moja mala obitelj
srijeda, 27.12.2006.
Bozicno jutro
|
25/12 Bozicno jutro u nasoj kuci: mama, tj. ja, se budi u pola pet i na prstima odnosi poklone, do tada skrivene u ormaru, u dnevnu, slaze ih pod nas okiceni bor. Sin se budi u sest i trazi cicu. Cica, a onda ga mama nagovara da ode vidjeti ima li sta pod borom. Tata ga nosi, jer je jos bos, da ne tapka tim slatkim bosim nozicama po hladnom parketu. Sin se cudi poklonima, oklijeva ih uzeti u ruke. Mama uzima prvi poklon i pomaze ga otvoriti. Neprocjenjiv izraz mojih prekrasnih velikih smedjih okica kad se ispod sarenog sjajnog papira ukaze Bumbo. Koji osmjeh, kad ga uzme u ruke… Sad vec puno slobodnije uzima drugi dar, otvara. Fifi! Zacudi se, opet uz siroki osmjeh, kao kad sretnes drage prijatelje koje dugo, dugo nisi vidio. Zatim slikovnice iz treceg paketica, Gdje se skrio zec? i Hocu svoju tutu! Hm, to ga u prvi mah nije tako dojmilo, iako je kasnije spominjao samo da je dobio kinge. Tata snima, slika, ja ga drzim u krilu i uzivam. Sin se veseli, male bose nogice poskakuju od srece. Najljepsi Bozic ikad… |
- 08:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Svadba u Trakoscanu
|
23/12 Strin i strina, kako ih zove moj sin, najzad su se ozakonili. Romanticno vjencanje u dvorcu Trakoscan, kasnije slavlje u restoranu kraj dvorca. Moj sin prisvaja svu paznju, pa mladenkina majka nije bas odusevljena, stavise, prijekorno me pogledava onim pogledom br. 8 „daj smiri to dijete“. Hm, daj smiri dvogodisnjaka da ne trci oko stolova i ne zadirkuje goste, da se ne uvaljuje u krilo obozavanoj mladenki, koja je prije svega njegova strina Mima, a tek onda mladenka i necija kcer…. Nece moci… uostalom, smirit ce se on sam… kad napuni 25 godina. Prije ne mora, sto se mene tice. Dan nam je bio uzbudljiv, pa smo se rano povukli u hotelsku sobu na spavanje, moj sin i ja. Tata je ostao u funkciji snimatelja, ali nas je zavidno gledao kako idemo na pidjama party. Od cijelog dana, najvise me se dojmili samoborski muzikasi koji su nas docekali u mladenkinoj kuci. Tatu opet izlosci u trakoscanskom muzeju, konkretno, neke monstruozno velike i okrutne konjske zvale iz viteskih vremena. Mog sina – valjanje po podu restorana, po mogucnosti pod noge rasplesanih svatova. Svakom svoje veselje. |
- 08:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Siječanj 2007 (7) Prosinac 2006 (2) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
nasa svakodnevica |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||