Bosanski kralj, tvoj sin, sveti oče, posla nas k tebi i zapovijedi nam ovo u njegovo ime
reći:
„Obaviješten sam da turski car Muhamed misli idućeg ljeta s vojskom na me
udariti i da je već vojsku i topove pripravio.
Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti, stoga
zamolih Ugre i Mlečane i Jurja (Kastriotu) Arbanasa da mi u pomoć priteku. Jednako
molim i tebe; ja ne tražim zlatnih gora, ali bih rado da moji neprijatelji i zemljaci znaju
da mi neće uzmanjkati tvoja priklonost. Ako doznaju Bošnjaci da neću sam samcat
biti u ratu hrabrije će vojevati; a neće se ni Turci osmjeliti na moje zemlje napasti, jer
su ulazi u njih vrlo tegotni, a gradovi na mnogim mjestima gotovo neosvojivi.
Tvoj
predšasnik Eugenije ponudio je mom ocu krunu i htio je podići u Bosni biskupske
crkve. Otac se ustručavaše da ne izazove protiv sebe mržnje Turaka; bijaše nov
kršćanin i nije još izgnao maniheja (patarena) iz kraljevstva. Ja sam pak kao dijete
kršten i učio sam latinsku knjigu i čvrsto prihvatio kršćansku vjeru pak se ne plašim
čega se otac bojao. Stoga želim da mi krunu pošalješ i sv. Biskupe, što će biti znak
da me nećeš ostaviti, ako bi rat planuo. Od tebe krunjen, donijet će pouzdanje
podanicima, strah neprijateljima.
Za života moga oca bio si naredio da mu se pošalje
oružje, skupljeno za križarsku vojsku, a spremljeno u Dalmaciji u mletačkoj ruci; ali to
nije mletačkom vijeću bilo po volji; zapovijedi da se sada meni pošalje, Sada ćeš
valjda naići više odziva, budući da i Mlečani drukčije misle, jer nakaniše, kako se
govori, rat Turčinu navijestiti.
Još molim da pošalješ poslanike također u Ugarsku,
koji će moju stvar kralju preporučiti i naputiti ga da sa mnom pođe na vojnu. Tim se
načinom može Bosna spasiti, inače će propasti. Turci su u mojoj kraljevini podigli
nekoliko tvrđava i ljubezni se prema seljacima pokazuju, obećavaju da će svaki od
njih biti slobodan koji k njima otpadne.
Prosti um seljaka ne razumije prijevare te misli
da će ona sloboda vazda trajati. Lako da će puk, tim varanjem zaveden, od mene
otpasti, ako ne vidi da sam tvojom vlašću ojačan; ni vlastela se nisu dugo održala u
svojim gradovima, ostavljena od seljaka. Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu
tražio, a ne bi htio dalje poći, onda bi mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo uzbuniti
ostalo kršćanstvo radi moje obrane.
Ali nezasitljivo vlastoljublje nema granica; nakon
mene napast će na Ugarsku i Dalmaciju, potčinjenu Mlecima, i preko Kranjske i Istre
potražit će Italiju koju želi svladati. I o Rimu često govori te mu onamo srce čezne.
Ako on nemarom kršćana moju kraljevinu osvoji, naći će najprikladniju zemlju i
najzgodnije mjesto da ispuni svoju želju. Ja prvi očekujem buru, a za mnom će Ugri i
Mlečani i ostali narodi okusiti svoju sudbinu. Ovako misli neprijatelj; ono što iskusih
tebi obznanjujem, da ne bi jednom rekao da nije bilo prijavljeno i da ne bi mene s
nemarnosti potvorio. Moj je otac tvomu predšasniku Nikoli i Mlecima udes Carigrada
proricao; kršćanstvo je na svoju veliku štetu izgubilo carski grad, stolicu patrijaršije i
stup Grčke. Sada ja o sebi proričem; ako mi vjerujete i pomognete, spasit ću se;
inače ću propasti i sa mnom drugi. Ovo ti doglasuje Stjepan; ti koji si otac kršćanstva,
daj savjet i pomoć.“
Post je objavljen 10.08.2009. u 23:22 sati.