1/1
Sincic je izdrzao do 22 h, malo ga je bilo frka petardi, srecom nije toga bilo previse, barem ne kod nas u kvartu. Tata je palio prskalice ali NA BALKONU, jer necemo pirotehniku u nasu butigu, pogotovo nakon sto nam je prosle godine prskalica propalila tepih. U ponoc, moj sincic cvrsto spava, ali tata je pripremio pravu predstavu i, iako teska srca, budim ga. Kao, mama se boji sto vani padaju petarde i pisti vatromet, ajde me malo zagrli da se ne bojim. Dolazimo u dnevnu sobu, u polumraku, samo svjecice na boru svijetle. Djed Mraz u punoj ratnoj spremi prikrada se s balkona, sulja po sobi i ostavlja poklon pod bor. Moj pospani sin gleda u nevjerici, drzi ga na oku, ne trepce. Djed Mraz mu se priblizi, on drhti od straha, ja odmah palim svjetlo da mi se dijete jos ne rasplace. Otvaramo poklone, jedne lego duplo ZOO i jednu busilicu, koja proizvodi onaj pravi pravcati iritantni zvuk busenja, kao kad susjed u 7 ujutro u vasu slobodnu subotu vjesa zenine goblene u nosivom zidu koji granici s vasom spavacom sobom. Dijete gleda Djeda Mraza jos uvijek s nepovjerenjem, pa ga nosim na prozor da pogledamo vatromet, a nezvani gost neka se vrati odakle je dosao.
Kasnije se jos sat vremena igra s busilicom, obozava je. Tata (da, napokon se pojavio i tata, koji je kakti prespavao dolazak Djeda Mraza) ga pita sto je to dobio za poklon, on kaze „busicu!“, a „mama dobija kocke“ :)
Post je objavljen 08.01.2007. u 10:37 sati.