moja mala obitelj
utorak, 23.01.2007.
Raste nam zubić
|
Ova trudnoca umaraaaa…. Radni dan mi je dug, doma sam u pet, skuham, jedem, spremim suđe u perilicu i već je sedam, malo se igramo moj sin i ja na podu, gle – već je osam, vrijeme je za kupanje, kupamo teletabise :) sve dok nam male nožice ne budu posve smežurane od vode, onda brzo oblačenje piđamice, malo cicanja… i već je devet, vrijeme za spavanje. Tata nam je umoran, jedva gleda, kunja u fotelji, ja napol spavam umotana u dekicu na kauču, a moj sin se igra sam svojim novim alatom, buši namještaj, šarafi nam ruke i noge, onda mu bude žao što smo tako bezvoljni i pospani pa nam dijeli puse, one prave, u lice, u oči, usta, nos, ma obasipa nas poljupcima, pa se opet igra, objašnjava nam što sad radi i zašto. Ja bih se tako rado igrala s njim, ali hormoni su takvi kakvi jesu, trudnički, preuzeli kontrolu, i umrtvili me ko anestetik, sad bi mi mogli sve zube popravit ne bih rekla ni AAAA. Kad smo već kod zubi(ća), sinu raste prva petica, pa pati. Zadnji (šesnaesti) zubić dobio je još negdje sa 18 mjeseci, pa duga duga stanka, pa sad niče prva petica. Boli ga, kad papa pokazuje na zubić i kaže „vruće“ (to mu je isto kao i boli). Mazica mala, onda mama ljubi da ne boli i sve bude OK. |
- 08:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #
utorak, 16.01.2007.
Beba party animal
|
14/1 Nedjelja, mi se rano poustajali iz kreveta, plan je otici do nekog shopping centra kupiti igracku za poklon jednom dvogodisnjaku koji danas slavi rodjendan, zatim brzo u torte i to i pojest od svega po snitu, navratit kod bake i dede da se nas dvogodisnjak malo vozi biciklom kroz bakinu kuhinju i zatim na rodjendansku proslavu kod gorespomenutog dvogodisnjaka rodjendanka. Ali avaj, nis od toga. Meni je muka, ajme, dusu ispovracala, ne mogu podici glavu s jastuka. Prosla trudnoca nije bila tako opaka, malo mi je bilo mucno, ali nisam ovoliko povracala. Moj sin ne kuzi zasto mama nece nositi svoje zlato, zasto se mama ne igra na podu, zasto ne idemo baki dedi kad smo se ujutro tako dogovorili, zasto mama lezi glave zagnjurene u jastuk – ljubi me i govori „eto, sad vise ne boli“… Na kraju tata obavlja kupovinu, ustrajan je u tome da nadje bas motor, jer doticni slavljenik obozava motore, usput obavlja speceraj. Za to vrijeme ja i dalje muku mucim, ali srecom dijete spava popodnevnu rundu pa sam sama sa svojom wc skoljkom u klincu. Popodne njih dvojica idu na party, ja ne mogu nikud, nije mi vise tako lose, ali nemam zelju slusati nicije price. Uhvatilo me nesting, spremam kucu s gustom, samo sto ne pjevam. Razmisljam o kolacima koje sam propustila. Napravit cu muzu listu slasticarni u koje me mora u najhitnijem roku odvesti: Orijent, torte i to, ivica i marica, peace of cake to be cont. Nema majci, ova mrvica je mala prozdrljivica koja voli slatko. Dok je moj sincina bio u busi, jela sam samo spek i sir i puno puno cesnjaka. Ljute umake, sendvice sa obaveznim dodatkom preprzenih listica pancete, feferonkica u svakom varivu. A sad se bacam na torte, mastam o cheesecakeu, nougat kremi i sl. Za utjehu jedem sladoled. Ovi moji se zaigrali, nema ih doma s partyja do kasno u noc, tj. 21 h. Za dvogodisnjaka kasno. Kaze tata, jedva sam ga odvukao, plakao je na odlasku. Bilo je tamo slatkih malih curica s kojima bi se on jos igrao. Sarmer mamin. |
- 15:32 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 08.01.2007.
Tatin Bozic
|
7/1 Ne propustamo priliku da stavimo poklon pod bor. Ajme, sin nam nece dati da raskitimo bor… ipak ispod tog bora svakih tjedan dana nalazi nove poklone :) Pod borom lego duplo set na temu Boba graditelja i playdoh set. Rano jutro, nas dvoje bosi i u pidjamama, igramo se plastelinom… neprocjenjivo… |
- 11:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Tata, nosi barabu!
|
5/1 Moj sin je bio popodne na cuvanju kod bake i dede, dok mama i tata odu na jahanje. Preciznije, tata na jahanje, mama ovaj put samo fotografira jahace i konje. Za to vrijeme, dvogodisnjak se igra, luduje. Popodnevno spavanje je za bebe, on nece spavati. Vracamo se po sina oko 7 navecer, on bas taj cas zaspao baki na rukama. Oblacimo ga, nosimo u auto, vezemo u sjedalici, vozimo se doma, ulazimo u stan.. on jos spava. Ni trepnuo nije. Stavljamo ga u krevet, presvlacimo pelene, oblacimo pidjamu – on i dalje spava. U dogledno vrijeme, mama i tata takodjer idu na spavanje. I sin spava. I tako sve do pola tri ujutro. Moj sin sjedne na krevet, posve budan, i govori „tata, nosi ba:abu (tj. barabu)!“ tata se nada da je to samo san pa suti, ali on ponovno trazi „tata, nosi barabu…. Mama spava, a i ne moze…!“ :) A onda redom – malo nosenja, malo cicanja, malo papanja keksa…. Sve do pola sedam kad smo se kakti i sluzbeno ustali iz kreveta i popili kavu. |
- 11:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Leonardo u Zagrebu
|
4/1 Pogledali smo izlozbu Leonardo da Vinci u Zagrebu: Codex Atlanticus, u MUO. Obiteljska ulaznica za mamu, tatu i bebu 50 kn. Veliki su ostavili jakne/kapute u garderobi, mali nisu htjeli. Inace, moj mali se tesko odlucuje skinuti jaknicu u parkicu i ako je, recimo, baka zabunom obukla misleci da je 10˙C, a zapravo je 20˙C. Da ne izgubi, valjda. Izlozba je zanimljiva, crtezi su fascinantni, modeli izuma takodjer, a tek prica iza toga... ostanes bez daha kad shvatis koliko je bio ispred svojih suvremenika i koliko je bio bogatog duha i sirokih interesa. Mom se sinu jako svidio - bicikl. Ajde, neka si je i on nasao nesto za srce i dusu. Tata je bio zadivljen Leonardovim anemometrom i higrografom. Mene se dojmila razmatranja o napravi za letenje. Sin se malo umorio, a malo ga i vrucina uspavala (zagrijan prostor, on u jaknici), pa se opustio u maminim rukama, skoro zaspao. Nagovarala sam ga da prijedje u tatino narucje, ali ovih dana je mama zakon i red, nece nikamo od mame. Na izlasku, uzimamo svoje jakne (mi, veliki), a djecak pita tetu u garderobi: "daj i bebi jaknu?" :))) |
- 10:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Jackass
|
3/1 U bjesomucnoj potrazi za snijegom, vozikamo se po Zumberku, al snijega ni za lijek. Sljeme nam je okupirano zbog Snijezne kraljice, nema sanse da s dvogodisnjakom idem u tu guzvu. Nove sanjke, koje smo dobili od Djeda Mraza, nakon predstave u Zar ptici, priredjene od tatine firme, nismo jos isprobali (voznja po tepihu se ne racuna). Na kraju odustajemo od snijega, idemo u Eko selo, vidjet cemo zivotinjice, pojesti nesto, popiti caj, pa idemo doma. No, ne lezi vraze, na parkiralistu ispred restorana je klizaliste. Izlaz s parkiralista, nekih 2-3 m dug, pod ledom. Tu se tata dosjeti da bismo mogli spustiti dijete u sanjkama niz tu zaledjenu rampu. Ja se opirem, strah me da ce se prevrnuti saonice i da ce se dijete ozlijediti. No, nas tata je velika beba, pa kad mu pogledam u te velike tuzne okice, popustim. On mi svecano obecaje da ce jako paziti i docekati jurece sanjke u podnozju rampe. Ja pustam sanjke i moje dragocjeno dijete u njima, sanjke pojure po zaledjenoj rampi prema tati, on procijeni da ce se srusiti obojica jer je brzina prevelika i… rasiri noge… a moj jedini sin na svojim crvenim sanjkama u punoj brzini projuri mu izmedju nogu, poleti po zaledjenom parkiralistu, ne smanjujuci brzinu, u nepoznatom smjeru… srecom se tu nadje jedan savjestan tata, koji je se tu klizao sa svojom djecom, koji je uhvatio jurece sanjke, zaokrenuo ih i tako ga zaustavio. Moj sin cici i vristi od veselja, hoce jos. Mene uhvatila histerija, smijem se i suze mi cure. Tata gleda uplaseno, smijulji se kiselo, zna da je skrivio, ali vidi da je proslo bez posljedica pa se odlucuje praviti da je sve u najboljem redu. Moj sin se smije i nis ne kuzi. Kakav prizor za Jackass… |
- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nova Godina
|
1/1 Sincic je izdrzao do 22 h, malo ga je bilo frka petardi, srecom nije toga bilo previse, barem ne kod nas u kvartu. Tata je palio prskalice ali NA BALKONU, jer necemo pirotehniku u nasu butigu, pogotovo nakon sto nam je prosle godine prskalica propalila tepih. U ponoc, moj sincic cvrsto spava, ali tata je pripremio pravu predstavu i, iako teska srca, budim ga. Kao, mama se boji sto vani padaju petarde i pisti vatromet, ajde me malo zagrli da se ne bojim. Dolazimo u dnevnu sobu, u polumraku, samo svjecice na boru svijetle. Djed Mraz u punoj ratnoj spremi prikrada se s balkona, sulja po sobi i ostavlja poklon pod bor. Moj pospani sin gleda u nevjerici, drzi ga na oku, ne trepce. Djed Mraz mu se priblizi, on drhti od straha, ja odmah palim svjetlo da mi se dijete jos ne rasplace. Otvaramo poklone, jedne lego duplo ZOO i jednu busilicu, koja proizvodi onaj pravi pravcati iritantni zvuk busenja, kao kad susjed u 7 ujutro u vasu slobodnu subotu vjesa zenine goblene u nosivom zidu koji granici s vasom spavacom sobom. Dijete gleda Djeda Mraza jos uvijek s nepovjerenjem, pa ga nosim na prozor da pogledamo vatromet, a nezvani gost neka se vrati odakle je dosao. Kasnije se jos sat vremena igra s busilicom, obozava je. Tata (da, napokon se pojavio i tata, koji je kakti prespavao dolazak Djeda Mraza) ga pita sto je to dobio za poklon, on kaze „busicu!“, a „mama dobija kocke“ :) |
- 10:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Siječanj 2007 (7) Prosinac 2006 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
nasa svakodnevica |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||