kakav naslov??!!
danas je napokon 28. u mjesecu. uvijek na taj dan se nešto dogodi, tako je otkada znam za sebe. valjda će i danas biti ludo. ne znam što bi se moglo dogoditi, ali nešto će se sigurno dogoditi. već me je počeo pratiti feeling nečeg veličanstvenog. ma pošaljem ja to sve negdje.. uglavnom šta će biti, biti će, a šta neće...
i napravila sam prezentaciju.. hvala Onome gore...
a sve je kak je... što je pjesnik htio reći?
šta sad? nemam blage. cijeli dan nešto radim, trenutno prezentaciju. i ono kad sam već na internetu da napišem i par bezveznih riječi u post.
završio tjedan, bar onaj radni dio. sve je ok. mislim moglo bi biti bolje od ok, ali za sada izgleda da neće biti. valjda će i meni jednog dana pržiti sunce. za sada samo mi sunce sije.
šta ja pričam??? kao da nešto želim reći, ali ne znam izmučilo me sve.
valjda ću danas stići napravit prezentaciju i barem počet nešto učiti.
27.05.2006. u 13:08 |
3 Komentara |
Print |
# |
^
hello ljudi... vratih se ja na svoj blog da vam pokloni par svojih misli..
Prijateljice
Azurno nebo cekamo zoru
pet- sest mladih golubica
nasmijesena su im lica i poslje mnogo godina
u mome srcu draga slicica.
Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi setale
pravile se da smo vazne ma da smo pametne i snazne
sanjale smo zemlje daleke...
Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su nasi snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti...
Djevojcice zene postale
a neke su se vec i udale
ja jos cekam azurne zore, a ja jos zelim preplivati more
ja jos sanjam zemlje daleke...
Hej ljepotice....
!"!!! ova pjesma se redovito pjeva na rastancima, pa evo ja ću ju sada staviti tek tako. nije da obožavam severinu, ali ova pjesma je fakat posebna. jel se slažete?
James Blunt - Goodbye My Lover Lyrics
Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your head.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I am a dreamer but when I wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bear my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.
!"!! ova pjesma je cool...
to bi bilo sve za ovaj post, uskoro će biti razmišljanja... pa do tada velka pusa...
Majo, tako mi je drago što me posjećuješ.. vidimo se..
ars poetica
TRI STABLA
Tri stabla oborena
ostadoše na rubu staze.
Drvosječa ih zaboravio,
i razgovaraju,
pritiješnjena ljubavlju,
kao tri slijepca.
Sunce sa zapada lije
svoju živu krv
u ispucana debla,
a vjetrovi odnose miris
iz njihova otvorena boka.
Jedno, presavito,
pruža svoju beskrajnu ruku
s drhtavim lišćem
prema drugome,
a njegove rane,
kao dva oka,
pune su prošnje.
Drvosječa ih zaboravio.
Doći će
noć.
Ostat ću s njima.
Primit ću
u svoje srce njihovu
blagu smolu.
Ona će za me
biti kao vatra.
Nijeme i stisnute
dan će nas zateći
kao hrpu bola.
SVIĐAŠ MI SE KADA ĆUTIŠ
Sviđa mi se kada ćutiš, jer kao da te nema,
a mene čuješ izdaleka, i moj te glas ne dodiruje.
Izgleda da su ti oči uzletele
i da je poljubac zatvorio tvoja usta.
Kao da su sve stvari ispunjene dušom mojom,
izranjaš iz njih, prepuna duše moje.
Leptiru sna, nalik si duši mojoj,
nalik si reči melanholičnoj.
Sviđa mi se kada ćutis i kao da si daleko.
I kao da jadikuješ, leptiru što gugučeš.
Čuješ me izdaleka, a moj te glas ne doseže:
pusti me da zaćutim ćutnjom tvojom.
Pusti me govoriti i ćutnjom tvojom,
poput svetiljke jasnom, kao prsten jednostavnom.
Poput noći si, ćutljiva i zvezdana.
Zvezda ja ćutnja tvoja, tako daleka i srdačna.
Sviđa mi se kada ćutiš, jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si umrla.
Potom, reč jedna i osmeh dostatni su.
A ja sam veseo, radujem se, jer to nije zbilja.
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
poezija za moju dušu, tako mi gode ovi stihovi. Postoje pjesnici koji čitaju misli moga srca, koji uzimaju moj dah svakom svojom riječi. Jednom riječi to su umjetnici kojima se i moj razum klanja, a ne samo srce.
Dolazi kiša sa sjevera
Jastuk miriše
Al' boli tvoja nevjera
Nema te
Jutro me probudi
Tko te ljubio
Sve spalio u očima
Sve mi je s tobom netko uzeo
Mene si prodala
Whoa...
Za ljubav se bori
A ja nemam snage
Nemam, nemam snage
Nek' ti bude ljubav sva
Moja je duša umorna
U venama struji tuga najveća
Al' iz mene nećeš otići
Oh... nećeš otići
Ne voliš, više me ne voliš
Sto bi godina
Moja ljubav trajala
Nek' ti bude ljubav sva
Moja je duša umorna
U venama struji tuga najveća
Nek' ti bude ljubav sva
Moja je duša umorna
Al' iz mene nećeš otići
Oh... nećeš otići
Oo...
e sad ??!...
Miroslav Antić
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.
*** evo ja poludila za poezijom, a ni s prozom nisam baš na čisto. sve nešto čitam, upijam znanje. sve to s razlogom i to jednostavnim kad već nemogu na jednom području, pa ću za pauziranje da čitam. i eto... maloprije sam pročitala Mor, ništa posebno. ali kad se čita nek se čita. kad se vratim sa zbora onda ću čitati kombinaciju Dostojevski-kockar i sveta krv, sveti gral.
gledam malo tu neke blogove i kužim kako njihov život se kreće, pa ono kreće se i moj, ali ne tako brzo kao njihov. i onda naravno kažem sebi pa sve je dobro dok razmišljaš, jer kada prekinem i sve krene nabrzaka onda znam da je sve sjebano. ali ljudi moji, živi se, nije lako mora se!!!!!!!!!
evo mene, nakon jednog dana, a kada će biti drugi put to ne znam. Situacija u cijelosti je lagano kritična. Gdje god da se okrenem netko me jeb… u zdravu pamet. Ali nema beda. Kritično, živcirajuće, ali sam ipak sretna. Moja sreća je meni najvažnija. Ipak kad se smiješ kao ja dani su ti uvelike ljepši.
Nešto me pere………
Ujutro mi na stanici, sve se činilo kao da će biti to jedan u nizu dana bez primjedbi, ali vidiš bijah ja posve u krivu. Prvo dok se cijelo krdo u kriznom stožeru ukrcalo u onaj stravični žuti bus. I zaista kažem vam, ja mrzim žutu boju podsjeća me na Arsenal kojeg mrzim bez razloga. Ali dobro, natrag na moguće povode mog stanja. I onda kao dođemo mi u školu prva dva sata sve ok. A onda je došla kemija i test. Srce mi se raznježilo kad sam vidjela zadatke. Nakon prvih 10 minuta blejanja test je bio prazan, tada su počele frcati ideje. Dakako po običaju, one koje nisu vezane uz kemiju. U mom mozgu su se vodile rasprave što sve mrzim i zašto. Razmišljanja su bila uzbudljiva, a test čist ko suza. I opet kažem da vam se srce raznježi. Ako postoji predmet u koji se ja baš previše i ne kužim to je zacijelo onda kemija. U kemiji je sve apstraktno. Kažu neki kako ih moja povijest nervira. Ono hello ljudi, pa tamo se bar zna da sve ima početak, vrhunac i kraj, što god uzmeš, a ne kod kemije naštrebaš sve i ne kužiš šta si točno naštrebao, ali ti to znaš i kao primjenjuješ. Moš mislit… i onda poslije neslavnog testa, dođe povijest. Taj blaženi predmet gdje si sve možeš namontirati kako ti paše. Nije to kao matiša gdje su dva i dva četiri, nego moja povijest je posve jedna druga grana znanosti. Ali neću sada daviti s time, jer nije u njoj razlog moje živčanosti. Tako prošla povijest, došao latinski. Tu već ima povoda ne da budeš živčan nego da napraviš suicid na satu. Živa dosada i to još blok sat. Pa mislim, jeli tko razumije što sve mi proživljavamo pod tim satovima? Čudno je još smo živi. Prošao latinski, došla geografija. Spavalo mi se kao nikada, ali dobro poznata stvar da se ne smije zijevati. Pa onda šuti i trpi. Ponovno smo na grafoskopu gledali podatke sa zadnjom navedenom godinom devedeset i nekom sitno. Stvarno pratimo ovaj svijet u stopu, nemam riječi. Dobro je jer je geografija bila zadnji sat, inače ne znam što bi bilo.
To je dio vezan uz školu i čini mi se da tu još nema velikih povoda mome stanju. Pa što mi je onda?
Poslije škole komad od tipa koji ima «traktor» i ja išle smo prvo gledati minjake, bila je s nama i božica lova iliti Diana, a onda smo traktoristica i ja produžile u gornju. Tamo smo si fino sjele na štand i komentirale sve po redu. Čini se kao da je bio neki «sabor talentiranih konobara». hehe.. i da prvo kad sam njih vidjela, pozlilo mi. onda i neke dvije cure se dogegale, obučene da te Bog oslobodi. Od jedne nisam skužila šuze, a za drugu nisam skužila dali je stvarno žensko, ali ja pretpostavljam da je. zatim se pojavila još neka sa najodvratnijim naušnicama koje ja ikad vidjela. Prije bi rekla da su to alat nego naušnica. Valjda si sve one misle kako su se sredile. BOŽE PROSVJETLI IM PAMET. Znam da se ne može svakome sve sviđati, ali te kombinacije su čisti promašaji. I kada sve to vidiš što ljudi nose, a nije ih briga na signale koje odašilju svojom odjećom, jer i ona je bitna, dođe mi da bljujem. Ljudi moji, pa daj se pogledajte prije nego što iziđete iz kuće. Ne patim ja za staromodnim stvarčicama ili pak onim ultra modernim, ali ovime samo želim reći da sve ne paše sa svačim. QUOD LICET IOVI, NON LICET BOVI. Pa zato da tim riječima ubijem još jednu temu. Ja vjerujem u nešto već dulje vrijeme i ja ne odustajem od tog, bilo je dana kada sam mislila odustati i smišljala svakakve gluposti, ali su oni prošli. Možda će se ti dani ponoviti, no moja razmišljanja i filinzi na tu temu i dalje ostaju. Pa nek se i cijeli svijet okrene na glavu, JA NE ODUSTAJEM. Pa ćemo vidjeti. Inače kažu da su lavovi uporni, ali ja sebe tako i ne doživljavam. Jednostavno meni je prirodno da je ta situacija moguća. But we will see. Is that truth?
Sve je u redu, ja se slažem sa svime, pa cak i sa svojim mišljenjem!
Da li ste primijetili da najgluplji ljudi uvijek dospiju na najviše društvene položaje? Ovo je oduvijek bilo svima poznato, a sada može i matematički da se dokaže!
Da bi to uradili, za početne pretpostavke uzet ćemo slijedeća dva, cesto korištena postulata:
1. Znanje je moć.
2. Vrijeme je novac.
Kao sto svi znamo:
P = A / T
tj.
Moć (P) = Rad (A) / Vrijeme (T)
Kako je:
Znanje = Moć
Vrijeme = Novac
onda je:
Znanje = Rad / Novac
Odatle:
Novac = Rad / Znanje
Dakle, kada Znanje tezi nuli, Novac tezi beskonačnosti, bez obzira koliko Rada je uloženo.
Zaključak:
Sto manje znate, vise para imate - naučno je dokazano!
inače post sam počela pisati još prije nego što sam zaspala, ali nakon dobrog sna sve me je prošlo. barem 2 sata dobrog sna, dobro ti dođe. i sad sam sva happy, otkrila sam tako simpatičan blog. sve je ok. opet se smijem i toliko sam sretna zbog današnjeg dana. iako sam bila živčana. sada ću malo u vožnju na svom bicikliču, pa ću počet s čitanjem lektire koju nisam ni takla. evo nešto za moje srce i dušu:
Zlatne godine
Noć bez zvijezda, gradovi bez imena i moja sjećanja
Tragovi kočenja na cestama što vode do neba
A bio sam na kraju svijeta sam bez tebe korak do sna
Sam protiv svih na kraju vremena a gdje si ostala ti
Zlatne godine i duge sjene
Pomoli se za naše vrijeme
Jednu svijeću ljubavi
Zapali za mene
Hladna kiša moje noći umiva tvojim suzama
Nije život posuo sa ružama sva moja sjećanja
A bio sam na kraju svijeta sam bez tebe korak do dna
Sam protiv svih na kraju vremena a gdje si ostala ti.
a šta reći?
Bila je jedna grupa žabica
... koje su željele da se natječu.
Željele su se popeti na vrlo visoku kulu.
Došlo je mnogo gledalaca
da gledaju utrku i daju podršku žabicama.
Utrka je počela...
Ali...
Nitko od prisutnih gledalaca nije vjerovao da će neka
žabica uspjeti doći do vrha kule.
Klimali su glavama i govorili:
Joj, to je vrlo naporno!!!
Nikad neće uspjeti!“
Ili:
U tome neće uspeti, jer je kula veoma visoka!
Žabice su počele zaostajati...
...osim jedne, koja je brzo puzila sve više i više...
Gledaoci su vikali:
„To je vrlo naporno! Nitko neće tako visoko dospjeti!“
Jedna po jedna su žabice odustajale i okretale se natrag...
Osim ove jedne koja je ustrajno išla naprijed...
Nije se htjela predati!
Na kraju je svaka odustala, osim ove jedne žabice, koja se sama i s velikim ambicijama popela na vrh kule!
Ostale žabice, kao i gledaoci, su željeli saznati kako je uspjela baš ona napraviti ono što su ostali smatrali nemogućim.
Jedan gledatelj je pristupio žabici i zapitao je gdje je uzela toliko snage da izdrži do samog vrha .
Tada se pokazalo, da ...
Pobjednička žabica je GLUHA!!!
Pouka?
Nikad nemoj slušati one ljude koji su negativni i pesimistični...
…pošto Ti uzimaju najbolje čežnje i snove koje imaš u svojoj duši!
Uvijek misli na snagu riječi jer sve što čuješ ili čitaš utjecat će na tvoja djela!
Dakle:
Budi UVIJEK …
OPTIMIST!
I što više
Jednostavno budi GLUH kad Ti neko kaže da ne znaš ostvariti svoje snove!
Pomisli:
U svemu možeš uspjeti kad stvarno želiš!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Lijepo je stvarno vjerovati da su neke stvari moguće. U našem svijetu ljudi su često preplašeni i ne žele se dovoljno truditi za nešto što im je važno. Ili se trude, ali na posve promašene načine. Možda ti načini i nisu promašeni već pošto svi mi dobro i predobro čujemo neke stvari doživljavamo ih na krivi način pa tako i prosuđujemo. Govoriti nekome što napraviti je uzimanje nečega pod svoju kontrolu, a da nemaš ni ne trebaš imati veze s tim.
Percipiranje drugih i njihovih mogućnosti je krajnje nerealno. Kao da ja znam koliko je netko spreman se truditi za nešto i biti hrabar podnijeti neke situacije? Pa gdje to ima? Često se zna dogoditi da se neki ljudi kuju u zvijezde i smatraju se valjanima za prosuđivanje drugih. Ti isti, čak smatraju da ljude ne treba osuđivati. I tako iz jedne situacije u drugu, shvaćam kako je licemjerje kod njih sastavna nit. Žele te podržati i to rade tek onako da čuju drugi, a onda ti iza leđa mole Boga da mu to ne uspije. Pa što mi onda govori bilo što? Svaka njihova riječ, nakon što im se otkrije pravo lice, pada u vodu. Oni više ne postoje kao osobe na koje se mogu osloniti. Ali oni svejedno očekuju da im se obratimo. Sva sreća da učim kontrolirati misli i osjećaje, inače bi bilo svašta. Ali ovo je samo primjer osobe koje i nije tako pozitivna kao što misli, ali zato usprkos tim osobama postoje i one druge koje su tako zakon i zbilja sam sretna što znaju uvijek reći što treba. Možda ta osoba koja misli da radi pravu stvar i ne kuži neke druge stvari, jer vrijeme poznavanja je bitno. No valjda nije sve tako kako se sada čini, vidjet ćemo.
I za kraj - Sve je u redu, ja se slažem sa svime, pa cak i sa svojim mišljenjem!
sa svakim postom sve mi se više čini da ja očajavam nad ovim svijetom i ljudskom sudbinom. a zapravo imam feeling kao da sam bez brige, bez pameti. pa sad ti misli? vekiki kiss svima koji me čitaju
Ako ne vidiš zvijezde, upali baklje. Ako ne
Vidiš sunce, užeži vatre u krug.
Ako ne vidiš šarenilo, upali sebe i prskaj,
Kao one šašave prskalice za Novu godinu.
Pobacaj pregršti svitaca i makar fosfornom
Svjetlošću obasjaj tamu. Umori već
Jednom ljudima te noći što ih umaraju.
Svi mi imao svoje svjetove mašte ili više-manje nešto slično, gdje se odvija naša nesuđena budućnost. Neki napuhavaju svjetove sa stvarima koje su nerealne dok drugi svoje svjetove farbaju u nijanse crne. Ti svjetovi neke ljude zadovoljavaju u mašti i pomažu pri pisanju, a u stvarnosti na temelju tog imaju život vrijedan nazivu gubitnika. Ti svjetovi možda i nisu pravi problemi, no neki ljudi se zatvaraju u njih i ne vide stvarnu situaciju koja bi se lako mogla riješiti. Neki ljudi su stvoreni da cijeli život kukaju, kod njih je sve jednostavno crno. I kad sunce sije oni doživljavaju tamu. Ti isti ljudi vole što su brzo odrasli i pretvorili se u žive olupine čovjeka. Živciraju me njihova shvaćanja. Ti ljudi ne prepuštaju ništa slučajnosti i nemaju mjesta za stvari koje nazivaju glupostima, a zapravo nisu gluposti. Oni sami šire tamu oko sebe i žale se da to rade drugi. Pa koji drugi, ljudi dragi? Vi sami sebe polagano ubijate, ne želite se boriti za osobe i stvari do kojih vam je stalo pa kukate. Biti ću ja tu kada ih u potpunosti izgubite i ponavljat ću vam isto, a vi ćete to tek tada možda shvaćati. Nisam ja kriva što vi mislite da ja filozofiram i ne živim na istoj planeti s vama. Ali dobro, za sve na svijetu, vas molim samo da se osvrnete, prokužite gdje ste i krenete naprijed prema onome što želite. SVE JE MOGUĆE!!!!
Tko se je prepoznao neka me posluša i pokuša s onim do čega mu je stalo. Molim vas! Teško je gledati ljude oko sebe kako pate, a da im vi ne možete pomoći.
Uvodne riječi imaju i nemaju veze s razmišljanjima, ali sve je to moj stil. Pusa…
sve je lako kad si mlad...
Sve je lako kad si mlad,
Svako odjelo dobro ti stoji,
A svaka rana manje boli,
O da, o da, o da.
Sve je lako kad si mlad,
Lakse okreces ledja sreci,
Bas te briga s kim ces leci,
Krv i suze mogu teci.
Sve je bas lako.
O da, o da, o da.
Sve je lako kad si mlad,
Svako odjelo dobro ti stoji,
A svaka rana manje boli,
O da, o da, o da.
Sve je lako kad si mlad,
Lakse okreces ledja sreci,
Bas te briga s kim ces leci,
Krv i suze mogu teci.
Sve je bas lako,
Krv i suze mogu teci,
Krv i suze mogu teci.
napišem post i shvatim da me je sve što je u njemu napisano tako brzo prošlo, pa ga izbrišem. i tako, sve je ok. nisam našla ništa o počecima hrvatske leksikografije, ali nema beda. valjda ću to nekako riješiti imam još negdje 14 sati do škole, pa...
bolesna sam i ništa mi se ne da.
pusa svima koji me redovito čitaju...
osjećam da ću puknut kao da više ne mogu, spotičem se o vlastita uvjerenja. što sada? kako dalje?
kad se ne nadaš tada te tuga snađe... šmrc
Etikete i pretinci...
Dođe jednom jedan čovjek svećeniku i zamoli ga da održi misu za njegova psa koji nedavno bješe uginuo.
Svećenik se uzruja. "Što Vam pada na pamet. Misu za psa? Otkuda Vam uopće takva ideja?"
"Bio je moj ljubimac", odvrati čovjek, "volio sam tog psa i želio bih da se za njega prikaže misa:"
Svećenik ga poče odvraćati od toga: "Mi ne prikazujemo mise za pse. Pokušajte zamoliti predstavnika vjerske zajednice iza ugla. Možda bi oni mogli udovoljiti Vašoj molbi."
Čovjek se uputi prema vratima no na izlazu se još jednom okrene i reče: "Kakva šteta. Ja sam tog psa stvarno volio. Htio sam za tu misu na oltaru ostaviti milijun dolara."
"Stanite!" poviče svećenik. "Zašto mi niste odmah rekli da je pas bio katolik?"
ova priča je pomalo smiješna kao pa stanite, zašto mi odmah niste rekli da je pas bio katolik, a prije toga nešto sasvim deseto. Dali neke stvari trebaju biti u drugom omotu da bi ih lakše prihvatili i primili? Odgovor je da. Svi smo mi freakovi na svoj način, neke stvari ne prihvaćamo jer nam se nisu svidjele na prvi pogled dok nešto drugo sa žudnjom prihvaćamo. Kod donošenja takvih stavova i budućeg ponašanja prema tim ljudima su jako izraženi osjećaji.
Predrasude- stavovi o pripadnicima određenih grupa formirani bez odgovarajućih informacija.
Predrasude dovode do sukoba, a čemu? Ponekad ljudi za opravdanje predrasuda koriste stavove bez realne osnove. Primjere neću navoditi jer ne želim uzburkavati duhove. Naravno, predrasude dovode do diskriminacije.
Povijest je prepuna predrasuda pa onda i sukoba na toj osnovi, a ni danas se nije ništa promijenilo. Zapravo, svaki dan se rađaju neke nove predrasude koje se odgajaju u duhu kao da je to sve normalno. Možda je i normalno neke ljude manje voljeti, ali onda barem s razlogom. Svi mi imamo predrasude, ali probajmo ih barem malo ponekad potisnuti i možda otkrijemo nešto pozitivno.
opet me nešto puklo, pa sam tužna, iako je to za mene gotovo nemoguće, ali šta ćeš? samo jedna osoba me može rastužiti i uspijeva sa svojim postupcima...
Maja, ako se pojaviš ostavi koji komentar...
BAŠ TI LIJEPO STOJE SUZE
Zauvijek da odem, to ne mogu,
Tebi se vraćam, k'o starom razlogu.
Zatvorim oči, jer poznam taj put,
Ne bojim se, ali drhtim k'o prut.
Valovi, noćas mjesec slomit' će,
Dolazim, jer volim te i previše.
Baš ti lijepo stoje suze, ali nemoj plakati,
Zašto bisere u blato, noćas bacaš ti.
Kad bi kiša bila tiša, ti bi čula korak moj,
Kao nekad, kad sam bio tvoj.
Zauvijek da odem, to ne mogu,
Tebi se vraćam, k'o starom razlogu.
Život je vjetar, a čovjek je list,
Nitko na kraju ne ostane čist...
u stahu su velike oči
Jučer se ja spremam u vrt i krenem ja, kad eno na trotoaru sljepić se sunča. Prvo ja gledam, ne vjerujem očima, a onda nakon 5 minuta ja skužim da je to sljepić i počnem vrištat. A sljepić se i dalje sunča, njega briga, a meni srce samo što ne otkaže. Kad sam prestala vrištat počela sam se smijat, onako kiselo kao šta meni može jedan sljepić.
Nemoguće je riječima izraziti strah koji se u tim trenucima događao u meni. Na ovom svijetu ne postoji mnogo stvari koje u meni izazivaju osjećaj straha.
Ljudi se stvarno mogu s vremenom prestati bojati. Ja sam se do prije skoro mjesec dana još uvijek bojala zubara, pa me je mama tješila da su zubari nježni ljudi, ali to su samo bile njene riječi i nothing more. Svaki put kada sam bila kod zubara razmišljala sam o onome što mi je netko jednom rekao kako je neka žena ugrizla zubara. To mi je uvijek bilo smiješno i pomalo motivirajuće, ali nisam ja takva osoba. I sada je sa mnom sve ok. Tko se zubara boji još?
Naravno bile su i sprdnje na temu moga straha, ali ljudi ja sam jača od toga. Valjda…
Fobije su zanimljivi strahovi.
AKUSTIKOFOBIJA: strah od buke
AMNEZIFOBIJA: strah od amnezije
ANDROFOBIJA: strah od muškaraca
ANTROFOBIJA: strah od ljudi
AUROFOBIJA: strah od zlata
BAKTERIOFOBIJA: strah od bakterija
BIBLIOFOBIJA: strah od knjiga
BOTANOFOBIJA: strah od biljaka
BRONTOFOBIJA: strah od munja i grmljavine
KRONOFOBIJA: strah od vremena
KROMOFOBIJA: strah od boja
KLEPTOFOBIJA: strah od krađe
DENDROFOBIJA: strah od drveća
DENTOFOBIJA: strah od zubara
DROMOFOBIJA: strah od prelaska preko ulice
DORAFOBIJA: strah od krzna i kože životinja
ELEKTROFOBIJA: strah od električne energije
ERGOFOBIJA: strah od posla
FRIGOFOBIJA: strah od hladnoće
GAMOFOBIJA: strah od braka
HEDONOFOBIJA: strah od osjećaja ugode
HELIOFOBIJA: strah od sunca
HEMOFOBIJA: strah od krvi
HOMOFOBIJA: strah od homoseksualnosti
HIDROFOBIJA: strah od vode
IDEOFOBIJA: strah od ideja
LOGOFOBIJA: strah od riječi
MEGALOFOBIJA: strah od velikih stvari
MENOFOBIJA: strah od menstruacije
NEKROFOBIJA: strah od smrti
OKTOFOBIJA: strah od broja osam
ONOMATOFOBIJA: strah da ćete čuti određenu riječ
ORNITOFOBIJA: strah od ptica
PAPAFOBIJA: strah od pape
PEDOFOBIJA: strah od djece
RADIOFOBIJA: strah od radijacije
SEKSOFOBIJA: strah od osoba suprotnog spola
TESTOFOBIJA: strah od testiranja
ZOOFOBIJA: strah od životinja
!!! luk raste... jučer se nisam pretrgala na odbojci... i sve je ok, u najboljem redu...
Kato moja, micek, ne daj se. zašto biti u bedu kad su dani ovako lijepi, a život nije vječan. pusti ljude nek idu svojim poslom i ako ti se obrate zanemari. ako ti se ide van, pa odi sama, već ćeš si tamo naći nekoga i nećeš biti sama.. uživaj dok si mlada..
zapravo, svi UŽIVAJTE DOK STE MLADI...
a lipo li je!
Nasmij se ako ti netko kaže da si mali čovjek.
Nema male sreće i male bolesti. Nema
Male krađe i male smrti. Nema maloga
Rata niti malog poštenja. Nema maloga
Prijatelja i male tajne.
Nema maloga čovjeka i male ljubavi.
Tako bi rekao moj omiljeni pjesnik Antić. Možda ne postoji mali čovjek, ali postoji sreća u malim stvarima. Malim stvarima, koje zapravo ništa ne znače ali junački izmamljuju osmijehe. Te male stvari, mrvice… ima dana kada sam sretna jer jednostavno postojim, što imam svoj dom i ljude kojima je stalo do mene. Za sreću ne treba postojati razlog, ali i oni razlozi koji postoje za tugu treba ih u korijenu sasjeći. Problemi postoje samo ako ih se doživljava pod etiketom problem i s mišlju da je to nemoguća misija za rješavanje. Možda se razlozi nečije nesreće kriju u stvarima kojima se opterećuju, a da ih se to na kraju krajeva ni ne tiče osobno.
U posljednje vrijeme nerviraju me misli nekih ljudi kako su oni manje vrijedni, ništa im ne ide, cijeli svijet je protiv njih… za te ljude kao da nema pomoći, kažeš im jedno, a oni nađu još deset razloga zašto da budu nesretni, u tim trenucima dođe mi da im kažem zašto se ne ubiju i olakšaju si patnje, ali kontroliram se. I tako za neke mlade ljude nema pomoći dok s druge strane postoje nasmijani i vedri starčevi koji znaju da bi uskoro mogli odapeti.
Razmišljam kako pomoći nesretnim ljudima, zapravo ne možeš pomoći nekome ako si sam ne želi pomoći. No možda i postoji način da im se pomogne, alkohol svima pomaže ali u granicama.
p.s niknuo je luk koji sam posadila
Mir! Sada se opet mozemo mirno posvetiti naoruzavanju
Ivan Goran Kovačić
JAMA
I
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja koje zjapi
Da bodež u vrat zabode mi slađe:
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.
Posljednje svjetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli.
O bolno svjetlo, nikad tako jako
I oštro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze s kojih duplje gori;
A kroz taj pako bljeskovi su pekli,
Vriskovi drugih mučenika sjekli.
Ne znam koliko žar je bijesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu,
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oči na svom dlanu
I rekoh: “Slijep sam, mila moja mati,
kako ću tebe sada oplakati...”
A silno svjetlo, ko stotine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti!
Svijetla ptico, Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjeseče! Svjetlo ko majčino mlijeko!
Al ovu strašnu bol već nisam čeko:
Krvnik mi reče: “Zgnječi svoje oči!”
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grč mi šaku gustom sluzi smoći;
I više nisam ništa čuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.
Ova poema sadrži izrazito duboke i teške riječi. Donosi potresno stradavanje u ratu. Poema navodi na razmišljanja, na pitanja, na nedogled ljudske gluposti i ustrajnosti u ratovima bez smisla.
Povodom 26. godišnjice Titove smrti:
Kult Titove ličnosti vezali su uz veličanje njegove uloge u 2. svjetskom ratu, njegov otpor Staljinu i isticanju njegove uloge u Pokretu nesvrstanih i borbi za mir u svijetu. Pa tako i nakon tolikih godina, rata i svega što je ovaj stari Balkan podnio bi se trebalo misliti o jednom sinu Balkana. Sve što je bilo, bilo je. Pamtimo samo one dobre dane. Ma šta to za koga značilo!
A sada malo svakodnevice…
Baš imam feeling kako sam se dosta promijenila i to mi se sviđa. Idem prema kontroliranju svojih emocija, ma koliko se to ljudima koji me poznaju apsurdno činilo. Idu dani, ljepši za ljepšim, a ja sve sretnija. I zbilja mi je drago što imam život kakav imam.
Rabin Šelomo je rekao: "Ako želiš čovjeka dignuti iz blata i prljavštine, nije dovoljno da stojiš na vrhu, rukom sežeš u dubinu i ponudiš mu pomoć. I sam moraš napraviti put do dna, do blata i prljavštine. Tada ga primi sa snažnim rukama i povuci njega i sebe na svjetlo."
(hasidska priča)
otprilike to bi bio razlog zašto se moj blog zove svijetlo u tami... ponekada je teško pomoći ljudima oko sebe, ali ako to radiš iz ljubavi onda to uopće ni ne doživljavaš kao žrtvu, naprosto pomažeš jer te to usrećuje... i sama sam iskusila kako ljudi žele međusobno si pomagati, a ti ljudi znaju koji su i većina ih čita moj blog, zato vam se želim zahvaliti što ste uz mene i ja sam uz vas, nemojte to zaboraviti... ni današnji post nije imao posebnu temu, ali biti će onih koji će imati... plani ram pisati neke postove na temu povijesti i politike, pa se pripremite... kiss
Test inteligencije
Pitanja
Da biste otkrili koliko ste inteligentni, rijesite ovaj test, zbrojite svoje pogresne odgovore i pogledajte svoju
inteligenciju.
1. Ako legnes u 8 sati i navijes sat da ti zvoni u 9 sati, koliko ces spavati?
2. Da li u SAD postoji 25. prosinca?
3. Ako imas u kutiji samo jednu sibicu i ulazis u mracnu sobu gdje se nalaze: petrolejka, plinska svjetiljka i pec
na drva sto ces prvo zapaliti?
4. Neki mjeseci imaju 30, a neki 31 dan, koliko mjeseci u godini ima 28 dana?
5. Sto pise na koanici od tri kune?
6. Lijecnik ti da tri tablete da pijes jednu svakih pola sata. Koliko ces dugo piti tablete?
7. Sanjas da si u tamnom tunelu, s jedne strane dolazi vlak, a sa druge zmaj. Sto ces uciniti?
8. Sto je bilo prije 1945. godine?
9. Da li je moguce covjeka sjeverno od New Yorka pokopati zapadno od Missipija?
10. Da li je moguce u SAD-u vjencati se sa sestrom svoje udovice?
11. Ako bacis crveni kamen u Crno more, sto ce se dogoditi?
12. Ti si mi sin, a ja ti nisam mama, sto sam ti ja?
13. Ako se covjeku odsjece desna ruka, koliko mu prstiju ostane?
14. Avion se srusio na kanadsko - americkoj granici. Gdje ce se pokopati ranjenici?
15. Koliko rodjendana ima majka troje djece?
16. Jabuka ima tri grane, svaka grana ima tri grancice, svaka grancica ima tri ploda, svaki plod ima tri kostice.
Koliko krusaka ima na stablu?
17. Koliko puta u toku 24 sata (jednog dana) minutna kazaljka predje iznad satne kazaljke?
18. Ako danas u podne pada kisa, moze li se za 36 sati ocekivati sunce?
19. Pijetao snese jaje na slovensko - hrvatskoj granici. Cije je jaje?
20. Koliko jee 10 i 30?
ODGOVORI SU DOLJE:
Odgovori
1. 1 sat
2. Da.
3. Sibicu.
4. Svi.
5. Nema kovanice od tri kune.
6. Sat i pol.
7. Probuditi se.
8. 1944. godina.
9. Ne.
10. Ne jer si vec mrtav, buduci da ti je zena udovica.
11. Potopit ce se.
12. Tata.
13. 15 prstiju.
14. Nigdje, jer ranjenici nisu mrtvi.
15. 1 rodjendan.
16. Ni jedna, jer na jabuci ne rastu kruske.
17. 22 puta.
18. Ne jer ce biti ponoc.
19. Pijetao ne nosi jaja.
20. Pola jedanaest.
Rezultati testa
Greske
0 = super inteligentan
1 - 2 = inteligentan
3 - 4 = prilicno inteligentan
5 - 7 = normalan
8 - 10 = glup
11 - 14 = umno bolestan
15 - 17 = 100% idiot
18 - 20 = opasan za okolinu
povodom sati psihologije...
da me sada netko pita što bih željela u životu odmah bih mu spremno odgovorila što želim. sretna sam što znam što želim, ali problem je u tome što postoji problem. znam samo da sam ja ipak jaka osoba i kakva god da je sada situacija znam da će biti bolje, hrabra sam, borit ću se. to je jedino što znam. problem je problem, nadam se da taj problem više neću doživljavati na taj način i onda će sve biti ok. nadam se.
ja se trenutno osjećam sretno, ali i umorno i gnjilo zato što ne znam više što da napravim. mislim da mnogi ne shvaćaju o čemu ja pričam i htjela bih da na tome ostane. znam da sve živcira kada netko počne nešto pričati i onda ne želi dovršiti, po tome sam ja poznata, ali vjerujte mi ovaj put je zbilja najbolje da sve ostane između mojih osjećaja, tipkovnice i na kraju bloga. zato svi kojima je stalo do mene ne pitajte me kad me vidite što ovaj post krije.
emocije me razaraju, ali sigurno s nekim razlogom.
znam da je sve u Božjim rukama i da je Bog uz mene, on zna najbolje.
svaki trenutak me ubija, mislim kako Bog to što ja želi ne želi za mene, a onda već u drugom trenutku Bog mi pošalje nekoga i vidim ono što ja želim u daljini. ja znam što ja želim, ali ne znam što Bog želi od mene. znam da se na kušnjama upravo vidi prava vrijednost, ali ja ne znam da li ja to više mogu podnositi. ali onda ponovno kažem da sam jaka i sve ja to mogu, ali koliko još dugo. Bože moj... zna li tko zašto nam Bog sve to šalje. zato što nas ljubi ili zbog nečega drugog. trebala bih biti spremna na sve jer ipak sam ja u ovom glavna i bila, ali... uvijek ali.. znam da se Bogu ne može reći ne, a dali mu se može reći ali? ali Bože... ja sam ovdje i učinit ću sve po tvojoj volji.
UČITELJU, GDJE STANUJEŠ
Samo za Tebe, samo na Tvoju riječ
ja ostavljam sve, za Tebe, Isuse.
Samo za Tebe učinit ću sve, baš sve
svoj život ću dati, sve svoje godine.
Samo da budem gdje si Ti,
samo da živim u Tvojoj ljubavi.
Učitelju, gdje stanuješ, kaži gdje stanuješ,
jer želim Ti doći i ostati sTobom zauvijek.
Samo za Tebe
i Tvoje ljubavi koja živi u meni,
sve rane liječi mi.
!!! htjela sam staviti riječi jedne druge pjesme, ali nisam našla pa ide ova...
ovaj post je čisto odraz moga srca, osjećaja i duše.
