..rekli bi oni to tako! I uvijek sadasnjost mora da trpi..
Proslo je deset dana otkad sam ga zadnji put vidjela,tjedan dana otkad sam dobila njegovu zadnju poruku..
Sjetim ga se precesto i uvijek sa suzom u oku..A osjecaji,i dalje nedefinirani..milina,dragost,simpatija,ljubav..gorcina,prevara,izdaja,mrznja..??Ne mogu tocno definirat sta ali, osjecaj je tu..Jesu li; gorcina,prevara,izdaja,mrznja..osjecaji prema samoj sebi??Ne znam..
Zbunjena sam..
Nedostaje mi jako,nema dana i sata kad ne pomislim na njega..Na njegov pogled,osmijeh,dodir..ma sama njegova pojava ulijevala mi je sigutnost i toplinu.One njegove rijeci obasipale su me nadom..osjecala sam nesto novo,nije bilo kao do sad..Jer,prvi sam put bila sigurna da je obostrano,stvarno..Onaj sjaj u njegovim ocimaI dan danas sam sigurna da je bilo,a to me najvise i boli..Bili su mi to dani radosti,smijeha i veselja..svaka me sitnica radovala..
Danas su dani oblacni,tmurni,dugi i tuzni..samo se bojim da ne izgubim njegovu sliku..poruka danima ne stize,sve nade i zelje su bacene na dno mora..Vise nema sjaja iz njegovog prelijepog dubokog oka,a osmijeh sa lica izgubljen u gustoj magli..Pitam se gdje je?Je li sretan?Za koga mu oci sada sjaje?Sjeti li me se ikad?
Ljudi pricaju svasta,truju me..postavljam si brojna pitanja..muce me,kao i da mi sam odlazak nije bio bolan..Ali,i da si imao druge..ma nije vazno koliko si ih ljubio,grlio..Nije vazno sto su one provodile tople i beskrajne noci u tvojoj postelji..Ja znam da onaj sjaj u ocima nije bio lazan,ja znam da ono nisu bile samo puste rijeci,ja znam da oni dodiri nisu bili beznacajni..isto toliko koliko znam da sam ja ta..koja si opet nije dopustila srecu i ljubav,ta koja se opet osudila na samocu..
Mozda sam se bojala,jer; bilo bi predobro..tko ce znat..

Ali ta dva oka sjajna nikad necu zaboravit..


..on je trebao biti moja prelijepa sadasnjost,ali je zbog mene i proslosti postao..samo jos dio gorke..proslosti..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.