Dva kanjona je nastavak našeg izleta, drugi dan. Nakon subote i 17. Zimskog uspona na Bjelolasicu, nije bilo teško pronaći lakšu, atraktivnu stazu za drugi dan izleta. Sada o tome koliko je lakša, oko 14km hoda, ali svakako raj za oči. Iz Tuka, preko Mrkoplja i Ravne Gore do Skrada, parkiramo na željezničkoj stanici. Izbor je na kružnoj stazi, a prvi kanjon je Vražji prolaz. Stazu započinjemo markom sa druge strane kolosijeka na željezničkoj stazi i duboki, strmi spust ka Zelenom izvoru i slapu. Gazimo po mokrom snijegu, pratimo panoe po poučnoj stazi, a koliko brzo gubimo metre, vidljivo po nestajanju bijelog pokrivača i pojavi proljetnica. Čuje se i slap, evo nas nas prvom odredištu, Zeleni vir, izvor potoka Iševnice, a sve to nadopunjuje 70m visoki slap potoka Curke.



Nastavljamo spust prema izletničkom domu, mjestu spajanja potoka Iševnica i Jasle iz Vražjeg prolaza. Upravo je to točka ulaska u kanjon. Zanemarujemo upozorenje o opasnosti staze i znatiželjno ulazimo u galerije okomitih stijena i snage vode potoka. Sa drvenim mostićima često se mijenja strana staze, a koliko smo bili zadivljeni divljim prizorima ovoga kanjona, ni sada se ne sjećam, jesmo li se više penjali ili spuštali (karta ipak ne laže, penjanje je u pitanju).



Po izlasku iz kanjona, staza se strmo penje i mali odvojak vodi prema pećini Muževa hiža, dubine 120m. Uz pomoć lampi na mobitelima uspjeli smo veći dio istražiti, naravno turistički. Nastavljamo dalje uspon, u početku teže dio, a onda što smo bliže početnoj nadmorskoj visi, staza je sve položenija, sve do prelaska željezničke pruge i na početnoj točki smo.
Brzo u auto i nastavljamo do Vrbovskog, sastajemo se sa prijateljima, bračnim parom, Brankom i Mladenom i nakon kavice dobrodošlice idemo do izletničkog dom na ušču Kamačnika u Dobru, što je i ulaz u kanjon.



Vidljivo je kako si je turistička zajednica dala truda oko uređenja samog ulaza u kanjon Kamačnik, od živopisne mape parka, do programa zbivanja tijekom godine u parku. Odmah na početku dominira kameni zid, struktura nekadašnje uljare, a dalje staza u početku mirna, a sve dalje prima obrise divlje i sve više nalikuje Vražjem prolazu, u blažem obliku. Slični su drveni mostići, jedino što je staza položenija i više prilagodljiva obiteljima sa djecom. Tijek potoka je na par mjesta smiren branom i slapom. Dužina Kamačnika od ušća do izvora je oko 3,2km, kratak tok, ali bogat vodom. Sam izvor djeluje mirno, ali velike snage i dubine, ronioci su izmjerili oko 90m. Vrbovsko je uz autocestu Zg-Ri i treba izdvojiti malo vremena za posjetiti ga i neće Vam biti žao.



Cijelu galeriju fotografija pogledajte u fb albumu:

Oznake: putopis, Vražji prolaz, kamačnik

Ovaj izlet sam spoznao još prošle godine, tako da je stajao u najavi i na vrijeme ga obznanio na svojim fb stranicama, kao i od društva. Sigurni putnici ja i Ivana, a ostatak ekipe punimo u auto dok postoje slobodna mjesta. Sedam dana prije realizacije poznato sigurno 5 imena, pratimo samo vremensku i očekujemo stvarno zimski uspon, rezervirali smo i noćenje u PD Bijele stijene u Tuku. Izlet planiran kao dvodnevni, subota tradicionalni 17. Zimski uspon na Bjelolasicu, a u nedjelju pohodimo 2 kanjona, Vražji prolaz i Kamačnik. Polazak u 04:30h iz Starog Petrovog Sela, ja, Ivana i Ivica, iz Nove Gradiške Krešo i usputno stajanje u Zagrebu po Krunu. Planirani dolazak u Begovo Razdolje u 8h i ostvaren, iako nas je smrznuta cesta od Ravne Gore dobro uplašila. Tako, tko dovoljno rani, na vrijeme stigne na polazište restoran Planinski raj,uzeti najbolje parkirno mjesto, na vrijeme bez gužve kupiti bonove za grah kod najljepše konobarice, upoznati najstarijeg planinara u HR i sve to zaliti sa najboljim likerom za razbijanje treme. Nakon pozdravnog govora domaćina i nekoliko osnovnih informacija o trasi, kolona se formira i malo iz 9h starta pohod prema Vrbovskoj poljani i Kuli, vrhu Bjelolasice.



Cestom ubrzo napuštamo Begovo Razdolje, najviše naseljeno mjesto u HR 1078m i za mene, dosta brzo napredujemo prema Vrbovskoj poljani gdje je križanje, a i imamo sačekušu od HGSS. Kad kažem dosta brzo mislim na brzinu hodanja, više mi je početak izgledao kao trek utrka nego kao pohod. Radovalo me sačekuša, jer su u najavi domaćini najavili razne vrste medikamenata na tom križanju, ali, netko je zakazao (u povratku su nas ipak ugodno iznenadili). Do toga mjesta smo gazili makadamom kojega je očistila ralica, a već dalje slijedi stazica i prvi problemi. Sa svojih 100+kg upoznajem pravu visinu snijega i njegovu nemogućnost da me zadrži na površini, znao sam propasti i dublje od koljena. Ipak i dalje sam krivicu prebacivao na težinu ruksaka, za mene je ovaj pohod barem 20% teži nego ostalima, a bilo nas još u istoj kategoriji. Od naše grupice, Ivana grabi prva, slijede je Ivica i Kruno, ja pokušavam nešto i fotkati, nešto upoznati od ženskog dijela pohoda, tako da zaostajem, a Krešo, njega i nemam u vidokrugu do vrha.



Pred samim izlaskom na greben Bjelolasice, uspon je i bio najjači, žalio sam prvu ekipu na probijanju staze, morali su svaku stopu barem 2x ugaziti, tu je već brzina kretanja svedena na tri koraka pa pauza. Izlazak na greben nas je dobro upozorio na zimu, vidljivost jedva 5m, olujni vjetar i minus dovoljan da rukavicu skidam samo dok slikam, a i to sam rijetko radio na vrhu. Na vrhu 1534m, zadržali smo se samo momenat za fotkanje, vidika nije bilo i pravac nazad.



Kako smo bili u prvoj grupi na vrhu, tek u povratku istom stazom smo upoznali brojnost pohoda. Silaskom na makadamsku cestu pojavljuje se sunce i tek sad dobivamo pravu zimsku ljepotu prirode ovoga kraja. Dolazimo i na punkt HGSS i domaćina i punu trpezu (za svakoga po nešto), mi smo na onoj, od tih brojnih trava, da ga j*b*š jedna će te pogoditi. Slijedi malo monotoniji gaz po cesti do našeg polazišta u Begovom Razdolju, ali i želja za grahom i pivicom.



Nakon nešto više od 18km pohoda do vrha i nazad, za 5:45h sa pauzama, najvećeg tanjura graha i pivice, slijedi odlazak u Tuk i čekiranje u domu. Koristim priliku dok mi je ekipa u autu malo zažmirila, pa prolazim dom i nastavljam dalje makadamom do matić poljane. Ali uvijek postoji ali i nakon prve serpentine, nemalo još u selu, auto je proklizao i rikverc u dom. Prijavljujemo se kod domaćina i ja u 16:45h ipak odlučim posjetiti Matić poljanu, kažu tu je blizu. Naivno, niti da sam pogledao kartu, a kaže 45min, a visi mi mrak. Po makadamu hvatam odredište za 35min i još brži povratak, ne samo zbog mraka, nego i upozorenja na područje medvjeda. U povratku u dom, ekipa za stolom, a i nastavak večeri uz planinare iz Dalmacije, Slavonije..., tako i vina crna i bijela, Velebitskog piva i domaće travarice, a priče od Velebita, Prenja, pa do Mont Blanc, od zavodnika u baznom logoru do osvajača vrhova, promatrač bi pomislio lovačka zabava. Ekipa se pomalo osipa, naravno, Ivana prva u krpe, ali i ostali smo brzo za njom. Sutra je novi pohod, čekaju nas dva kanjona.



Evo i cijela fb galerija:

Oznake: putopis, planinarenje, bjelolasica

Prošlu 2015., uz planinarenje, svakako ću zapamtiti po sudjelovanju u Bicikademiji. Za Vas koji se prvi puta susrećete sa tim pojmom, a i ja sam ga prvi puta susreo u ljeto prošle godine, ukratko projekat cikloturizma u Slavoniji. Predstavlja inovativni pristup promociji regije Slavonija kao idealne cikloturističke destinacije. Osnovni dio projekta čini internet platforma na kojoj se nalazi karta s 32 lokacije kulturne i prirodne baštine regije Slavonija, odnosno pet slavonskih županija (Brodsko – posavska, Vukovarsko – srijemska, Osječko – baranjska, Požeško – slavonska i Virovitičko – podravska). Nositelj projekta je Udruga Lima iz Slavonskog Broda, a sufinanciran od Ministarstva turizma. Glavni sponzor Giant HR. Sad kad sam vas ukratko informirao i nesvjesno napravio EPP, vjerujte mi, nakon što i pročitate ovaj post, navlakuša neodoljiva.
Još prošlo ljeto, žena mi je u par navrata pokušala sa info o projektu, ali na prvu ruku u prolazu nekako mi se nije primalo. Ljeto je pomalo odmicalo, poslovi koje sam za godišnjeg trebao napraviti, gotovi i pojavljuje se slobodno vrijeme, a moja supruga i ja nismo od ekipe koja ga provodi na klupčici. Upoznati sa pravilima i zadacima, volja je tu, bike spremni, prva ruta i najbliža, zapadna strana naše županije. Iz našeg malog sela, put ka Cerniku i prvo fotkanje kraj prve zadane lokacije, a to je Franjevački samostan. Nastavljamo Nova Gradiška, Okučani i dolazak u Staru Gradišku i čekiramo se kraj stare tvrđave. Dva lokaliteta smo "skinuli" i preostaje nam jedino povratak. Na ovoj prvoj ruti i kao jedinoj smo imali društvo u Ani, Ivaninoj kolegici sa posla. Pola rute nam se učinilo laganom, pa smo se nagradili čevapima preko granice u Bosanskoj Gradišci. Ukupno smo odvezli 88 km i odlučili kako nećemo dugo čekati do sljedeće vožnje i zadanih lokaliteta. Fb fotogaleriju pogledajte ovdje.

I nismo dugo čekali, nakon 4 dana uputili smo se po još 2 lokaliteta sa naše županije. Polazak iz našeg doma ka Staroj Kapeli, eko-etno selo, povratak na županijsku cestu i pravac Sibinj. Sljedeće odredište nam je jezero Petnja, na kojem smo prvi put. Prekrasan krajolik i preporuka za redoviti obilazak. Ova ruta uzela nam je 91 km. Sad smo već zagrizli i kao javlja se motiv u obliku polaganja naše županije, što iznosi obilazak 7 lokaliteta, a mi smo već odradili 4. Fb fotogaleriju pogledajte ovdje.



Trebala su nam 3 dana da uhvatimo slobodan dan za bike i zadnja 3 lokaliteta naše županije. Isplanirali smo rutu sa polaskom iz Slavonskog Broda, preko Garčina, do Vrpolja i fotkanje ispred Spomen-galerije I. Meštrovića. Vraćamo se malo nazad, a zatim preko Oprisavaca do zaštićenog krajobraza Gajna. Nastavljamo do Slavonskog Broda i otkrivamo tvrđavu Brod, sa kojom se zaokružili polaganje naše županije i 7 lokaliteta. Na ovoj ruti smo odvezli 81 km, a ukupno na Brodsko-posavskoj županiji u 3 rute oko 260 km. Fb fotogaleriju pogledajte ovdje.



Tri dana, 7 lokaliteta, jedna županija, sad je već Bicikademija motiv. Lokaliteti su dislocirani od našeg doma, morat ćemo dobro planirati rute. Kao i do sada, planiramo najbliži zadatak, a to je Požega. Ivana inače ide sa bike na posao, radi oko 32 km i taj dan se vratila oko 17h, popili smo kavu i odlučili se za tu rutu. Osmi mjesec i večernji termin najbolji izbor, ali baš noćna vožnja sa lampama baš i ne. Kružna ruta preko Nove Kapele i Lipovca, spust u Požegu i fotkanje na Trgu Sv Trojstva. nazad na Novu Gradišku, burek na korzu i kasnim večernjima satima smo doma. Odradili 74 km i prvi put vozili drugom županijom. Fb fotogaleriju pogledajte ovdje.



Požeško-slavonska županija ima zadanih 6 lokaliteta, a mi imamo samo Požegu. Dobrim planom preostale gazimo u jednoj ruti. Uz našu hostesu vozačicu Ivanu Radošić, koja nas je dobacila do PD Omanovca i pokupila na Sovskom jezeru, veliko HVALA. A planirana i ostvarena trasa je išla sa Omanovca, Lipik, Kaptol, Kutjevo i Sovsko jezero. Ponovno sam po prvi put, zahvaljujući BICIKADEMIJI, obišao atraktivne lokacije susjedne nam županije i većinom cesta vozio po prvi put. Stvarno se ima što za vidjeti, u autu Vam većina stvari promakne. A da "vrag ne miruje", dokazuje i mala nezgoda koju sam doživio danas kao biciklista u prometu, u mjestu Venje me udario svojim D retrovizorom odbjegli vozač i do dan današnjeg nemam info o njemu, naravno da je bio policijski očevid. Meni ništa, a uslijed pada sam slomio ručicu kočnice. To je bila jedna od dužih ruta 116 km i stvarno nas je namučila, što zbog valovitog terena (uspon-spust-uspon....), topline, policijskog očevida i stresa. Ali "pala" je još jedna županija. Za fb korisnike više o rutama po ovoj županiji pogledajte ovdje.



Ušli smo u 9. mjesec i još uvijek su dani dovoljno dugački za dulje rute. Sad već postaje uobičajeno, zbog udaljenih lokacija, dižemo bajkove na krovne nosače i pravac Babina Greda, koja nam je polazna i završna točka na kružnoj ruta. Više trokut između gradova Đakova, Vinkovaca i Županje. Spojili smo 3 grada kroz 3 županije i nanizali najviše do sada, oko 120 km. U smjeru kazaljke na satu, preko Vrpolja u Đakovo, fotkanje ispred Državne ergele Đakovo, pa pravac Vinkovci i uživanje na Trgu bana Josipa Šokčevića. Dalje za Županju i obilazak zadanog lokaliteta Čardak i povratak na polazište. Fb fotogaleriju pogledajte ovdje.



Dočekali smo i listopad, dana za bicikliranje sve manje, mijenjamo i garderobu (dugi rukav). Planirano, još jedan trokut pred nama, Našice, Donji Miholjac, Bizovac, oko 105 km. Čekali smo prvi dan bez kiše, nakon monsuna u listopadu i dobijemo cjelodnevnu maglu. Niska temperatura, vlaga, vidljivost loša za fotografiju, a mi ipak zadovoljni. Polazna točka Našice i dvorac Pejačević i dalje u maglu prema Donjem Miholjcu. Još jedan dvorac Prandau-Mailath. Nastavljamo prema Valpovu i treći dvorac Prandau-Normann. Slijedi Bizovac i Toplice, pa povratak u Našice. Usput još iz Orahovice pedaliramo do njihovog rekreacijskog centra Orah na Orahovačkom jezeru. Hoćemo li uspjeti još koji đir prije zime, da ispunimo index Bicikademije, za ovu godinu preostaju nam još 3 ture. Fb fotogaleriju pogledajte ovdje.



Nakon 8 dana i druga vožnja u listopadu. Popunili smo prostor između Drave i Papuka, ovaj put Virovitičko podravska županija, od mosta Križnica na Dravi, preko Virovitice, pustare Višnjica, do Jankovca na Papuku. Kako su nam kraći dani, kombinirali smo bike i auto, pa i po prohladnom vremenu skupili oko 89km pedaliranja i zaokružili tu županiju. Fb fotogaleriju pogledajte ovdje.



Sad smo već štreberi, ne odustajemo kad logistički imamo svu pripremu, plan rute, polazne i završne točke.... Čekamo samo dan koji će nam omogućiti predzadnju rutu i dočekali smo ga. Sa Dunava u Erdutu, preko Drave u Osijeku, do Dunava u Batini. Vozili smo se prekrasnim krajevima naše Slavonije, cestama za poželjeti nama biciklistima i obišli lokacije poznate nam iz Domovinskog rata i 2. Svjetskog, turističke lokacije, lokacije iz bliže i dalje povijesti. A najvažnije, uživali smo pedalirajući u jednom neočekivano, prelijepom danu mjeseca studenog. I na kraju, zahvaljujemo se našem petrovoselskom Legi Cadi, plemenitom Vinkoviću, na usluzi prebacivanja našeg auta sa lokacije Erdut do Batine, kao i njegovoj supruzi na gostoprimstvu. Fb fotogaleriju pogledajte ovdje.



Kad znate da ste pred ostvarenjem cilja, spremni čekate samo na taj dan, a od predzadnje rute, pa do ove zadnje prođe skoro mjesec dana. Izbor je pao na nedjelju, 06. prosinca, ničim izazvan na Sv Nikolu. Nagradili smo se ovom vožnjom kao potvrdom upornosti i ustrajnosti, na nečemu od početka ne tako velikom, a sada na samom kraju, nezaboravnoj avanturi. Pošli smo iz Otoka i startnim fotkanjem ispred Otočke suvare, kao zadane lokacije. Nastavljamo do Iloka putem kroz Tovarnik i Lovas. U Iloku se bilježimo u staro gradu i okrećemo nazad prema Vukovaru. Obilazimo još muzej Vučedolske kulture i po mraku ulazimo u Vukovar. Kao zadnja obavezna lokacija za ubilježiti je dvorac Eltz. A zadnji lokalitet koji smo htjeli zabilježiti kamerom je križ na Dunavu, gdje smo i završili našu vožnju za današnji dan, zaključili Vukovarsko-srijemsku županiju i zaključili indeks Bicikademije. Jedino žaljenje ostaje što je ova ruta Srijem i Dunav odrađena u zimsko vrijeme, kratki dani i nije bilo puno vremena za razgledanje lokacija, nego samo pedaliraj i pokušaj za dana uloviti Vukovar. Mjesta kroz koja smo prošli, imenom i svojom bliskom prošlošću svima poznata, traže puno više pozornosti, tako da ćemo se sigurno sa boljim vremenom i dužim danom to ponoviti. I da, onaj koji je Ivani pričao o ravnoj Slavoniji, sigurno je slagao, žalila se, kaže više brega nego u Zagorju. Istina je kako je teren u tome dijelu izdignuti stotinjak metara iznad Dunava i onda se spuštate u naselja uz rijeku, a kad ste samo u tranzitu morate se i penjati, primjer za Lovas, Opatovac, Mohovo, Šarengrad i Ilok. Iako nam je bila magla veći dio dana, temperatura malo iznad nule, 103 km, sada znamo kako i to više nije problem, bitna je volja i ustrajnost. Zahvaljujemo se i našoj vozačici Ivani Radošić, koja je auto prevezla od Otoka do Vukovara. Fb fotogaleriju pogledajte ovdje.



I sada, kada vani kiša uporno pada i sav adrenalin dobivam čitajući blog Hrvoja Jurića koji sa svojom "mrcinom" juri ka Nordkappu (zašto po zimi i zašto iz Osla). Tako sam i ja izabrao ovaj vikend za pisanje i uživam prisjećajući se tih 10 dana pedaliranja. Cilj mi je sada i Vas obične zaljubljenike u bicikliranje (ne mislim na profiće kao Hrvoje), navući na Bicikademiju ili slični projekt u Vašim županijama.
Što smo mi to dobili?
Pa sumirajući kilometražu, napravili smo oko 960 km kroz 5 županija. Obišli 32 obavezna, zadana lokaliteta i oko 20 gradova te regije. U tim zadanim, najviše, brojno, smo vidjeli dvoraca i utvrda, njih 9, zatim 7 parkova prirode, 5 muzeja, 4 eko-etno lokaliteta, 3 gradska trga i još po jedan most, crkvu, toplice i ergelu. Namjerno navodim zadani ili obavezni, a koliko je bilo još sličnih objekata i lokacija koje smo obišli ali jednostavno zbog organizacijske strukture projekta, nisu se našli na "zadanim". Preporučio bih vinske ceste oko Kutjeva, Đakovačku katedralu, crkvu Sv Bartola u Novim Mikanovcima, rekreacijski centar Banja u Vinkovcima, dvorac u Valpovu, dvorac Tikveš, Svetište Gospe na Vodici - Ilača, vinske podrume gatore u Zmajevcu..... Vidjeli smo puno više nego kad idemo autom. Autoceste su nas kanalizirale, od točke A do točke B, a sve ostalo između ostane neviđeno za putnike, a najčešće i vozača. I u bicikliranju imate momente kad se počnete utrkivati sa satnicom, kilometrima, bježite od moguće promjene vremena ili želite za dana završiti vožnju. Ne smijete biti rob tih činjenica, uvijek planirajte rutu, ne pretjerujte sa dužinom vožnje, niste na utrci i zbog kilometra više nećete dobiti više lajkova. Veća je mogućnost da će Vam oko nešto propusti, dobar kadar, objekt vrijedan obilaska ili informaciju o mjestu za koju niste nikad čuli. Nismo se opterećivali sa prtljagom, znali smo stati na pristojnim terasama i popiti kavicu, sok. A kad bi nas domaći vidjeli i upitali od kuda smo i gdje idemo, taj ponos je neopisiv.
Ne zaboravite, kao biciklisti vozimo se po cestama rezerviranim za promet motornih vozila, definitivno su jači i ponašajte se kao na susjedovoj međi. Svi ovi kilometri su nas poučili i dokazali, koliko god uživali u vožnji, strogo desno, gledaj naprijed i u retrovizor, ako te što ipak zainteresiralo, parkiraj van ceste i uživaj. I ja sam vozač B kategorije više od 25 godina i preko pola milijuna kilometara pređenih, ali moram priznati kako naši vozači ne poštuju bicikliste, od 3 vozača samo će jedan usporiti iza vas i propusti vozilo iz drugog smjera i tek tada vas obići, najčešće se guraju tik uz vas. Nesreću koju sam ja doživio na otvorenoj cesti i bez vozila iz suprotnog traka, najvjerojatnije je posljedica vožnje pod utjecajem alkohola, jer bijeg vozača sa mjesta nesreće ne mogu drugačije opisati. I još za sigurnost, prednje i zadnje svijetlo obavezno kao i reflektirajući prsluk, nikad ne znate što će vas zadržati i ostatak puta do željenog cilja po mraku.
Završetkom ovoga projekta, otvorili smo si nove vidike, nove spoznaje kako na uzbudljiv način iskoristiti svoje slobodno vrijeme i obogatiti svoje iskustvo. Što dalje? Planiramo se okrenuti drugim regijama i organizacijski slično po Bicikademiji, biciklirati po drugim županijama. Još jednom pozivam i Vas čitače ovih redova, samo se morate odlučiti. Ne mora biti skupi, brendirani bike, ispravan, koji će vas sigurno provesti planiranim putem. E sad, onaj skuplji i brendirani će vam sigurno to omogućiti na malo lakši način i vjerojatno trajniji, na Vama je. Za početak birajte manje kilometara, najčešće trpite zbog bolova u stražnjici, treba vremena da ona i sjedalo pređu na "ti". Ne odustajte, razmišljajte o mjestima kroz koja će te proći, a nagrada je tu sa povratkom. Fotografije za uspomenu, doživljaj uživo, a ne sa sjedala iz auta i naravno, vaše tijelo pamti kilometre, koje je odvezlo, na način fiziološke transormacije, tjelesno napredujete. Nadam se da ću Vas uspjeti podići iz fotelja, a za sigurne rezultate će te sami biti zaslužni i nagrađeni.

Oznake: cikloturizam, putopis, bicikademija