25/12
Bozicno jutro u nasoj kuci: mama, tj. ja, se budi u pola pet i na prstima odnosi poklone, do tada skrivene u ormaru, u dnevnu, slaze ih pod nas okiceni bor. Sin se budi u sest i trazi cicu. Cica, a onda ga mama nagovara da ode vidjeti ima li sta pod borom. Tata ga nosi, jer je jos bos, da ne tapka tim slatkim bosim nozicama po hladnom parketu. Sin se cudi poklonima, oklijeva ih uzeti u ruke. Mama uzima prvi poklon i pomaze ga otvoriti. Neprocjenjiv izraz mojih prekrasnih velikih smedjih okica kad se ispod sarenog sjajnog papira ukaze Bumbo. Koji osmjeh, kad ga uzme u ruke… Sad vec puno slobodnije uzima drugi dar, otvara. Fifi! Zacudi se, opet uz siroki osmjeh, kao kad sretnes drage prijatelje koje dugo, dugo nisi vidio. Zatim slikovnice iz treceg paketica, Gdje se skrio zec? i Hocu svoju tutu! Hm, to ga u prvi mah nije tako dojmilo, iako je kasnije spominjao samo da je dobio kinge. Tata snima, slika, ja ga drzim u krilu i uzivam. Sin se veseli, male bose nogice poskakuju od srece. Najljepsi Bozic ikad…
Post je objavljen 27.12.2006. u 08:14 sati.