Marketing
DVA KANJONA
Dva kanjona je nastavak našeg izleta, drugi dan. Nakon subote i 17. Zimskog uspona na Bjelolasicu, nije bilo teško pronaći lakšu, atraktivnu stazu za drugi dan izleta. Sada o tome koliko je lakša, oko 14km hoda, ali svakako raj za oči. Iz Tuka, preko Mrkoplja i Ravne Gore do Skrada, parkiramo na željezničkoj stanici. Izbor je na kružnoj stazi, a prvi kanjon je Vražji prolaz. Stazu započinjemo markom sa druge strane kolosijeka na željezničkoj stazi i duboki, strmi spust ka Zelenom izvoru i slapu. Gazimo po mokrom snijegu, pratimo panoe po poučnoj stazi, a koliko brzo gubimo metre, vidljivo po nestajanju bijelog pokrivača i pojavi proljetnica. Čuje se i slap, evo nas nas prvom odredištu, Zeleni vir, izvor potoka Iševnice, a sve to nadopunjuje 70m visoki slap potoka Curke.
Nastavljamo spust prema izletničkom domu, mjestu spajanja potoka Iševnica i Jasle iz Vražjeg prolaza. Upravo je to točka ulaska u kanjon. Zanemarujemo upozorenje o opasnosti staze i znatiželjno ulazimo u galerije okomitih stijena i snage vode potoka. Sa drvenim mostićima često se mijenja strana staze, a koliko smo bili zadivljeni divljim prizorima ovoga kanjona, ni sada se ne sjećam, jesmo li se više penjali ili spuštali (karta ipak ne laže, penjanje je u pitanju).
Po izlasku iz kanjona, staza se strmo penje i mali odvojak vodi prema pećini Muževa hiža, dubine 120m. Uz pomoć lampi na mobitelima uspjeli smo veći dio istražiti, naravno turistički. Nastavljamo dalje uspon, u početku teže dio, a onda što smo bliže početnoj nadmorskoj visi, staza je sve položenija, sve do prelaska željezničke pruge i na početnoj točki smo.
Brzo u auto i nastavljamo do Vrbovskog, sastajemo se sa prijateljima, bračnim parom, Brankom i Mladenom i nakon kavice dobrodošlice idemo do izletničkog dom na ušču Kamačnika u Dobru, što je i ulaz u kanjon.
Vidljivo je kako si je turistička zajednica dala truda oko uređenja samog ulaza u kanjon Kamačnik, od živopisne mape parka, do programa zbivanja tijekom godine u parku. Odmah na početku dominira kameni zid, struktura nekadašnje uljare, a dalje staza u početku mirna, a sve dalje prima obrise divlje i sve više nalikuje Vražjem prolazu, u blažem obliku. Slični su drveni mostići, jedino što je staza položenija i više prilagodljiva obiteljima sa djecom. Tijek potoka je na par mjesta smiren branom i slapom. Dužina Kamačnika od ušća do izvora je oko 3,2km, kratak tok, ali bogat vodom. Sam izvor djeluje mirno, ali velike snage i dubine, ronioci su izmjerili oko 90m. Vrbovsko je uz autocestu Zg-Ri i treba izdvojiti malo vremena za posjetiti ga i neće Vam biti žao.
Cijelu galeriju fotografija pogledajte u fb albumu:
Post je objavljen 23.02.2016. u 09:12 sati.