kruh naš svagdanji ...
petak, 31.03.2006.
j i p.u. ...(4)
kako znate iz predhodnog nastavka, naš se Pajdo nađe u nebranu grožđu, on pijan, a Aisha, u svoj svojoj ljepoti sjedi na svom mjestu....
Pajdo se bržebolje vrati u onaj bar, ode u wc, i dobro se umije. Onako naoko svjež vrati se u poštu, krene pravo prema Aishi, skupljajući hrabrost usput. dođe do šaltera, i ovako mi opiše taj slučaj:" Jebemumater, brajo ja doša na red, gledan ja nju, gleda ona mene, a neće rič iz usta! Dadnen joj pisma, ona ji priuzme, nasmije mi se lagano, a ja ko popišan cvit. Nemeren reć ni FaljenIsus! Zavezalo me ko da u životu nisan rič reka. I unda ona mene upita da kako san? posrano, pomislin u sebi, ali se tad otvore usta, i počnen ja brabonjat, nemereš me ustavit. da kako san već bija pa nje nije bilo, pa nisan tijo ostavit pisma, nego se odredijo vratit... pa kako je vrime lipo, pa kako mi je oni jebamupasćunku reka da je ona ošla na pripremu za veding, pa kako je vanka toplo za ovo doba godine, pa na kakvu pripremu si išla? i nu lipoga vrimena vanka. I unda me sunce ozari kad mi reče da je išla na pripremu za SESTRINO VINČANJE, IŠLA SA SESTRON! Đava odnija i sestre i vedinge i pripreme, dobrotilisanseusra" kaže naš Pajdo i skupi hrabrosti da upita Aishu bi li se mogli naći, popiti čaj ili kavu." Nisan ja rodjače zna da je doli gore nego u nas, nemere ona nikud s muškin dok ja nedođen u nje kući pa me ne vide ćaća, mater i braća, pa oni ne odobre".I tako Pajdo ni kriv ni dužan završi na svom prvom i jedinom Iračkom vjenčanju.
Upoznaše ga i mater i ćaća i braća i sestre njegove Aishe, a tu se još jednom pokazala njegova sreća, naime Aishin otac je studirao u engleskoj, završio za doktora, majka je prevoditeljica za jednu stranu firmu, a sestra se udaje za iračanina koji živi i radi u Francuskoj. Nisu bili zatucani brajo nimalo, normalan svit i Irudati oni ti mene lipo primu,ko da san in rođeni- priča Pajdo. I tako Pajdo započne svoju bliskoistočnu romansu, ali nešto nikako nije štimalo, em se mogu viđat samo kod nje u kući, em ne smije
izlazit s njim u barove za strance, ni u restorane i Pajdo se malo zamisli, a o sexu da i ne govorimo...
"I vidin ti ja rode moj da od te ljubavi ništa! Pukla lopta utakmica završena!Jesu oni mene primili, i lipo ljudijakaju samnon ali nevaljan i gotovo! Nisan ja za nju i samo šta mi to u brk ne skrešu. jedan dan, sidimo mi u njijovu tomu vrtlu, gardenu i ja nju pripupitan bili ona pošla za me, a ona me pogleda,ka da san joj ubija i ćaću i mater i sve živo i mrtvo, i kaže nemeren. A šta nemereš, pomislin ja, a moreš se smijat samnon i pričat, a za drugo nevaljan i nisan joj Isukrstami ništa ni reka, nego se okrenija i oša iz toga gardena jeba ih garden..."
Vikala Aisha da se vrati, da to nije tako jednostavno, ali naš Pajdo uđe u svoj kamion i ode, i tad odluči
da će pobjeći iz Iraka prvom prilikom. Nedugo zatim dok je sjedio u kantini kraj spavaonica dođe mu šef i kaže da su zvali iz Splita iz firme da se hitno javi. Još ga nije prošao šok od prije desetak dana i onog razgovora s Aishom a dođe novi... Skupi Pajdo svoje stvari razbacane po stolu kantine, sjedne u kamion i pravac Abdul i njegov telefon. Dođe tamo kratko pozdravi znane i neznane, ode do telefona i izbira broj firme u Splitu. Čevrto biranje mu uspije, i kroz kvrčanje i pucketanje se predstavi i onda se skameni od boli:"Druže Pajdo"-reče sekretarica u Splitu-" zvali smo da te obavijestimo da ti je noćas umrla majka u Zenici". Još je nešto glasnica loših vijesti govorila ali Pajdo više nije slušao, poklopio je slušalicu i izišao u toplu Iračku noć.
Sutradan je Pajdo već bio u avionu koji ga je vodio kući. Ispaćen, neispavan i umoran izgledao je toliko loše da su stjuardese stalno trčkale oko njega. I avion konačno sleti u Split, po njega dođe rođak i odvede ga na sahranu u njegovo selo. I nebo je plakalo taj dan, kiša je lila, svi su jecali, samo je Pajdo stajao sa strane i bezizražajno gledao u daljinu kamenim pogledom. Oca nije ni pogledao, braću i sestre je pozdravio i nakon što je sahrana završila, i njegova majka bi spuštena u grob Pajdo je otišao, zarekavši se da se više nikad neće vratit u svoje selo. Ostao je par dana u Splitu,ali kako kaže:" Nigdi ti brajo moj više nije bilo moje misto! otišla mater, jedina iskrena i bezuvjetna ljubav. A ja bijo daleko, na drugomu kraju svita. I bolilo je brajo,bolilo, ma boli i sad nakon svi ovi godina kud neće unda. Ostade ti brajo moj pajdo sam među svin ovin sviton! ma svi su meni dragi, ali mater, mater je mater..."
vratio se pajdo u Irak nakon petnaestak dana i tamo ga dočeka novo iznenađenje, pismo od Aishe:
"Najdraži Pajdo, ti znaš da smo mi dva različita svijeta, i da se moram ponašati onako kako mi nalaže obitelj, tradicija i vjera. Ali moraš znati i da ovo vrijeme provedeno s tobom je rezultiralo time da te zavolim...", tu Pajdo stane"zavoli? Sina ti Isusa,zavoli? Fala ti Gospe blažena- i nastavi čitati.
"...dobila sam od oca privolu da mogu ići s sestrom u Nantes, i da se tamo mogu nastaviti školovati. Ti znaš da bi ja htjela biti profesorica. Ovde više ne mogu ostati, ne mogu biti blizu tebe, a ne biti s tobom... lakše će mi biti da sam daleko i da maštam da ćemo se možda nekad negdje sresti u drugačijim okolnostima.
Voli te Aisha
P.S. letim za dva dana, u srijedu
Završivši čitanje Pajdu preplave osjećaji i prvo pokleda na sat, da vidi datum i dan, ali je kroz oči pune suza to bilo teško dešifrirati, tek kad je obrisao oči vidi da je četvrtak, 16:50.
Istog trenutka krene prema šefovom uredu, pokuca i ne čekavši odgovor uđe i s vrata kaže :"Dajen otkaz!"........
nastavlja se...
četvrtak, 30.03.2006.
ječerma i prteno uže...(part three)
Ali nije našem Pajdi sve išlo ko po loju!
U svojim putešesvijama Irakom, naleti on na predivnu Aishu( tako kaže da se zvala), koja je radila u pošti( ovo mi malo čudno, al nisam bio dolje, nisam vidio, pa vjerujem na riječ), u Bagdadu, te je Pajdo počeo slat pisma u enormnim količinama. "jebate, prvo san ja pisa brajo, pa mi nestalo imspiracije, a Issa mi i ljudi kojima bi pisa. A viruj na rič, ionako niko nije odgovara na pisma, ko da i je sve đava odnija kad bi pismo od mene dobili. Undak san se ponudija da buden kurir, ko Boško Buva, da nosan pisma moji kolega u poštu! I nosija, a Bogati kud i neću, kad su našli budalu koja će vozit sto kilometara, samo da bi pisma odnijo. A ja to sve radijo da vidin, Ajšu. Lipa ti li je bila Gospe moja! Crne kose ko u vranca griva, lipe velike oči dakuće nego crne, kad bi te pogledala, rastopija bi se, a kad govori, kad usta otvori koda anđeli pivaju..." I kako ste i sami naslutili, naš se Pajdo zaljubio preko ušiju. Iz dana u dan, on po završetku smjene pokupi pisma, u kamion, pa pravac pošta u bagdadu.kolege su shvatile, kaže pajdo, da nešto nije u redu " kad in nisan naplaćiva šta in nosin pisma", i pomalo su počeli s pitanjima. Pajdo je sve završavao brzopotezno :" jeba ti ja mater ajde ti! Stoko jedna bezrepa, ja van uslugu radin a vi me zajebajete! Jeba ja svoju mater ko van više kartolinu odnese, ajte sami od danas!" Naravno da se nikome nije dalo gubit dragocijeno vrijeme na vožnju do pošte, te je Pajdo dobio porciju ispričavanja, i više se nisu postavljala pitanja. jedan dan po običaju pajdo dođe u poštu, kad Aishe nema?! "Ajme meni jadnomu, odvelo je?!"- zavapi Pajdo s vrata, i uputi se prema voditelju pošte ( kaže da mu ime nikad nije upantio, a i kako će kad je samo u Aishu buljio) i upita ga:" Ver is Ajša tudej?", a ovaj mu odgovori
da ne radi dva dana jer ima pripremu. Kakvu priprmu đava te u paklu lipo priprema neslana, pomisli Pajdo, ali se smiri i zapita:" Vat? Vat for?". " For veding", odgovori mu "najružnij čovik kojega je vidio u svitu"- kako ga Pajdo opisuje. Izađe pajdo iz pošte, zaboravivši i pisma ostaviti, i krene prema hotelu,i uđe u bar. Nasloni se na šank, kroz zube procijedi" giv mi viski on d rok", i utone u svoje misli
" Veding, đava odnijo i veding i mene luda! šta san mislijo? To što me gleda nako milo da to nešto znači. Eto ti šta znači, ovne! Ona ima veding, a ti nosi pisma, đava te nosija daBogda munjena!"
I sune Pajdo, sam u svojoj muci skoro bocu "ćuke i mujse" kako je on zvao Black & white whisky, i onda mu sine:" Odo ja u poštu ponovo, moran i tako dat pisma, a upitaću onoga mazluma i kad se vraća, i vraća li se Ajša! A moga bi ga pitat i di je mogu nać, jerbo jon moran nešto ispripovidit, a važno!"
Na vratima pošte, uobičajena gužva,Pajdo se nekako ugura, i odjedanput ga zabljesne svjetlost: AISHA SJEDI NA SVOM MJESTU! " Šta ću sad jadantisan, ja pijan ko zemlja, teturan i frfljan ko pokojni Antuka, brez zuba, a ona stoji tamo. Kud onu beštiju od čovika neupita odma kad se vraća' Kako ću vaki prid nju jadantisan i čiji san?"......
nastavak slijedi.....
A što se tiče skoro pa nagradne igre biti će još tri pitanja....
Hvala što čitate!
srijeda, 29.03.2006.
skoro pa nagradna igra
U "SKORO PA NAGRADNOJ IGRI" zasad vodi Feby, a i vi ostali ste blizu skoro pa nagradama. Traje dok ne završi priča o Pajdi, pa vi vidite. I još nešto; Majketi jel neko i post pročitao,ili samo ono crveno
, osim Sanjeee(ona je prijavila da je pročitala)
E,da priča o Pajdi će trajat, nemam pojma koliko, trenutno sam na 1965, a sad je 2006
ječerma i prteno uže... (part two)
I kako rekosmo, Pajdo završi u Iraku, točnije Baqubi, 50-tak km od Bagdada. bijaše to 1965 godina, i prema njegovoj priči, najtoplije proljeće koje je doživio ikad. Govoreći o tom razdoblju svog života, tih sedam godina u Iraku, a poslije i okolici, on se nasmješi i obično kaže:" Ma znaš, ja san bija doli sedan godina, ali mi brajo nikako nije jasno kako oni doli živu?! Em pisak,đava ga lipi odnija, ko da ga je nabacivalo, em vruće ko nikad u nas, e, muve, đavli, pavli, svakakih beštija. meni Boge mi nije jasno kako to tizi narod trpi, i kud se svi skupa nisu odselili negdi drugo. a nafte, nafte Gospe moja blažena, ima di god zatakneš šćap. Ko da je pišaju! U kući di smo mi stali, ima je čovik u vrtlu malu punpu, i Bogami punpa li punpa...."
treći dan posla, voženja velikih trosovinaca po pustopljinama Iraka, Pajdo je već shvatio što je tamo bitno. Nema alkohola, pa ga je trebalo nabavljat, i to najbolje od jednog švercera imenom Basil, viski 15 $, votka ruska prava 14$, a pivo 8$ po gajbi... I poče naš Pajdo pomalo prijateljevat s Basilom, koji je uzgred budi rečeno, bio po vjeri što treba, židov, arapin, kršćanin, i kako Pajdo priča:"Bija bi on Isukrsta mi i budist, i jehovin svjedok, samo za pare! kupi ti "buz" i on je šta si i ti, odma.."
Naravno, od tad u kampu pića nije falilo, ali naš se junak nije zadovoljavao samo tim poslićem. Čuo on jedan dan da 10-tak km. lijevo od njihove ture, (a kako se je vozilo po sred pustinje, tura je bila relativan pojam), nekakav Abdul al nešto otvorio malu barakicu, i da u njoj osim kave i čaja, postoji i nekakva telefonska govornica, koja može birat u inozemstvo. Nije mu bilo teško slijedeće jutro, s punim kamionom skrenuti s ture, otići do Abdula, popiti kavu i dobro se raspitati o uvjetima korištenja telefona.
On to ovako priča:" Uša ja unutra i vičen onako s vrata gud dej i alah uekber, a ja ti to brajo nisan ima pojma šta znači, nego čujen da to svugdi govore, a kažu alah, pa unda ja pripostavijo da to nije ništa ružno. Daklem, uniđen ja i zaderen se nako iz svega glasa, kad iza pulta, đavla pulta, iza daske pribačene priko dvi bačve nafte, pojavi se čovik. A mali Sina ti Isukrsta, nema metar ipo u njemu i kaže: alah uekber, gud dej, ken aj help ju? Zbrlja on to rodjače nabrzinu, i ja gledan unj ka jozipino tele u ogradu, i mučin. Opet on: ken aj help ju?, a ja unda viknen :jes, jes, kako nemereš roćko, moreš moreš. Bogami sad on mene pogleda čudno. Mislin u sebi: a šta je ovne, jes vidija kako je zajebano kad ne razumiš?"
Nakon nekog vremena naš ti Pajdo sazna sve informacije, da je Abdul počeo radit prošli tjedan, da nema mušterija, da ima buljuk djece i čini mi se dvije žene, i najvažnije da se telefonira tako da se kupi bon od deset dolara, i da je to cca. pet minuta razgovora. Bonove je Abdul uveo, vidjevši u jednoj radničkoj bazi kako idu na ručak, oni kuharu bon , a kuhar njima ručak. Tako je i Pajdi objasnio. A postupak je slijedeći: Svaki tjedan Abdul može s svog telefona zvat ukupno 500 min., što znači da tjedno može prodat sto bonova. upita ga Pajdo, je li sto sigurno, ili koji više, a ovaj mu odgovori da se on ne smije zajebavat, i da je sto krajnji limit, a da niko bez bona ne može zvat, jerbo je to njemu kontrola.
I nakon dugog razgovora, dogovore dil! Pajdo kupuje svih sto bonova tjedno po povlaštenoj cijeni od
6,5 $, i on ih dalje prodaje kolegama, ne samo iz svoje firme nego kome hoće. Prodaja išla više nego dobro, Pajdo ih prodavao, po 13 $, jer "da nije on nikad bijo guloz ", ali "Bogareti moran i ja trud naplatit", i naš Pajdo lijepo 650$ svaki tjedan u džep, a svi zadovoljni. poslije je Abdula nagovorio, da uz kavu i čaj, drži i coca-colu, koju mu je on nabavljao, a za prave mušterije je bilo i po koje pivo ispod šanka.Sve je to dobro funkcioniralo, pajdo pun novaca, šalje materi, i braći i sestrama, i oni žive dobro.
A svoj dio troši izlazeći, na mondena mjesta za strance, troši na žene i uživanciju. Međutim, dio novaca pohranjuje u nekakvu katarsku banku, da se nađe....
utorak, 28.03.2006.
ječerma i prteno uže... (part one)
Evo ponukan nekim primjedbama da zabušavam, i da sam svašta, zato što ne pišem post, odlučih čvrsto napisat novi!
Naime pisao bi ja kad bi se sjetio nečeg pametnoga, po onoj staroj narodnoj:"Dala bi jadna majka, da ima..."
Svejedno, danas sam bio na kavi s jednim mojim starim frendom koji još nije oženjen, a godinice idu li idu... Na moje pitanje, (koje postavljam Bogtepita koliko godina), kad će prid oltar, on odgovara kao i svaki put : "u subotu!!!" Eto jebiga bar smo to rješili. On vam je dragi moji jedan puno zajeban lik, što ćete i saznati iz priče. U nekoj trinestoj, četrnaestoj godini života, posvađao se s svojim ocem na mrtvo ime i utekao od kuće. Sve bi to bilo lako da tata nije bio narodni heroj, zajeban do boli, i velikog utjecaja u društvu, a godina je bila 1958! I ode moj Pajdo, ne osvrčući se, od rodne kuće u dalmatinskoj zagori i
još mu reče na vratima: "Popišan ja tebe i tvoj rat, kad si govno od čovika!" Na ovo je bio ponukan, stalnim maltretiranjima majke, sestre i braće od strane oca. nerijetko je znao i šamar osvanut, a o nogama u guzicu da i ne pričamo. I ode Pajdo u Split, i Bogaremi sam se od sebe upisa u školu, srednju, mislim da je onda bio ŠUP, i nađe stan. Svo vrijeme ga otac tražio, ali mu nije palo na pamet da se raspituje po školama, vjerojatno nije mislio da bi ovaj baš to napravio. Dolazile do oca informacije da su ga vidjeli, na peristilu, na Bačvicama, u Spinutu,ali Pajdo je bio brži od vjetra, kao da je svaki put predosjećao potjeru i uzmicao je bez problema. U školi se i zaljubio, prvi put onako pravo,do ušiju, u Marinu, ali je bezglavo od nje pobjegao, saznavši da joj je otac inspektor u splitskoj miliciji, pa mu se učinilo da bi ga tako mogli pronaći. Nakon prve godine izbjeglištva, i više- manje uspješno završenog razreda, Pajdo sazna da mu se mater odselila u Zenicu, di je dobila posao u školi, i naš ti Pajdo skucka nešto novaca za kartu i pravac Zenica. Bitno je naglasiti da je cijelo vrijeme stanovanja u Splitu, svakodnevno radio, i na građevini i na ribarnici, a neko vrijeme kao i liftboy ili kako se to već zvalo u hotelu, zaboravio sam kojem... Otišavši u Zenicu, nađe majku u školi, prebaci se tamo u srednju i živi s majkom, godinu dana. Poslije škole, u svojoj sedamnaestoj, zatraži da ode u vojsku i dopuste mu. Al ne lezi vraže, jednog lijepog sunčanog dana staje auto pred kasarnom u Surdulici, i iz auta izlazi general-pukovnik Otac! Vidjevši ga naš se junak nađe u nebranu grožđu, dođe do njega i salutira mu po PS-u. Sjećajući se tog događaja Pajdo kaže:" Jeba svoju mater, kad san ga vidijo onako velika, a velik je bija znaš, ima je priko dvametra, a okićen Isukrstati ka božićno drvo. Sve se žuti oko njega. A namrštija se ko da je na Kozari, jebla ga Kozara..." I tako Otac dođe do njega i prvi put ga vidi nakon četiri godinice, a Pajdo poplašen,
ali uspravan upita:"Šta je? Šta me tražiš? Ja i ti smo završili!" Otac mu odgovori da nije tako, i da očekuje kad izađe iz vojske da dođe kući, okrene se i ode. Završio Pajdo vojsku, svratio do Zenice vidjet mater, pa produžio u Split tražeći posao, i ostade tamo. Radio i ko konobar, pa poslije vodio neku krčmu, a naposljetku ga u toj krčmi nađe rođak Ivan i upita ga zna li vozit i ima li položeno za kamion. Pajdo odgovori potvrdno, i već sutra je bio u švercerskom kamionu za Italiju. Odvozio par tura,( nikad mi nije rekao čega), i prijavi se za posao u Konstruktoru kao vozač, za Irak. I završi naš Pajdo u Iraku!
Naravno, nisam mislio da je potrebno, ali ću naglasit, da je onako markantan i visok na oca bio pravi magnet za žene, a znao je i uživati u životu, imao je žena i provoda koliko je htio, a novce bi svojom snalažljivošću uvijek nekako prikupio. I završi u Iraku, točnije u nekakvom iračkom selu pored Bagdada...
sutra možete čitati nastavak... pa ćete i saznati zašto se ova priča ovako zove....
i za kraj jedno pitanje (skoro pa nagradno):šta je ječerma?
šta je prteno uže?
četvrtak, 23.03.2006.
poslovnost? Jel se to maže na kruh???
Bez obzira što se volimo samoproglašavati Europom, da ne kažem svijetom, neke stvari jednostavno ne idu. Moja Draga,( koja ovih dana u principu provodi vrijeme prijavljivajući se na oglase za posao), na moj upit koliko je odgovora dobila, kaže lijepo: NI JEDAN!!! Ma zamisli? Ništa, zero, nothing, nula! E sad dragi moji moram vam objasniti da se radi o poslovima u PR, što priči daje dublje značenje. Naše harne tvrtke ne ispunjavaju ni onaj najkurtoazniji oblik tipa;" Nažalost trenutno nemamo potrebe za djelatnikom vašeg profila, bla bla bla..." jednostavno ih nije briga. I onda priča o poslovnosti i uspjehu?!
Ma nemojte me j.... Prva i osnovna stvar Odjela s javnošću bilo koje tvrtke, su baš "odnosi", vidi vraga to i ime odjela samo govori. Ko to radi u tim odjelima, kad osobi koja je kvalificirana u istom poslu, k tome ima i podosta iskustva, neće niti odgovoriti? kakvu to sliku daje u javnosti o toj tvrtki? I džabe govoriti, oni rade po svome, kao da su još u socijalizmu, pa im je posao siguran jer imaju ugovor o stalnom zaposlenju, pa šta će sad on odgovarat tamo nekoj koja se javlja na oglas u njegovu tvrtku!
Stari ljudi bi rekli prije metar u guzicu, nego cenat u glavu! Gospodo moja, ako ste već pokupili nazive, način odjevanja, i spiku, trebalo je još nešto pokupiti od zapada koji tako željno hoćemo bit, trebalo je pokupiti i odnos prema javnostima, kako unutar tvrtke, tako i vani. Ovakve naoko male stvari strahovito puno govore, ali nažalost više o tvrtki, koja čak i ne mora biti loša, nego samo ima majmuna na mjestu koje ne može obnašat. Ili kako Murphy kaže: "Svaka budala u poslu dolazi do granice svoje nesposobnosti." I na kraju se ispričavam svima koji odgovore ipak šalju(kakvi god bili), molio bih da se jave pa ću ih objaviti u jednom postu!
Bog
ponedjeljak, 20.03.2006.
zmajevi...
Čitam danas jedan bizaran slučaj:
Nekom tipu u Punjabu( Pakistan), uzica za puštanje zmajeva prerezala grkljan dok se vozio na motoru.
Ma zamisli pameti! A kako majke ti? Šta je vezao zmaja za vrat i puštao ga u vožnji? Svašta,može bit.
E, a ja sam dobar pa ću vam dati savjete kako puštati zmajeve bez opasnosti ozljeđivanja sebe i drugih sudionika.
Daklem, ovako:
1. Nabaviti zmaja (a, šta ja znam kako, kupi, napravi otmi...)
2. Odredi dan za puštanje zmaja (sam, bez pomoći ukućana ili prijatelja)
3. Spremi se za akciju psihički, fizički i logistički ( ovo treće znači da poneseš sve potrebito za
puštanje zmaja; zmaja, pivo i još jedno pivo)
4. Kreni na lokaciju koju si odredio pogodnom za puštanje zmaja (prijevoz po želji; pješke
biciklom, autom,tramvajem, a oni ekstremnniji mogu i avionom)
5. Po dolasku na lokaciju popiti prvo pivo iz rusaka
6. Razgledati okolinu, da nebi imao problema, s drvećem, ili drugim objektima koji mogu
ometati puštanje
7. Popiti i drugo pivo iz rusaka
8. Izvaditi zmaja iz rusaka, i priprmiti ga za let
9. U obližnjem kafiću popiti još jedno pivo
10.Oštroumno gledati oko sebe zbog regrutacije pomoćnika(asistenta)
11.Kad pronađete klinca koji bi vam mogao biti asistent, provjerite je li isti u društvu majke
(kako vas nedajbože, ne bi optužili za pedofilstvo)
12.Otići do gospođe mame i tražiti da vam njeno čedo bude asistent( ne navaljivati u
slučaju negativnog odgovora, a ako je pozitivan pozvati gospođu mamu na kavu)
13.Popiti pivo
14.Asistentu objesniti postupak puštanja zmaja (gospođi mami objašnjavate stvari po nahođenju)
15.Popiti pivo
16.Pripremiti zmaja za let, odmotati uzicu na duljinu koja zahtjeva vjetar i konfiguracija terena
17.Popiti pivo
18.Dati asistentu uzicu i još jednom mu pojasniti tehnologiju i vaše želje
19.Gledati s pristojne udaljenosti asistenta koji pokušava vinut zmaja u zrak ( vi vršite
superviziju, gospođa mama ne sudjeluje, samo zanosno gleda)
20.Ritualno se nasmješiti zmaju i gospođi mami i popiti pivo (ko jebe klinca)
21.Asistenta i zmaja ritualno poslati u kurac (ako je gospođa mama blizu može i u sebi)
22.Sjesti u kafić i popiti pivo
23.Gledajući napredak asistenta popiti još jedno pivo
23.Pustit vjetar ( to je lakše)
Po vlastitom nahođenju iz ove akcije možete izbaciti zmaja,jebo zmaja...
nedjelja, 19.03.2006.
glagoljica, ma zamisli
Pošto blog ne da pisat na glagoljici morao sam objavit ko sliku! Braco svaka ti dala, dobro li si me namučio!
Evo pa čitajte...
Evo vam i veća tablica,konj naučio stavit...( hvala sick of it all)
Pozdrav
P.S. evo poklon prijatelju...
Piše "BRACO" šta se treseš ;-D
subota, 18.03.2006.
Smoke free city? ma nemoj me j.....
Kažu večeras vijesti CNBC-a, gradonačelnik nekakvog tamo Calabasas-a, u Kaliforniji odredio da je cijeli grad SMOKE FREE!
E dragi moji to bi značilo da je taj dotični gospodin(ime mu nisam stigao zapamtiti od zaprepaštenja), odredio otprilike ovako;
Pušenje zabranjeno i točka! Nema više eskiviranja, šta ste mislili opizdit u park pa tamo,a'? E nema majci više! Kad je Mayor rekao, on je to ozbiljno i mislio, bez obzira što izgleda ko isprdak. Nema pušenja u našem Calalamabasasu( ili kako se već zove) apsolutno nigdje! Ni u zatvorenim, a Boga mi ni na otvorenim mjestima. Jednom rječju nigdje, pa ni u svom stanu ili balkonu, ako ti je isti nedajbože povezan s zajedničkim prostorima.
Oni nisu NORMALNI!!! Nemojte me krivo shvatiti, ne zagovaram pušenje, znam da je štetno i škodi zdravlju, pa čak i pasivnim pušačima, ali nemoj me jebat!!! I još uz sve to svaki prekršitelj će bit kažnjen s ni manje ni više nego 500 USD, naravno ako ga uhvate.
Ali mi jedno nije jasno, šta će sad oformit nekakve šinterske odrede, ili kažnjeničke, ili antismoking, ili kako će ih već nazvat, pa će oni ordinirat po tom biseru od grada, gdje će od danas biti najmirišljaviji zrak na svijetu. I sad pazi ovo, šta je to nego pretvaranje pušača u građane drugor reda, diskriminacija tako napravljena da mene recimo ako bi se zatekao u tom CALALAL... mogu javno ispljuvat ili prebit ko mačku jer s cigaretom u pešnjama, zamisli trujem njihovu čistu ariju. Ma jebeš to ja tamo ne idem i točka! Mene strah, patrola s velikim znakom zabranjeno pušenje na leđima i palicama, a imat će vjerojatno i pse koji mogu po njuhu prepoznat jesi li ikad pušio u životu, pa ti neće dat da uđeš u taj komadić raja s čistim zrakom. E znate šta gosp. Mayor Kakolisevećzovešbudalojednaobična ti nisi normalan! A lijepo kaže jedna stara reklama: S cigaretom nisi sam... I bolje s cigaretom nego među budalama koje su ovo izglasale. E, a sad ću se lijepo zavalit u moju fotelju (naravno da imam fotelju, šta ste mislili) i zapalit cigaretu s guštom u svom malom raju. Lijepa naša Hrvatska, još se nisu pojavile ovolike budale...
Bog
petak, 17.03.2006.
evo mene malo...
Gledam postove okolo, i bez zamjerke dragi moji,ali našao sam svakakvih znakova, pisama, slova, kultura, i vjerujte to me oplemenjuje!
ali sam uzeo sebi slobodu objaviti malu tablicu uglate glagoljice, našega starog pisma.
Mišljenja sam da je to vrlo dobro imati, čisto da se korijeni ne zaborave...
Kako još nisam na ti s ovim cijelim postanjem, vjerujem da će te mi oprostiti ako je premala.
Bog
srijeda, 15.03.2006.
majko umora...
Danas bi bijaše jeben dan! Trči s sastanka na sastanak, razgovaraj,trudi se, još me ono govno od nekakvog metiljavog snijega nerviralo pride. I jedva nekako upadoh kući, najeo se odigrao tekmu na PS,i sjeo za komp. I šta sam ono htio pisat? Nemam više pojma, a baš sam imao temu majkumu!
nije bitno, svejednio sam protčao po Blogovskoj nezavisnoj državi i moram vam reći da ste prejebeni!!! Oko mu se postaklilo ko blog izmisli, pa tu možeš visit 100 dana bez prestanka i imao bi što čitat.
A neki tamo dripci bi kao zabranjivali klincima blogove, pa di oni žive? U današnje vrijeme kad nikoga nije briga za drugog, kad se klinci posramljeno vuku u svoje sobičke jerbo se starcima ne mogu izjadat, naravno zbog većih problema, blog im je jedino utočište. Kad je u kući tema kako se prehraniti, tko ima volje slušat malog prištavog pubertetliju koji misli da se je zaljubio, ili recimo pomisli da bi bilo u redu da se tetovira.
E tu nastupa blog ; mali Jado napiše sve što ga muči, i čeka komentare. A vid vraga između masu komentara uvijek se nađe i nekakav normalan koji mu barem malo podigne samopouzdanje ili ga usreći. I najvažnije u tim godinama, jado može bit ko god hoće, bez želje da nekog od čitatelja njegovog bloga vara i obmanjuje, već samo da on sebi stvori svijet kakav misli da zaslužuje. I onda ko je taj isprdak koji bi mu zabranio možda i jedinu radost u životu? Najkraće, ako je pisanje bloga, a iskreno mislim da je (čak imam vrlo dobar primjer) pomoglo nekom klincu da se bolje osjeća mogu samo reći : ŽIVIO BLOG!!!bog ljudi i hvala što me čitate, ako me uopće čitate.....a ako ne , opet dobro
ponedjeljak, 13.03.2006.
aha!
evo i logo!!!!
American football u Zg!
Ljudi moji jeli to mogućeeee?-vikao bi pokoj mu duši pokojni Mladen Delić, da je ostao među nama i čuo ovu informciju.
Uglavnom, imam čast i svetu obvezu Blogera da Vas izvijestim (ako ovo uopće iko čita) o slijedećem:
U Zagrebu je osnovan klub američkog nogometa i zove se ZAGREB-THUNDER! Ideja nekoliko zaljubljenika je definitivno zaživjela, i svaki dan bi im trebala stići i oprema. Bijah na treningu, i oduševila me ljubav momaka prema tom u nas još više-manje nepoznatom sportu. Kako sam upoznat s ovim sportom bio otprije, na razini aha, to je to, sad kad sam ga shvatio moram reći da je odličan. I pazi ti Amere; napravili su sport koji svak može igrati, debeli, mršavi, visoki niski...Samo je bitna volja i srce.
ovo je stranica kluba: www.zagreb-thunder.hr
htio ja stavit i logo, ali težaaaak, pa mi se ne da zaj...
Uglavnom, momci treniraju, pomalo i igraju pa eto, ako ste tu i imate volje voila!
pozdrav
nedjelja, 12.03.2006.
Kostelići...
I tako ja pročitah knjigu koja se bavi životom i djelom Gipsa,Janice,Ivice...
Moram vam reći da je knjiga odlična,čitao sam je u hipu, a ono što je najveća reklama je to da je Gips prvo rekao da je sve istina a onda da ništa istinito nije...
Uglavnom, knjiga obiluje pikanterijama iz njihovog života, izrečenim od strane, Bog te pita koliko direktnih svjedoka, prijatelja i suradnika. Naravno neće se svima svidjeti jer se u njoj i razotkrivaju mnoge radnje "satelita" oko samih Kostelića, ali je jedno i iz knjige jasno: Veliki su! Najveći!
Da vam ja sad ne solim pamet, vi lijepo nabavite knjigu i uživajte. Link ćete naći tu negdje na blogu.
Pozdrav!
i btw. imam još jedan komentar! JUHUUUU!
ko je luđi?
vratim se ja noćas s puta, upalim tv kad tamo "Noćna mora".
Naravno da ne moram objašnjavat šta je to, ali vam moram priznat da me ekipa svaki put nanovo oduševi! Kakav Letermann i ostali bakrači, ovo nema nigdje na svijetu. Ljudi se sasvim dobro zajebaju, za svoj gušt, a mi telad gledamo i smrzavamo se od smijeha. A sve uz blagoslov Malnara i sponzora!
I neka!
Moram priznati da me malo iznenadilo kad sam vidio noćas reklamu i za "Festinu" Sic!
to samo pokazuje kolika im je gledanost. Za Malnara znam odavno, od "staklenog grada", i ostalih putopisa, ali mu je ova emisija pun pogodak.Pokupiti ljude koje zna oduvijek, koje je život razbacao i poneke razvalio, dovesti ih na tv, i pružit im uz zajebanciju, život kakav imaju zvijezde, svi ih znaju i svi ih rado primaju gdje god dođu na party, a sušta su suprotnost našim zvjezdama. Nisu namješteni, onakvi su kakvi su oduvijek, i ne znaju drugačije. Treba ih cijeniti.
Naravno nemorate se složiti u ovome ali morate priznati da su jedinstveni!
eto toliko...
