Danas bi bijaše jeben dan! Trči s sastanka na sastanak, razgovaraj,trudi se, još me ono govno od nekakvog metiljavog snijega nerviralo pride. I jedva nekako upadoh kući, najeo se odigrao tekmu na PS,i sjeo za komp. I šta sam ono htio pisat? Nemam više pojma, a baš sam imao temu majkumu!
nije bitno, svejednio sam protčao po Blogovskoj nezavisnoj državi i moram vam reći da ste prejebeni!!! Oko mu se postaklilo ko blog izmisli, pa tu možeš visit 100 dana bez prestanka i imao bi što čitat.
A neki tamo dripci bi kao zabranjivali klincima blogove, pa di oni žive? U današnje vrijeme kad nikoga nije briga za drugog, kad se klinci posramljeno vuku u svoje sobičke jerbo se starcima ne mogu izjadat, naravno zbog većih problema, blog im je jedino utočište. Kad je u kući tema kako se prehraniti, tko ima volje slušat malog prištavog pubertetliju koji misli da se je zaljubio, ili recimo pomisli da bi bilo u redu da se tetovira.
E tu nastupa blog ; mali Jado napiše sve što ga muči, i čeka komentare. A vid vraga između masu komentara uvijek se nađe i nekakav normalan koji mu barem malo podigne samopouzdanje ili ga usreći. I najvažnije u tim godinama, jado može bit ko god hoće, bez želje da nekog od čitatelja njegovog bloga vara i obmanjuje, već samo da on sebi stvori svijet kakav misli da zaslužuje. I onda ko je taj isprdak koji bi mu zabranio možda i jedinu radost u životu? Najkraće, ako je pisanje bloga, a iskreno mislim da je (čak imam vrlo dobar primjer) pomoglo nekom klincu da se bolje osjeća mogu samo reći : ŽIVIO BLOG!!!bog ljudi i hvala što me čitate, ako me uopće čitate.....a ako ne , opet dobro
Post je objavljen 15.03.2006. u 03:32 sati.