srijeda, 29.03.2006.
ječerma i prteno uže... (part two)
I kako rekosmo, Pajdo završi u Iraku, točnije Baqubi, 50-tak km od Bagdada. bijaše to 1965 godina, i prema njegovoj priči, najtoplije proljeće koje je doživio ikad. Govoreći o tom razdoblju svog života, tih sedam godina u Iraku, a poslije i okolici, on se nasmješi i obično kaže:" Ma znaš, ja san bija doli sedan godina, ali mi brajo nikako nije jasno kako oni doli živu?! Em pisak,đava ga lipi odnija, ko da ga je nabacivalo, em vruće ko nikad u nas, e, muve, đavli, pavli, svakakih beštija. meni Boge mi nije jasno kako to tizi narod trpi, i kud se svi skupa nisu odselili negdi drugo. a nafte, nafte Gospe moja blažena, ima di god zatakneš šćap. Ko da je pišaju! U kući di smo mi stali, ima je čovik u vrtlu malu punpu, i Bogami punpa li punpa...."
treći dan posla, voženja velikih trosovinaca po pustopljinama Iraka, Pajdo je već shvatio što je tamo bitno. Nema alkohola, pa ga je trebalo nabavljat, i to najbolje od jednog švercera imenom Basil, viski 15 $, votka ruska prava 14$, a pivo 8$ po gajbi... I poče naš Pajdo pomalo prijateljevat s Basilom, koji je uzgred budi rečeno, bio po vjeri što treba, židov, arapin, kršćanin, i kako Pajdo priča:"Bija bi on Isukrsta mi i budist, i jehovin svjedok, samo za pare! kupi ti "buz" i on je šta si i ti, odma.."
Naravno, od tad u kampu pića nije falilo, ali naš se junak nije zadovoljavao samo tim poslićem. Čuo on jedan dan da 10-tak km. lijevo od njihove ture, (a kako se je vozilo po sred pustinje, tura je bila relativan pojam), nekakav Abdul al nešto otvorio malu barakicu, i da u njoj osim kave i čaja, postoji i nekakva telefonska govornica, koja može birat u inozemstvo. Nije mu bilo teško slijedeće jutro, s punim kamionom skrenuti s ture, otići do Abdula, popiti kavu i dobro se raspitati o uvjetima korištenja telefona.
On to ovako priča:" Uša ja unutra i vičen onako s vrata gud dej i alah uekber, a ja ti to brajo nisan ima pojma šta znači, nego čujen da to svugdi govore, a kažu alah, pa unda ja pripostavijo da to nije ništa ružno. Daklem, uniđen ja i zaderen se nako iz svega glasa, kad iza pulta, đavla pulta, iza daske pribačene priko dvi bačve nafte, pojavi se čovik. A mali Sina ti Isukrsta, nema metar ipo u njemu i kaže: alah uekber, gud dej, ken aj help ju? Zbrlja on to rodjače nabrzinu, i ja gledan unj ka jozipino tele u ogradu, i mučin. Opet on: ken aj help ju?, a ja unda viknen :jes, jes, kako nemereš roćko, moreš moreš. Bogami sad on mene pogleda čudno. Mislin u sebi: a šta je ovne, jes vidija kako je zajebano kad ne razumiš?"
Nakon nekog vremena naš ti Pajdo sazna sve informacije, da je Abdul počeo radit prošli tjedan, da nema mušterija, da ima buljuk djece i čini mi se dvije žene, i najvažnije da se telefonira tako da se kupi bon od deset dolara, i da je to cca. pet minuta razgovora. Bonove je Abdul uveo, vidjevši u jednoj radničkoj bazi kako idu na ručak, oni kuharu bon , a kuhar njima ručak. Tako je i Pajdi objasnio. A postupak je slijedeći: Svaki tjedan Abdul može s svog telefona zvat ukupno 500 min., što znači da tjedno može prodat sto bonova. upita ga Pajdo, je li sto sigurno, ili koji više, a ovaj mu odgovori da se on ne smije zajebavat, i da je sto krajnji limit, a da niko bez bona ne može zvat, jerbo je to njemu kontrola.
I nakon dugog razgovora, dogovore dil! Pajdo kupuje svih sto bonova tjedno po povlaštenoj cijeni od
6,5 $, i on ih dalje prodaje kolegama, ne samo iz svoje firme nego kome hoće. Prodaja išla više nego dobro, Pajdo ih prodavao, po 13 $, jer "da nije on nikad bijo guloz ", ali "Bogareti moran i ja trud naplatit", i naš Pajdo lijepo 650$ svaki tjedan u džep, a svi zadovoljni. poslije je Abdula nagovorio, da uz kavu i čaj, drži i coca-colu, koju mu je on nabavljao, a za prave mušterije je bilo i po koje pivo ispod šanka.Sve je to dobro funkcioniralo, pajdo pun novaca, šalje materi, i braći i sestrama, i oni žive dobro.
A svoj dio troši izlazeći, na mondena mjesta za strance, troši na žene i uživanciju. Međutim, dio novaca pohranjuje u nekakvu katarsku banku, da se nađe....
29.03.2006. u 01:56 •
3 Komentara •
Print •
#
