Ovaj izlet sam spoznao još prošle godine, tako da je stajao u najavi i na vrijeme ga obznanio na svojim fb stranicama, kao i od društva. Sigurni putnici ja i Ivana, a ostatak ekipe punimo u auto dok postoje slobodna mjesta. Sedam dana prije realizacije poznato sigurno 5 imena, pratimo samo vremensku i očekujemo stvarno zimski uspon, rezervirali smo i noćenje u PD Bijele stijene u Tuku. Izlet planiran kao dvodnevni, subota tradicionalni 17. Zimski uspon na Bjelolasicu, a u nedjelju pohodimo 2 kanjona, Vražji prolaz i Kamačnik. Polazak u 04:30h iz Starog Petrovog Sela, ja, Ivana i Ivica, iz Nove Gradiške Krešo i usputno stajanje u Zagrebu po Krunu. Planirani dolazak u Begovo Razdolje u 8h i ostvaren, iako nas je smrznuta cesta od Ravne Gore dobro uplašila. Tako, tko dovoljno rani, na vrijeme stigne na polazište restoran Planinski raj,uzeti najbolje parkirno mjesto, na vrijeme bez gužve kupiti bonove za grah kod najljepše konobarice, upoznati najstarijeg planinara u HR i sve to zaliti sa najboljim likerom za razbijanje treme. Nakon pozdravnog govora domaćina i nekoliko osnovnih informacija o trasi, kolona se formira i malo iz 9h starta pohod prema Vrbovskoj poljani i Kuli, vrhu Bjelolasice.
Cestom ubrzo napuštamo Begovo Razdolje, najviše naseljeno mjesto u HR 1078m i za mene, dosta brzo napredujemo prema Vrbovskoj poljani gdje je križanje, a i imamo sačekušu od HGSS. Kad kažem dosta brzo mislim na brzinu hodanja, više mi je početak izgledao kao trek utrka nego kao pohod. Radovalo me sačekuša, jer su u najavi domaćini najavili razne vrste medikamenata na tom križanju, ali, netko je zakazao (u povratku su nas ipak ugodno iznenadili). Do toga mjesta smo gazili makadamom kojega je očistila ralica, a već dalje slijedi stazica i prvi problemi. Sa svojih 100+kg upoznajem pravu visinu snijega i njegovu nemogućnost da me zadrži na površini, znao sam propasti i dublje od koljena. Ipak i dalje sam krivicu prebacivao na težinu ruksaka, za mene je ovaj pohod barem 20% teži nego ostalima, a bilo nas još u istoj kategoriji. Od naše grupice, Ivana grabi prva, slijede je Ivica i Kruno, ja pokušavam nešto i fotkati, nešto upoznati od ženskog dijela pohoda, tako da zaostajem, a Krešo, njega i nemam u vidokrugu do vrha.
Pred samim izlaskom na greben Bjelolasice, uspon je i bio najjači, žalio sam prvu ekipu na probijanju staze, morali su svaku stopu barem 2x ugaziti, tu je već brzina kretanja svedena na tri koraka pa pauza. Izlazak na greben nas je dobro upozorio na zimu, vidljivost jedva 5m, olujni vjetar i minus dovoljan da rukavicu skidam samo dok slikam, a i to sam rijetko radio na vrhu. Na vrhu 1534m, zadržali smo se samo momenat za fotkanje, vidika nije bilo i pravac nazad.
Kako smo bili u prvoj grupi na vrhu, tek u povratku istom stazom smo upoznali brojnost pohoda. Silaskom na makadamsku cestu pojavljuje se sunce i tek sad dobivamo pravu zimsku ljepotu prirode ovoga kraja. Dolazimo i na punkt HGSS i domaćina i punu trpezu (za svakoga po nešto), mi smo na onoj, od tih brojnih trava, da ga j*b*š jedna će te pogoditi. Slijedi malo monotoniji gaz po cesti do našeg polazišta u Begovom Razdolju, ali i želja za grahom i pivicom.
Nakon nešto više od 18km pohoda do vrha i nazad, za 5:45h sa pauzama, najvećeg tanjura graha i pivice, slijedi odlazak u Tuk i čekiranje u domu. Koristim priliku dok mi je ekipa u autu malo zažmirila, pa prolazim dom i nastavljam dalje makadamom do matić poljane. Ali uvijek postoji ali i nakon prve serpentine, nemalo još u selu, auto je proklizao i rikverc u dom. Prijavljujemo se kod domaćina i ja u 16:45h ipak odlučim posjetiti Matić poljanu, kažu tu je blizu. Naivno, niti da sam pogledao kartu, a kaže 45min, a visi mi mrak. Po makadamu hvatam odredište za 35min i još brži povratak, ne samo zbog mraka, nego i upozorenja na područje medvjeda. U povratku u dom, ekipa za stolom, a i nastavak večeri uz planinare iz Dalmacije, Slavonije..., tako i vina crna i bijela, Velebitskog piva i domaće travarice, a priče od Velebita, Prenja, pa do Mont Blanc, od zavodnika u baznom logoru do osvajača vrhova, promatrač bi pomislio lovačka zabava. Ekipa se pomalo osipa, naravno, Ivana prva u krpe, ali i ostali smo brzo za njom. Sutra je novi pohod, čekaju nas dva kanjona.
Evo i cijela fb galerija:
Oznake: putopis, planinarenje, bjelolasica
