konzervativni (the conservative.blog.hr)
16.08.2009., nedjelja
Govor oca Domovine dr.Ante Starčevića u Hrvatskome saboru 26.Vl.1861 god
|
(...) Neka nam se Austrija ruga,i pravo je;jer dok ne ima životinje,koju ćeš budi samo triput podepsati a nijednom ne nadariti,narod hrvatski žrtvova se trista godina za Austriju,pa za sve žrtve ovaj narod dobi od Austrije glupost,sužanjstvo,siromaštvo,narod hrvatski učini Austriju za svu njenu vjernost,za sve njeno požrtvovanje,ruglom naroda,neka nam se Austrija ruga,ma neka pazi,da se kocka ne okrene,neka pazi,da na nju ruglo ne padne:narod hrvatski sačuvao si je u svim nevoljama,koje nepravedno trpi od Austrije,još jedno neprocijenjivo dobro,a to je dobro:vjera u Boga i u svoje desnice;narod hrvatski vjeruje,baz da mu itko kaže,da je Providnost njemu,koji je tristagodišnje sužanjstvo Austrije preživio,njemu,koji se u duhu krščanskom za druge vazda žrtvovao,lijepu budućnost odredila;narod hrvatski vjeruje,da ta budućnost,to poslanstvo ne bude otkazivati Austrija nego Bog i Hrvati. (...) Ja ne rezumijem ,što hoće da kažu oni ,koji vele da Kraljevina Hrvatska,kraljevina pet stoljeća prkosivša Istoku i Zapadu,ne može o sebi,neovisna stajati.Nijedan narod ne može bez drugih naroda obastati,pa itako svako selo može kao neovisna država biti.Narod francuski,narod u trima stranama zemlje držeći svoju slavodobitnu zastavu razvijenu,i taj narod trebuje drugih naroda,a itako San Marino i mnoge druge državice opstoje također i žive u sreći i slobodi... Ali zašto da bi u vjetar govorili:neće Austrija,neće Europa da mi Hrvati budemo neovisni,da budemo samostalni.Što Europa misli što li Austrija,ja ne znam:nu ja znam,da kad bilo na onu Austrije,niti bi se danas znalo za kraljevinu Grčku,ni za državu Rumunjsku,ni za kraljevstvo Italije.Ja neću da dokažem,da će Hrvatska doista biti državom o sebi,nego samo velim,da naša domovina,kako nekad bijaše,tako i danas može biti samostalna,ja htjedoh dokazati,da mi,ako smo muži slobode i napretka,moramo nastojati,da nešemu narodu izbijemo iz glave onu vjeru,koju mu je Austrija i Rusija narinula,vjeru kao da smo mi,uzdržavatelji Austrije,tako slabi,da ne možemo drugačije nego kao bilo čiji robovi živjeti:mi moramo Hrvatima kazati,da je sužnju jednako u amerikanskoj republici i u austrijanskoj ali ruskoj despociji. |
- 17:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Hrvatski knez Bernandin Frankopan govori na carskom saboru u Nurnbergu o prilikama u Hrvatskoj 19.XI.1522 God.
|
Ja dođoh pred vas,svijetli knezovi i slavna gospodo,da vam živom riječju navijestim kolika pogibelj prijeti od Turčina najprije Hrvatskoj,a zatim preko nje i vašim zemljama u susjedstvu Hrvatske,i da vas osobito na to sjetim da je Hrvatska štit i vrata krščanstva. Zato vas molim na ime sve Hrvatske ,pače na ime svega krščanstva,da već jednom date pomoć toj zemlji,koja, čemu nema drugdje primjera,sama odbija turske navale sve od onoga dana kad je Carigrad pao.Mi učinismo sve što se samo činiti moglo,ali dalje već ne možemo ostati bez vaše pomoći,jer smo posve iznemogli.Sve nam je uzdanje u Boga i u vas. Naš svijetli kralj Ludovik,otkad je izgubio svoj najtvrđi grad Beograd,ne može nas pomagati niti braniti ;Turčina se pak treba bojati,jer se strašno osilio.Suznim vam okom spominjem kako je taj divlji naš neprijatelj preko sto naših gradova što porušio što osvojio ,i kako je u našoj zemlji neizrecive okrutnosti počinio,koje sam ja nesretnik na svoje oči gledati morao.Pomislite koliki bi jadi nastali u krščanskome svijetu da Hrvatska po nesreći padne. Et tua res agitur,paries quum proximus ardet (i o tebi se radi kad susjedova kuća gori)!Naša je potreba tako prijeka da se oklijevati ne smije.Što je do mene,ja želim poći stopama svojih predaka,koji su bili na glasu među rimskim vijećnicima,koji su uvijek bili odani vašem carstvu i koji su samo junaštvom stekli sve ono što su svojim zvali po Dalmaciji,Hrvatskoj i Slavoniji. Da se Turčin po nesreći Hrvatske dočepa,teško bi ga odanle istisnule vojske sveg krščanstva;takva je Hrvatska po svojoj prirodi i takvi su joj gradovi.Mi nećemo prosjačiti onako kao što sam ja vidio u Rimu da čine mnogi ugledni i poglaviti muževi iz Grčke,Mizije,Srbije i Albanije.Zato vam ne bez boli za ponos naš sve te općenite pogibelji očitujemo i naviještamo. Neka se ganu vaša prsa našim suzama;sva Hrvatska pada pred vas i moli pomoć u Spasiteljevo ime;a ja,vršeći poslanstvo svoje sa suzom u oku i prignutim koljenom,vapim za pomoć. Ako nas ostavite bez pomoći,jedno će se dogoditi od ovoga dvoga:ili će Hrvati primiti ponude turske i tako se podložiti,ili će ostaviti svoju postojbinu te se radije potucati po svijetu od nemila do nedraga nego da dođe u tursko ropstvo.Zato odlućite brzo nužnu pomoć. |
- 16:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Car Karlo V. piše hrvatskome banu i biskupu Petru Berislaviću 23.Vl. 1520 god.
|
Ono što smo već prije znali o tvojoj kreposti,postade nam još jasnije i sjajnije kako iz papina pisma tako iz govora časnoga skradinskoga biskupa,te zato u tebe jedinoga toliko nade položismo da se uzdamo kako ništa drugo neće tako zaustaviti propast hrvatskih stvari kao pomoć tvoje bogoljubnosti. Isti će ti skradinski biskup kazati kako smo mi voljni Hrvatima pomoći i tebi pribaviti za tvoje izvrsne zasluge novo odlikovanje. Zato,budući da i mi i papa s najvećom pripravnošču ono pružamo što za sada možemo,opominjemo te i molimo što više moguće da,kao što si dosada činio s najvećom slavom,tako i dalje braniš stvar krščansku,i da uzdajući se u Boga,za kojega vjeru radiš,nikako ne zdvojiš,te da narod još za malo dana uzdržiš u vjeri i pokornosti. Vrlo će nam goditi ako nam budeš često javljao kako ti stvari napreduju a ako se budeš nadasve za to brinuo,da narod dozna kako mi ništa toliko ne želimo koliko da pomognemo općoj stvari,te da zato s tolikom brzinom preplovili iz Španjolske u Nizozemsku i odanle se sada uputili u Njemačku. Ne kloni duhom i znaj da se od tebe već pod dužnost zahtijeva ona krepost radi koje te tako dugo slave. --- *Petar Berislavić (Trogir, 1475. - Vražja gora kraj Korenice, 20. svibnja 1520.), hrvatski ban i biskup iz roda Berislavića. *Car Karlo V. (24. veljače 1500. - 21. rujna 1558.), najmoćniji vladar u prvoj polovici XVI. stoljeća. Car "Svetog Rimskog Carstva" (Obuhvaćalo je Kraljevinu Njemačku, Kraljevinu Italiju i Kraljevinu Burgundiju; ta područja obuhvaćaju današnje Njemačku (osim južnog Schleswiga), Austriju (osim Gradišća), Lihtenštajn, Švicarsku, Belgiju, Nizozemsku, Luksemburg, Češku, Sloveniju (osim Prekomurja), kao i znatne dijelove moderne Francuske (Artois, Alsace, Franche-Comte, Savoju i Lorenu), Italije (Lombardiju, Pijemont, Emilia-Romagna, Toskana i Južni Tirol) kao i Poljsku (Šlezija i Pomeranija)), te Kralj Španjolske (odnosno Aragona, Leóna i Kastilije) |
- 16:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #
10.08.2009., ponedjeljak
Matija Korvin piše 6. 11. 1483. papi Sikstu IV. i talijanskim knezovima o pobjedi Hrvata nad Turcima na Uni 29. i 30. 10. 1483.
|
„Bilo nam je prije javljeno da su Turci s jakom silom, skupljenom iz Srbije i osobito iz Vrhbosne, pošli u Hrvatsku, a odanle sve u zemlje podvrgnute vlasti prejasnoga rimskog cara. Dočuvši za to, sve sam potrebito uredio… i nisam dvojio da će se Turci teško zdravi kući povratiti, samo ako se tako dugo robeći zaustave dok se oni, kojim bi zapovjeđeno, skupe oko hrvatskoga bana. A to nam se i dogodilo, jer je Bog išao u prilog kršćanskoj stvari. Kad su naime neprijatelji, prešavši Unu i zatim Savu, udarili na Karnioliju i Štajersku, kao i druga susjedna mjesta carskoga veličanstva, ban je naš hrvatski, Matijaš Gereb, skupivši vojsku, odmah pošao na mjesto kojim su Turci bili pošli, pa razdijelivši svoju vojsku na troje, zapovjedio nekim četama da idu za stopama neprijatelja i da blizu njih jašu; te neka ne samo paze kamo idu, nego neka također gledaju da bi neke od njih mogli bud uhvatiti bud poubijati. Turci su pak, pošto su divljim i barbarskim bijesom brojna mjesta carskoga veličanstva razasuli i poharali, stali vraćati vukući više nego vodeći za sobom veliko mnoštvo sužnjeva. Dočuvši međutim za velike priprave banove, zadržaše se više dana obilazeći amo tamo i tražeći na svaki način kako bi ili bez traga mogli pobjeći ili kako bi našeg bana od prijelaza preko rijeke Une, na kojem su prije prešli, odmamili, pa ga sami zauzeli. Ovo im je i pošlo za rukom. Jer kako je banu dodijalo dugodnevno očekivanje kod prijelaza, ostavio je prijelaz i podigao vojsku da se s njima ogleda gdje god ih zatekao. Turci međutim, čuvši za banov odlazak od rijeke, pohitaše što brže k prijelazu i, zauzevši ga, već su jednoga vojvodu s 50 konjanika prevezli, kad je naš ban s vojskom onamo dotrčao te ih od prijelaza otjerao. Započeti boj prekide noć, jer se počelo boriti na izmaku dana, a bilo je to dvadeset i devetoga listopada. Neprijatelji su nedaleko od podnožja nekoga brda, smjestivši na vrhuncu njegovu sužnjeve, na konjima noć proveli. Sutradan u zoru svom “svom se snagom stalo boriti, te je planuo krvava i žestok boj, u kojem je milosrdni Bog udijelio pobjedu nama i kršćanskomu puku. Čitava naime sila turska bi razbijena; zarobljena bijahu dvojica vojvoda i 2000 Turaka; ostali biše koji ubijeni, a koji se potopiše kad su htjeli rijeku preplivati. Za onima koji su utekli pošli su naši u potjeru. I premda po pravu i pravici pripada pobjednicima sve što su silom oružja oteli pobijeđenima… ipak smo zapovjedili da se svi oni kršćanski sužnjevi – a bilo ih je na broju preko deset tisuća duša – puste da se zdravi i čitavi vrate u svoj zavičaj. Bilo je među njima više žena i djece nego muških glava… “ |
- 23:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Govor poslanika bosanskog kralja Stjepana Tomaševića pred papom Pijom II. 1461
|
Bosanski kralj, tvoj sin, sveti oče, posla nas k tebi i zapovijedi nam ovo u njegovo ime reći: „Obaviješten sam da turski car Muhamed misli idućeg ljeta s vojskom na me udariti i da je već vojsku i topove pripravio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti, stoga zamolih Ugre i Mlečane i Jurja (Kastriotu) Arbanasa da mi u pomoć priteku. Jednako molim i tebe; ja ne tražim zlatnih gora, ali bih rado da moji neprijatelji i zemljaci znaju da mi neće uzmanjkati tvoja priklonost. Ako doznaju Bošnjaci da neću sam samcat biti u ratu hrabrije će vojevati; a neće se ni Turci osmjeliti na moje zemlje napasti, jer su ulazi u njih vrlo tegotni, a gradovi na mnogim mjestima gotovo neosvojivi. Tvoj predšasnik Eugenije ponudio je mom ocu krunu i htio je podići u Bosni biskupske crkve. Otac se ustručavaše da ne izazove protiv sebe mržnje Turaka; bijaše nov kršćanin i nije još izgnao maniheja (patarena) iz kraljevstva. Ja sam pak kao dijete kršten i učio sam latinsku knjigu i čvrsto prihvatio kršćansku vjeru pak se ne plašim čega se otac bojao. Stoga želim da mi krunu pošalješ i sv. Biskupe, što će biti znak da me nećeš ostaviti, ako bi rat planuo. Od tebe krunjen, donijet će pouzdanje podanicima, strah neprijateljima. Za života moga oca bio si naredio da mu se pošalje oružje, skupljeno za križarsku vojsku, a spremljeno u Dalmaciji u mletačkoj ruci; ali to nije mletačkom vijeću bilo po volji; zapovijedi da se sada meni pošalje, Sada ćeš valjda naići više odziva, budući da i Mlečani drukčije misle, jer nakaniše, kako se govori, rat Turčinu navijestiti. Još molim da pošalješ poslanike također u Ugarsku, koji će moju stvar kralju preporučiti i naputiti ga da sa mnom pođe na vojnu. Tim se načinom može Bosna spasiti, inače će propasti. Turci su u mojoj kraljevini podigli nekoliko tvrđava i ljubezni se prema seljacima pokazuju, obećavaju da će svaki od njih biti slobodan koji k njima otpadne. Prosti um seljaka ne razumije prijevare te misli da će ona sloboda vazda trajati. Lako da će puk, tim varanjem zaveden, od mene otpasti, ako ne vidi da sam tvojom vlašću ojačan; ni vlastela se nisu dugo održala u svojim gradovima, ostavljena od seljaka. Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu tražio, a ne bi htio dalje poći, onda bi mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti ostalo kršćanstvo radi moje obrane. Ali nezasitljivo vlastoljublje nema granica; nakon mene napast će na Ugarsku i Dalmaciju, potčinjenu Mlecima, i preko Kranjske i Istre potražit će Italiju koju želi svladati. I o Rimu često govori te mu onamo srce čezne. Ako on nemarom kršćana moju kraljevinu osvoji, naći će najprikladniju zemlju i najzgodnije mjesto da ispuni svoju želju. Ja prvi očekujem buru, a za mnom će Ugri i Mlečani i ostali narodi okusiti svoju sudbinu. Ovako misli neprijatelj; ono što iskusih tebi obznanjujem, da ne bi jednom rekao da nije bilo prijavljeno i da ne bi mene s nemarnosti potvorio. Moj je otac tvomu predšasniku Nikoli i Mlecima udes Carigrada proricao; kršćanstvo je na svoju veliku štetu izgubilo carski grad, stolicu patrijaršije i stup Grčke. Sada ja o sebi proričem; ako mi vjerujete i pomognete, spasit ću se; inače ću propasti i sa mnom drugi. Ovo ti doglasuje Stjepan; ti koji si otac kršćanstva, daj savjet i pomoć.“ |
- 23:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Hrvatski ban Pavao Šubić Bribirski daje trgovačke povlastice Rabljanima 1307 g.
|
Mi,Pavao,ban Hrvata i gospodin Bosne,dajemo na znanje svima,kojih se tiče,ovom ispravom,kako smo-promatrajući iskreno prijateljstvo i čistu ljubav,koji odlični gospodin Marko Michieli,časni knez Rabljana,naš prisni i osobiti prijatelj,zajedno s općinom,plemićima i svima ljudima toga grada vazda gojiše i neprekidno goje prema nama i našoj banovini-htjeli,odredili i iz posebne ljubavi dopustili da svi građani Raba taj i drugi put sada i vazda smiju po čitavu vladanju našem i banovini,kao i po svim stranama kneza Kurjaka (Kurjaković krbavski knez u Lici, op.),našega dragoga i vjernoga rođaka,slobodno,mirno i neograničeno prolaziti,boraviti,vraćati se,te u ma kojem sajmu ili trgu kupovati i prodavati bez ikakve carine,daće ili trgovine,već da uživaju potpunu i svakovrsnu slobodu i sigurnost. Podjedno nalažemo i tvrdo zapovijedamo ovom ispravom svim kaštelanima,službenicima,plemićima i ostalim našim vjernima da sve Rabljane,velike i male,koji dolaze i odlaze iz našega vladanja,drže se preporučene,te da postupaju s njima dobrohotno,prijateljski i časno;da im ne čine nikoju štetu,teškoću ili nepriliku,ako neće uvrijediti nas i za sve vijeke našu nemilost na sebe svaliti.... Dano u Skradinu 4.siječnja godine Gospodnje 1307. |
- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Papa odobrava Hrvatima upotrebu glagoljice,odnosno staroslavenskoga jezika u službi Božjoj 1248 g.
|
Inocencije biskup,sluga slugu Božjih,časnom bratu (Filipu),biskupu senjskom pozdrav i apostolski blagoslov. Podnesena nam je tvoja molba koja kaže da ima u Slavoniji (tj. Hrvatskoj) osobito pismo za koje svećenstvo te zemlje tvrdi da ga ima još od blaženoga Jeronima,a upotrebljava se u službi Božjoj. Stoga si u nas,da bi se prilagodio njima i poveo za običajem one zemlje u kojoj si biskup,ponizno zamolio dopuštenje da smiješ služiti službu Božju u spomenutome jeziku. Mi,dakle,imajući na umu da je jezik podređen stvari,a ne stvar jeziku,dajemo ovlašču ove isprave traženo dopuštenje,ali samo u onim krajevima u kojima se upotrebljava gore navedena (glagoljica),samo da se razlikom pisma ne bi povrijedio smisao. Neka dakle nikome uopće ne bude slobodno ovu ispravu našeg dopuštenja okrnjiti ili joj se drskom smjelošču protiviti. Dano u Lyonu 29.ožujka,pete godine našega pontifikata. *dakle,u Europi Hrvati su jedini narod koji je ishodio pravo obavljanja svete sluzbe Bozje na svom jeziku, a svi ostali su se morali sluziti jednim od tada priznatih jezika (latinski, grcki, hebrejski). A danas, kad se svi narodi u sluzbi Bozjoj koriste svojim nacionalnim jezicima, Hrvati se i opet razlikuju jer osim hrvatskog knjizevnog jezika u uporabi je u zapadnoj Austriji i istocnoj Madjarskoj jezik Gradiscanskih Hrvata. |
- 22:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Čovjek nikada nije vidio Boga, ne zna kako izgleda,ne može se vidjeti ili čuti.Bog ne postoji kaže ateist. Čovjek nikada nije vidio ljubav, ne zna kako to izgleda, ne može se vidjeti ili opipati. Pa ipak mi znamo da postoji Ljubav i Bog,jer smo voljeni i jer volimo,a to ne moramo vidjeti ni čuti,to se osjeća u duši! ------------------ Zvjezdano nebo nada mnom, i moralni zakon u meni nepobitni su dokaz Božjeg postojanja! Kant,njemački filozof ---------------------- Mi svi živimo pod istim nebom, ali svi nemamo isti horizont! Konrad Adenauer - prvi Njemački predsjednik -------------------------------- Molitva nije tek dokona zabava starica. Kad je valjano razumijemo i primjenjujemo, riječ je o najmocnijem instrumentu djelovanja. MAHATMA GANDHI ------------------ Ko misli da je vjernik zato što ide u crkvu vara se. Ne postaje se ni auto s tim što se uđe u garažu. Albert Schweitzer - Njemački doktor i vjeroučitelj ---------------- Bog nije obećao dane bez boli,smijeh bez suza, sunce bez kiše...ali je obećao snagu za novi dan, utjehu za suze i svjetlo za put! ------------------- Inteligencija bez ljubavi čini te nemoralnim, pravednost bez ljubavi čini te neumoljivim, diplomacija bez ljubavi čini te licemjernim, uspjeh bez ljubavi čini te arogantnim, bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim, ljubaznost bez ljubavi čini te servilnim, ljepota bez ljubavi čini te apsurdnim, autoritet bez ljubavi čini te tiraninom, posao bez ljubavi čini te robom, jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost, zakon bez ljubavi te pokorava, politika bez ljubavi čini te egoistom, vjera bez ljubavi čini te fanatikom, križ bez ljubavi pretvara se u mučenje, Život bez ljubavi nema SMISLA. --------------- NAĐENI BOG Ne traži Boga mišlju; u praznini u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi Uza te Bog je, uvijek u blizini, U stvarima oko tebe, u zvuku i muku. Bog ti je uvijek najbliži od svega Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica i plaši te iz svake stvari: nema tajne Ne pružaj miso u praznu daljinu Uza te Bog je. Otvori sva čula: na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti. ANTUN BRANKO ŠIMIĆ. -------------------- Svaki narod na svitu ima povijest,vjeru ;tradiciju Nema naroda bez povijesti,kao ni što nema čovjeka bez uspomena i prošlosti. Povijest našega naroda,naša baština veže nas nevidljivim nitima zajedništva. Biti bez uspomena i bez prošlosti, odbacivati svoje svoje uspomene znači odbacivati svoje korijene. Voljeti svoj narod,svoju obitelj i svoju tradiciju...ta ima li išta ljepše....? Ne vjerujte onima koji vam tvrde da voljeti svoj narod znači mrziti drugi narod,ta zar voljeti svoje dijete ili roditelje znači mrziti drugo dijete ili druge roditelje? Nikako i nikada! Samo poštivajući i voleći svoje možete poštivati tuđe. Čuvajte se ljudi koji ne poštuju svoje korijene,a koji preziru povijest svoga naroda,i svoje vlastite uspomene,takvi sigurno još manje poštuju tuđe svetinje i vrijednosti. Pozicija konzervativizma nije vracanje u proslost i negiranje napretka; u svakom pogledu. Dapace to je pogled prema naprijed, ali uz postivanje proslosti i nasljeda. Nasa bastina je poput sijedih vlasi starca,ono je iskustvo i pokazatelj kako bolje i pametnije ici kroz buducnost. I kao sto starac svoju mudrost crpi iz iskustva tako i narod svoju buducnost crpi na iskustvu iz proslosti,a ne negiranjem iste. Niti proslost pocinje sa nama niti buducnost zavrsava sa nama.
Ivan 14:6
"Ja sam put,istina i život.Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" VLADIMIR NAZOR Molitva na moru (zanimljiva pjesma koja bi danas mnogima mogla poslužiti kao primjer kako se voli i štiti more,a glede nekih današnjih pitanja poput ZERP-a) O Bože,koji dade nam u baštinu najslađu zemlju i more najgorčije, daj nam i milost da sveđ mogli budemo tu masnu grudu orati, taj tvrdi kamen lomti taim sinjem morem ploviti Duboko neka režu naši plugovi, visoko nek se dižu naši batovi, a naša vesla i sidra jambori Nek pljuskaju sve valove nek stružu svim dubljinama nek strše nad svim morima! O Bože,daj nam ljutih suza potoke da more naše postane još gorčije za tuđa usta,-pa ćemo te slaviti u dane sreće,šuštanjem pješčanih žala pučinskih oluja divljim pjesmama! |