma ni jedan trenutak..uvijek se nade nesto sto bi i malo srece u tisucu sitnih kapljica rasprsilo..Zasto?
Jesam li to zasluzila?Toliko prilika a niti jedna ostvarena,uvijek se nade nesto sto ce se postaviti na put..bila to mala ili velika zapreka,nikad nije bila prijedena i pobijedena,nikad se nije pretvorila u srecu..
Uvijek ostanem lutati svojim uzburkanim morima,tuznim i kisovitim danima,uvijek ostanem sama..sama sa spakiranim snovima na dnu kovcega,kovcega spremljenog medu prasinom u najdaljem kutu doma,u najdaljem kutu svog ranjenog srca..
I sama pomisao na to da sam opet sama me boli,ali pomisao na to da sam sama kriva zaboli najjace..
Da sam znala da ce i ovo ovako zavrsiti..
Svi oni planovi i nadanja..sva ona obecanja?Pa sta nam se desilo?Di je sve to nestalo?..zasto je jos jednom nesto lijepo propalo..
Toliko uzaludnih pitanja upucenih nikome,znam..nitko mi nece dati odgovor na njih..uzaludni su..
Moze sad biti kako je,i uvijek ovako zavrsi..nastavis zivijeti,nije vazno kako ali nastavis..no,kad se vratis u proslost,shvatit ces da je zavrsilo ali da je ostala misterija,nerijesen slucaj..nikad neces znati sto je to bilo,uvijek ce se jedan veliki upitnik vuci za tobom..a to ti nece dati mira,i zauvijek ces se pitati..eh,tako bi to rekla moja Arta..
On je tu,udaljen par minuta od mene,sa drugom(znam..),a receno mi je da ce biti samnom..sto ti je zivot..A ja vucem upitnik za sobom i pitam se Zasto?samo tako preko noci?..ali odgovora nema..
to sam bila ja,nisam znala cuvati i prihvatiti ono sto si mi nudio,ali ne osuduj me..bojala sam se..samo mi je trebalo malo vremena,samo malo vremena i sve bi bilo savrseno..Ne osuduj me,povrijedili su me puno puta..vjerovati mi nije lako,mozda je to i ubilo sve ovo..ali ..Ne osuduj me..jos sam dijete..

I nakon nekog vremena vracam se..Ljetu je kraj,bilo je lijepih i manje lijepih,cak i jako bolnih trenutaka..pokusat cu sve ukratko prepricat,neceg cu se sjetit a neceg necu,a nesto niti necu moc prenijet..a to su moji trenutni osjecaji..

Ostala sam opet sama,na pocetku ili na kraju pitam se..ne znam..jer ovako se nikad nisam osjecala..po prvi put ne znam sta me ocekuje u zivotu..
Doslovno sam sama,dvije predivne osobe i jos bolje prijateljice su mi jucer otisle..otisle su svojim zivotima,i mene ostavile..ali nazalost,davno sam ja shvatila kakav je zivot..brzo daje a jos brze uzima..ali vidjet cemo se mi opet..ne mogu opisat kako mi nedostaju..Ako citate,znajte da vas VOLIM!!!

Ne znam kako da pocnem,odakle..a ljebav je u pitanju..
Onaj decko iz proslih postova,on je otisao 24.07..Bio je party,cak smo se dogovorili da cemo se nac poslije,kad zavrsi party..Otiskla sam u nadi da bi nesto i moglo biti,,,bilo je,ali nesto grozno i nehumano..Kad sam ja otisla,sef je njega i jos jednog njegovog frenda isprebijao..Nitko se nije usudio braniti ih..Morali su pobjeci sa otoka(nakon sto su na hitnoj i u policiji zavrsili)...Morali su pobjeci kao da su najveci zlocinci,prijetio im je smrcu obitelji..a oni su samo mladi koji grijese i koji ne zasluzuju sve to..zvao me je tog dana,ispricao sve,rekao mi da se javim ako dodem u Zagreb,i rekao da ne izbrisem broj..ostavio me u suzama..opet sama..Vise se nismo culi,ja sam mu jednu poruku poslala,on me zvao ali ..nisam se mogla javiti..
Kazu da je sve sa razlogom,pitam se,jeli on otisao da bi na njegovo mjesto dosao drugi i opet mi zadao bol????Kao da nije bilo dovoljno...tko mi ga je poslao???

Ja vam sev ovo uopce ne mogu opisat,jednostavno ne mogu recenice spojiti..povrijedena sam i razocarana,ostavili su me svi..

Nakon nekoliko dana na njegovo mjesto je dosao drugi konobar..ne mogu vam rec koliko sam ja mrzila tog covjeka,kako sam pljuvala po njemu,ma nisam ga mogla pogledati..gadio mi se!!Ej,pa dosao je na njegovo mjesto..ma nisam ga mogla zamisliti..
I dosao je prvi party,on nas posluzuje,tad sam prvi put vidjela njegove oci..a tek njegov sarm,odmah sam shvatila da sam pogrijesila..pa nije on bio kriv!!!!rekao mi je da se javim prije nego sto odem..naravno da nisam..S vremenom mi je usao pod kozu i u srce, i nikad nisam bila sigurna kao sad..Ja sam po prvi put osjecala da se nekome svidam,a vjerujte to je meni bilo tesko za shvatit,ja koja skrivam svoje osjecaje,ma ja kojoj nikad nebi palo na pamet govoriti o tome,e ja sam mu sve rekla..i danas,kad je situacija ovakva kakva je..ja sam sigurna da sam se ja njemu svidala,i ja sam sigurna da je on to sve radio zbog mene i da me nije zelio povrijediti..Razocarao me nije,razocarala sam se sama..Nismo bili skupa,nismo mogli,ne u ovom malom mjestu..Rekao je das e nada da cemo se srest u rijeci,rekao je da Zagreb nije na kraju svijeta..I najvaznije od svega,rekao je da mu nije svejedno niti lako..
Pa se pitam,jel zato sad ostao tu 4 dana na godisnjem a da mi ni por ne posalje,jel zato bio sa onom glupacama..
Rekao mi je da ima dvije vrste cura,one koje bi iskoristio i zaboravio u trenu,i one za kojima bi cijeli zivot patio..da sam druga ja..i da me ne zeli povrijediti..
Kako bilo,ja sam tu sama,on je nekoliko minuta udaljen od mene,sam ili ne,tu je,u utorak odlazi..pitanje je dali cemo se ikad vise vidjeti..Vidjeli se mi ili ne..
Ovo ljeto je bilo drugacije,do sad sam iz ljeta izlazila sva nevina,i znala sam sta me ceka..iz ovog ljeta idem u nepoznato sa dvije duboke rane na srcu..
Za nekoliko se dana selim,za ljubav vise ne zelim cut,jer..kako da vjerujem???Ali..sve bi na svijetu dala da jos jednom vidim te njegove oci,barem u prolazu..

Bio je sve ono,sladak,zgodan,smijesan,zabavan,dobar,covijek sa stilom..cak se svidio mojim prijateljicama..Ljudi bi rekli,bio je prava prilika..
ali ovo ''bio je'',jos je on..vidjet cemo sto ce vrijeme donijeti,mozda nista a mozda sve..

Jucer kad sam se katicem vracala,osjecala sam takvu prazninu,vracala sam se nicemu a trebala sam se vracati sreci(kao sto mi je bilo obecano..)..
Ne osudujte ga,jer..ne kazem ja svaki dan da je covjek dobar..ali za ovog sam sigurna..i za sve krivo sto je ucinio znam da ga boli..jer,covijek bez duse gleda u oci,a onaj sa dusom ne..Ne osudujem ga,ali to samo zto sto sam sigurna i sto sam ga dozivjela,onakvog kakav je,on,stvaran..