Ne ocekujte ista od onih koji vam obecavaju brda i doline..od njih ne mozete dobiti nista osim ponora i tuge..
Ne zivite za proslost jer ona je bila,ne zivite za buducnost jer ona je neizvijesnost,zivite samo za sadasnjost..
Ja,zivjela sam za buducnost,ta buducnost je dosla..ali nista lijepo mi nije donijela..naprotiv,sve mi je odnijela..trebala sam zivjeti za onaj trenutak,trebala sam ga poljubit,zagrlit snazno,ne pustit..Zasto sam to odgadala?Mogla sam imati sve sto sam ikad htijela a sad nemam nista..Sad sam mogla biti u njegovom narucju,ali..nisam..opet sam ostala sama..i zasluzila sam..
Ne znam sta da radim sa sobom..bas se nekako bojim tog grada..drustva.Sto se vise priblizava sve sam vise nesigurna..
Pitam se hocu li se snaci u tom gradu?Ma ne muci mene toliko hocu li se ja snaci u gradu,nego,hocu li se ja uspijet uklopit??Gledam danas,svi hodaju sa nekim ciljem,uzurbani,..ja cu tamo banuti na fax i tko zna sta ce biti!Bas me nekako strah..A sve one cure,FENSI SMENSI!!!!Svi pogledi koji ce biti upreti u mene..
Pitam se ,KAKO OSTATI SVOJ U TAKVOME GRADU???Drustvo ne prihvaca svakakve..a danas je opstanak vazan..Sto cu ja sve trebati poduzeti da bi me prihvatili i da se nebi osjecala ''viskom''????To mi sve tesko pada,jer,oduvijek sam bila svoja i uvijek sam znala reci ''NE''..hoce li se to promijeniti???Hoce li veliki grad od mene napraviti drugu osobu..?
Post je objavljen 14.09.2007. u 19:36 sati.