Osijećam krivnju što ostavljam cure na cjedilu, iako mogu samo tonuti i izgoriti s njima ili sebe spasiti. Stvar je u tome što ratni žargon kotistimo za opisivanje našeg posla. Mi smo u bunkeru, u rovovima, projektili ne prestaju padati... U takvim okolnostima stvoriš čvrste veze s ljudima, spremn si se žrtvovati, ginuti za druge. Ali i ratovi moraju završiti u nekom trenutku, ne može krizno stanje trajati vječno.
Ali mi ni nismo u ratu. To bi trebao biti posao, možda malo specifičan, ali ipak obični posao, a ne da se osijećaš kao dezerter, jer odlučim sbe i svoju obitelj staviti na prvo mjesto.
31.10.2025. (08:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema to previše veze s vrstom posla, nego s karakterom čovjeka, zato na nekim poslovima ostajemo pre dugo, dovedemo se do burn outa, razbolimo se i slično, vidiš recimo i ovdje, možeš li zamisliti neke od praznoglavih ili još više sebeljubnih blogera i blogerica, kako ih bilo što tangira, ja ne mogu
31.10.2025. (08:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Normalno je da osjećaš krivnju jer si dugo bila tamo, ljudi se vežu i na poslu jer 8 sati dnevno je puno i kao svaka druga okolina netko ti odgovara više neko manje... još kada su uvjeti loši kao što jesu onda zajedništvo raste... one su sigurno sretne što si se spasila i trebaš tako gledati. Proći će i to :)! ljubičice odlične, ovu verziju vidim u onak darkdark ljubičastoj boji :)
31.10.2025. (09:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Osijećam krivnju što ostavljam cure na cjedilu, iako mogu samo tonuti i izgoriti s njima ili sebe spasiti. Stvar je u tome što ratni žargon kotistimo za opisivanje našeg posla.
Mi smo u bunkeru, u rovovima, projektili ne prestaju padati...
U takvim okolnostima stvoriš čvrste veze s ljudima, spremn si se žrtvovati, ginuti za druge.
Ali i ratovi moraju završiti u nekom trenutku, ne može krizno stanje trajati vječno.
Ali mi ni nismo u ratu. To bi trebao biti posao, možda malo specifičan, ali ipak obični posao, a ne da se osijećaš kao dezerter, jer odlučim sbe i svoju obitelj staviti na prvo mjesto.
31.10.2025. (08:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drevni vanzemaljac
nema to previše veze s vrstom posla, nego s karakterom čovjeka, zato na nekim poslovima ostajemo pre dugo, dovedemo se do burn outa, razbolimo se i slično, vidiš recimo i ovdje, možeš li zamisliti neke od praznoglavih ili još više sebeljubnih blogera i blogerica, kako ih bilo što tangira, ja ne mogu
31.10.2025. (08:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lief erikson
Normalno je da osjećaš krivnju jer si dugo bila tamo, ljudi se vežu i na poslu jer 8 sati dnevno je puno i kao svaka druga okolina netko ti odgovara više neko manje... još kada su uvjeti loši kao što jesu onda zajedništvo raste... one su sigurno sretne što si se spasila i trebaš tako gledati. Proći će i to :)!
ljubičice odlične, ovu verziju vidim u onak darkdark ljubičastoj boji :)
31.10.2025. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kockavica
Nemam potrebu usporedivat se s lošijima od sebe, okrizena boljima bit ći i ja bolja. :)
Ae sve prolazi, nigdar ni bilo da nekak ni bilo. :)
Meni je drago što si mi dao izazov, šzo si mi bio muza!
01.11.2025. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...