5/1
Moj sin je bio popodne na cuvanju kod bake i dede, dok mama i tata odu na jahanje. Preciznije, tata na jahanje, mama ovaj put samo fotografira jahace i konje.
Za to vrijeme, dvogodisnjak se igra, luduje. Popodnevno spavanje je za bebe, on nece spavati. Vracamo se po sina oko 7 navecer, on bas taj cas zaspao baki na rukama. Oblacimo ga, nosimo u auto, vezemo u sjedalici, vozimo se doma, ulazimo u stan.. on jos spava. Ni trepnuo nije. Stavljamo ga u krevet, presvlacimo pelene, oblacimo pidjamu – on i dalje spava. U dogledno vrijeme, mama i tata takodjer idu na spavanje. I sin spava. I tako sve do pola tri ujutro. Moj sin sjedne na krevet, posve budan, i govori „tata, nosi ba:abu (tj. barabu)!“ tata se nada da je to samo san pa suti, ali on ponovno trazi „tata, nosi barabu…. Mama spava, a i ne moze…!“ :)
A onda redom – malo nosenja, malo cicanja, malo papanja keksa…. Sve do pola sedam kad smo se kakti i sluzbeno ustali iz kreveta i popili kavu.
Post je objavljen 08.01.2007. u 11:04 sati.