Kada ti ubiju: brata, oca, majku, supruga, prijatelja... a ti odmahneš rukom i kažeš da nema veze, onda ćeš moći reći da si ona koja je drugačija od svih ovih koje si spomenula u negativnom kontekstu. Ali nećeš... i ti ćeš kleti, vrištati i tražiti pravdu... jer ratovanje je upravo to - traženje pravde.
Svi mi stalno ratujemo na dnevnoj bazi - psujemo mater onome tko nam je nagazio stopalo i produžio ne osvrnuvši se, pišemo žalbe i prigovore za sve što nam zasmeta na poslu, u zdravstvu, susjedstvu, ... ogorčeni smo zbog malih plaća, i općenito kad mislimo da nismo dovoljno nagrađeni za svoj trud... Ne šutimo - ratujemo. Tražimo pravdu. I ne odustajemo. I to zbog sitnica, zbog običnog stajanja na žulj u stanju smo se klati do besvjesti ( zastani samo malo i osvrni se oko sebe, a na kraju... pogledaj i sebe samu...)... zašto je onda tako teško shvatiti sve kojima su ubijeni: brat, otac, majka, suprug, prijatelj...? Ili zapravo nije teško shvatiti... pa da - drsko traženje od tih ljudi da sve zaborave ne može biti ništa drugo doli (još jedan) oblik (podmuklog) ratovanja(?).
Sutra kad te lupi auto i noga ti bude za amputaciju, nemoj tražiti vozača, nemoj ga prijavljivati i nemoj tražiti odštetu za amputiranu nogu. Odi u bolnicu da te skrpaju i sve zaboravi... u protivnom bi mogli (još i) psihijatri imati posla s tobom. (za nas ostale ništa ne brini, nećemo (ti) praviti probleme - zbog ovakvih tekstova i općenito sličnih stavova... nekako i mi drugi sve manje suosjećamo i imamo volje tražiti pravdu za bilo koga)
*** Sorry... al' sad si nešto mislim kako mora da si prekjučer bila na premijeri filma '260 dana', pa si još pod dojmom i inspiriralo te... a ja zabrijala :I
05.11.2025. (00:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam uopće iluzija oko toga da je recimo mir Francuza i Nijemaca prikriven mir; bilo je svojedobno sjajno čitati jednog Geerta Maaka na tu temu... Jedino što ga uporno čuva živim i u ovim godinama jest to da je Francuza i Nijemaca sve manje - i da stare mržnje zbog toga pomalo ostaju zaboravljene. A mržnja je najsnažniji od svih osjećaja.
No, te mržnje uistinu nema više tko živjeti, jer dolaze neke nove.
Zato; ne treba previše brinuti niti oko ovih mržnji iz posta...
Jednostavno, upravo to je ono što će se desiti i "nama".
Nestat ćemo zaboravljeni.
07.11.2025. (07:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
V
Kada ti ubiju: brata, oca, majku, supruga, prijatelja... a ti odmahneš rukom i kažeš da nema veze, onda ćeš moći reći da si ona koja je drugačija od svih ovih koje si spomenula u negativnom kontekstu.
Ali nećeš... i ti ćeš kleti, vrištati i tražiti pravdu... jer ratovanje je upravo to - traženje pravde.
Svi mi stalno ratujemo na dnevnoj bazi - psujemo mater onome tko nam je nagazio stopalo i produžio ne osvrnuvši se, pišemo žalbe i prigovore za sve što nam zasmeta na poslu, u zdravstvu, susjedstvu, ... ogorčeni smo zbog malih plaća, i općenito kad mislimo da nismo dovoljno nagrađeni za svoj trud... Ne šutimo - ratujemo.
Tražimo pravdu.
I ne odustajemo.
I to zbog sitnica, zbog običnog stajanja na žulj u stanju smo se klati do besvjesti ( zastani samo malo i osvrni se oko sebe, a na kraju... pogledaj i sebe samu...)... zašto je onda tako teško shvatiti sve kojima su ubijeni: brat, otac, majka, suprug, prijatelj...?
Ili zapravo nije teško shvatiti... pa da - drsko traženje od tih ljudi da sve zaborave ne može biti ništa drugo doli (još jedan) oblik (podmuklog) ratovanja(?).
Sutra kad te lupi auto i noga ti bude za amputaciju, nemoj tražiti vozača, nemoj ga prijavljivati i nemoj tražiti odštetu za amputiranu nogu. Odi u bolnicu da te skrpaju i sve zaboravi... u protivnom bi mogli (još i) psihijatri imati posla s tobom.
(za nas ostale ništa ne brini, nećemo (ti) praviti probleme - zbog ovakvih tekstova i općenito sličnih stavova... nekako i mi drugi sve manje suosjećamo i imamo volje tražiti pravdu za bilo koga)
***
Sorry... al' sad si nešto mislim kako mora da si prekjučer bila na premijeri filma '260 dana', pa si još pod dojmom i inspiriralo te... a ja zabrijala :I
05.11.2025. (00:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
U jednom trenutku moramo prestati mrziti cijele narode.
Usput, trenutno su nam opasniji Mađari i Talijani.
05.11.2025. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Nemam uopće iluzija oko toga da je recimo mir Francuza i Nijemaca prikriven mir; bilo je svojedobno sjajno čitati jednog Geerta Maaka na tu temu... Jedino što ga uporno čuva živim i u ovim godinama jest to da je Francuza i Nijemaca sve manje - i da stare mržnje zbog toga pomalo ostaju zaboravljene. A mržnja je najsnažniji od svih osjećaja.
No, te mržnje uistinu nema više tko živjeti, jer dolaze neke nove.
Zato; ne treba previše brinuti niti oko ovih mržnji iz posta...
Jednostavno, upravo to je ono što će se desiti i "nama".
Nestat ćemo zaboravljeni.
07.11.2025. (07:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...