28 - Blog.hr

evo mene, nakon jednog dana, a kada će biti drugi put to ne znam. Situacija u cijelosti je lagano kritična. Gdje god da se okrenem netko me jeb… u zdravu pamet. Ali nema beda. Kritično, živcirajuće, ali sam ipak sretna. Moja sreća je meni najvažnija. Ipak kad se smiješ kao ja dani su ti uvelike ljepši.
Nešto me pere………
Ujutro mi na stanici, sve se činilo kao da će biti to jedan u nizu dana bez primjedbi, ali vidiš bijah ja posve u krivu. Prvo dok se cijelo krdo u kriznom stožeru ukrcalo u onaj stravični žuti bus. I zaista kažem vam, ja mrzim žutu boju podsjeća me na Arsenal kojeg mrzim bez razloga. Ali dobro, natrag na moguće povode mog stanja. I onda kao dođemo mi u školu prva dva sata sve ok. A onda je došla kemija i test. Srce mi se raznježilo kad sam vidjela zadatke. Nakon prvih 10 minuta blejanja test je bio prazan, tada su počele frcati ideje. Dakako po običaju, one koje nisu vezane uz kemiju. U mom mozgu su se vodile rasprave što sve mrzim i zašto. Razmišljanja su bila uzbudljiva, a test čist ko suza. I opet kažem da vam se srce raznježi. Ako postoji predmet u koji se ja baš previše i ne kužim to je zacijelo onda kemija. U kemiji je sve apstraktno. Kažu neki kako ih moja povijest nervira. Ono hello ljudi, pa tamo se bar zna da sve ima početak, vrhunac i kraj, što god uzmeš, a ne kod kemije naštrebaš sve i ne kužiš šta si točno naštrebao, ali ti to znaš i kao primjenjuješ. Moš mislit… i onda poslije neslavnog testa, dođe povijest. Taj blaženi predmet gdje si sve možeš namontirati kako ti paše. Nije to kao matiša gdje su dva i dva četiri, nego moja povijest je posve jedna druga grana znanosti. Ali neću sada daviti s time, jer nije u njoj razlog moje živčanosti. Tako prošla povijest, došao latinski. Tu već ima povoda ne da budeš živčan nego da napraviš suicid na satu. Živa dosada i to još blok sat. Pa mislim, jeli tko razumije što sve mi proživljavamo pod tim satovima? Čudno je još smo živi. Prošao latinski, došla geografija. Spavalo mi se kao nikada, ali dobro poznata stvar da se ne smije zijevati. Pa onda šuti i trpi. Ponovno smo na grafoskopu gledali podatke sa zadnjom navedenom godinom devedeset i nekom sitno. Stvarno pratimo ovaj svijet u stopu, nemam riječi. Dobro je jer je geografija bila zadnji sat, inače ne znam što bi bilo.
To je dio vezan uz školu i čini mi se da tu još nema velikih povoda mome stanju. Pa što mi je onda?
Poslije škole komad od tipa koji ima «traktor» i ja išle smo prvo gledati minjake, bila je s nama i božica lova iliti Diana, a onda smo traktoristica i ja produžile u gornju. Tamo smo si fino sjele na štand i komentirale sve po redu. Čini se kao da je bio neki «sabor talentiranih konobara». hehe.. i da prvo kad sam njih vidjela, pozlilo mi. onda i neke dvije cure se dogegale, obučene da te Bog oslobodi. Od jedne nisam skužila šuze, a za drugu nisam skužila dali je stvarno žensko, ali ja pretpostavljam da je. zatim se pojavila još neka sa najodvratnijim naušnicama koje ja ikad vidjela. Prije bi rekla da su to alat nego naušnica. Valjda si sve one misle kako su se sredile. BOŽE PROSVJETLI IM PAMET. Znam da se ne može svakome sve sviđati, ali te kombinacije su čisti promašaji. I kada sve to vidiš što ljudi nose, a nije ih briga na signale koje odašilju svojom odjećom, jer i ona je bitna, dođe mi da bljujem. Ljudi moji, pa daj se pogledajte prije nego što iziđete iz kuće. Ne patim ja za staromodnim stvarčicama ili pak onim ultra modernim, ali ovime samo želim reći da sve ne paše sa svačim. QUOD LICET IOVI, NON LICET BOVI. Pa zato da tim riječima ubijem još jednu temu. Ja vjerujem u nešto već dulje vrijeme i ja ne odustajem od tog, bilo je dana kada sam mislila odustati i smišljala svakakve gluposti, ali su oni prošli. Možda će se ti dani ponoviti, no moja razmišljanja i filinzi na tu temu i dalje ostaju. Pa nek se i cijeli svijet okrene na glavu, JA NE ODUSTAJEM. Pa ćemo vidjeti. Inače kažu da su lavovi uporni, ali ja sebe tako i ne doživljavam. Jednostavno meni je prirodno da je ta situacija moguća. But we will see. Is that truth?
Sve je u redu, ja se slažem sa svime, pa cak i sa svojim mišljenjem!

Da li ste primijetili da najgluplji ljudi uvijek dospiju na najviše društvene položaje? Ovo je oduvijek bilo svima poznato, a sada može i matematički da se dokaže!
Da bi to uradili, za početne pretpostavke uzet ćemo slijedeća dva, cesto korištena postulata:
1. Znanje je moć.
2. Vrijeme je novac.
Kao sto svi znamo:
P = A / T
tj.
Moć (P) = Rad (A) / Vrijeme (T)
Kako je:
Znanje = Moć
Vrijeme = Novac
onda je:
Znanje = Rad / Novac
Odatle:
Novac = Rad / Znanje
Dakle, kada Znanje tezi nuli, Novac tezi beskonačnosti, bez obzira koliko Rada je uloženo.
Zaključak:
Sto manje znate, vise para imate - naučno je dokazano!

inače post sam počela pisati još prije nego što sam zaspala, ali nakon dobrog sna sve me je prošlo. barem 2 sata dobrog sna, dobro ti dođe. i sad sam sva happy, otkrila sam tako simpatičan blog. sve je ok. opet se smijem i toliko sam sretna zbog današnjeg dana. iako sam bila živčana. sada ću malo u vožnju na svom bicikliču, pa ću počet s čitanjem lektire koju nisam ni takla. evo nešto za moje srce i dušu:
Zlatne godine

Noć bez zvijezda, gradovi bez imena i moja sjećanja
Tragovi kočenja na cestama što vode do neba
A bio sam na kraju svijeta sam bez tebe korak do sna
Sam protiv svih na kraju vremena a gdje si ostala ti

Zlatne godine i duge sjene
Pomoli se za naše vrijeme
Jednu svijeću ljubavi
Zapali za mene

Hladna kiša moje noći umiva tvojim suzama
Nije život posuo sa ružama sva moja sjećanja
A bio sam na kraju svijeta sam bez tebe korak do dna
Sam protiv svih na kraju vremena a gdje si ostala ti.

15.05.2006. u 19:35 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

28

idemo dalje!!!

Hvalospjev ljubavi

BUDI MOJA VODA