moja mala obitelj
ponedjeljak, 08.01.2007.
Jackass
|
3/1 U bjesomucnoj potrazi za snijegom, vozikamo se po Zumberku, al snijega ni za lijek. Sljeme nam je okupirano zbog Snijezne kraljice, nema sanse da s dvogodisnjakom idem u tu guzvu. Nove sanjke, koje smo dobili od Djeda Mraza, nakon predstave u Zar ptici, priredjene od tatine firme, nismo jos isprobali (voznja po tepihu se ne racuna). Na kraju odustajemo od snijega, idemo u Eko selo, vidjet cemo zivotinjice, pojesti nesto, popiti caj, pa idemo doma. No, ne lezi vraze, na parkiralistu ispred restorana je klizaliste. Izlaz s parkiralista, nekih 2-3 m dug, pod ledom. Tu se tata dosjeti da bismo mogli spustiti dijete u sanjkama niz tu zaledjenu rampu. Ja se opirem, strah me da ce se prevrnuti saonice i da ce se dijete ozlijediti. No, nas tata je velika beba, pa kad mu pogledam u te velike tuzne okice, popustim. On mi svecano obecaje da ce jako paziti i docekati jurece sanjke u podnozju rampe. Ja pustam sanjke i moje dragocjeno dijete u njima, sanjke pojure po zaledjenoj rampi prema tati, on procijeni da ce se srusiti obojica jer je brzina prevelika i… rasiri noge… a moj jedini sin na svojim crvenim sanjkama u punoj brzini projuri mu izmedju nogu, poleti po zaledjenom parkiralistu, ne smanjujuci brzinu, u nepoznatom smjeru… srecom se tu nadje jedan savjestan tata, koji je se tu klizao sa svojom djecom, koji je uhvatio jurece sanjke, zaokrenuo ih i tako ga zaustavio. Moj sin cici i vristi od veselja, hoce jos. Mene uhvatila histerija, smijem se i suze mi cure. Tata gleda uplaseno, smijulji se kiselo, zna da je skrivio, ali vidi da je proslo bez posljedica pa se odlucuje praviti da je sve u najboljem redu. Moj sin se smije i nis ne kuzi. Kakav prizor za Jackass… |
- 10:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Siječanj 2007 (7) Prosinac 2006 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
nasa svakodnevica |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||