Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing


  • Dvi, tri rici...

    Nečemo čitati Marqueza nego Gogolja, tu sam svoja na svome, imam laganu prednost. ;)

    avatar

    19.10.2025. (15:12)    -   -   -   -  

  • V

    Mrtve duše ili Taras Buljba? :O
    Ovaj potonji me proganjao od ranog djetinjstva - godinama sam imala jedan te isti san, noćnu moru s kozacima na konjima... :I

    Nego, a propos ovih sto i više stotina godina, uskoro će otvoriti Sokolsku mogilu - vremensku kapsulu zapečaćenu na/pred 100 godina... sumnja se da je u njoj možda i lubanja vladara iz 9. stoljeća... jes' to ti, car'ce Dvitri? :)

    avatar

    19.10.2025. (17:23)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Ne znam što je gore, kozaci na konjima ili kazačok...
    Kraća, kraća, skaska... :)
    Rekao je Dostojevski za sebe i suvremenike da su svi oni iz Gogoljeve Kabanice potekli... tako da...sitna ali bitna.

    Carica, naravno, ni manje ni više, i zapravo nisi pogriješila, jedan moj predak je imao nadimak Car, pa sam i ja naknadno tako titulirana ;)

    Vrijeme je tqko relativno, rekqo je moj dobar prijatelj Albert ;), a ja ga imam.
    Jedino je bitno kvalitetno ga ispuniti...
    Danas sam nešto guglala... o tome što se događalo prije 100 godina (htjela sam senpodsjetiti, jelte) i... toliko toga je navedeno na Wikipediji da sam odustala negdje na pola veljače... toliko toga se izdogađa na globalnoj razini u samo jednoj godini, da moramo brisati, brisati, brisati... ;)
    100 godišnjica Jesenjinove smrti, uskoro. Već je toliko prošlo, tko bi reći...

    avatar

    19.10.2025. (19:03)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    je, 27.12 a o Gogolju sve s ljubavlju...i nek' su poispadali imali su odakle ispasti

    ( imao se rašta i roditi ) tek'o bi Njeguš

    avatar

    19.10.2025. (22:24)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Kabanica, N. V. Gogolj, 1842.

    avatar

    20.10.2025. (06:00)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Ozarenost zna bit zarazna.
    Sto godina već želim imati književni klub i diskutirati s pametnim ženama o pročitanom. To, kako te prava knjiga moze uvući u svoje svijetove, otet te svakodnevici i podarit ti taj hrabar osmijeh očima i čelu, učiniti da je vrijeme tako relativan pojam da te se uopće ne dotiče i da si posve nalik nekom svom liku iz mašte...to je ono pravo kod čitanja.
    Kabanica se zvala jedna predivna blogerica ovdje.

    avatar

    02.11.2025. (08:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...