Teško se zadnjih dvadesetak godina nasmijem, ali do prvih pravih mojih tuga, život mi je bio sazdan od smijeha. I svoje sam tuge najlakše tugovala i odtugovala sama. Naučila sam tugu poklopiti i preklopiti lijepim sjećanjima.
Ne smetaju mi ljudi koji se vesele, ponekad bi ipak bilo primjereno tu silnu radost sa ulica preseliti u vlastite domove....
26.12.2024. (14:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bol ustvari nikada ne prođe. Lakše se podnosi jer se znaš bolje sakriti u svom mozgu i praviti se kako se nije dogodilo. Naučiš živjeti neki "paralelan život". Lijeka nema.za neke bolesti ni za neke tuge, ali čovjek i takav kljakav dokle god miga je pozvan davati ono ljubavi što mu je ostalo u srcu.
Vama koji imate sućuti više nego ja, ostavljam da je dijelite ljudima, vama koji imate više snage nego ja ostavljam dužnost da tješite (ja snage nemam ni za sebe i svoje), sebi ostavljam svu djecu da ih volim. Njih volim s lakoćom i bez težine.
Dužan si mi post o Judici. :))
Grlim, pusam, budite zdravi sve drugo ćete nekako već sami.
26.12.2024. (16:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mora čovjek imati kapacitete za sve, a pogotovo ih ne mora imati uvijek, nekad je dovoljno suzbiti vlastitu površnost, koja je puno uvredljivija nego li smo svjesni, nije baš nužno da uvijek nešto kažemo, jer ako uvijek govorimo mogućnost da blebećemo bez veze eksponencijalno raste.
Sretan Božić uživaj u djeci to je za jedan život sasvim dovoljno
26.12.2024. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekad nije površnost. Nije. Nekad čovjek ne može da ne kaže iako nije "prigodno". Poltronima, manipulatorima i onim " za sebw promišljenima nije teško prešutiti. Ima ih dosta i na blogu. To su oni koji te komentiraju samo i isključivo onda kada im ostaviš komentar. @Anu rijetko komentiram, ona mene redovito. Tebe pak komentiram kad osjetim potrebu, ti mene nikada.
To tako treba biti jer niti @Ana niti @ja ne komentiramo ... za komentar. :))
Kritiziram jedino ljude koje i dalje cijenim, kad ih potpuno prestanem obilaziti oni su ona krasta koja otpala. Bezbolno, sama po sebi, bez osobnog napora.
Negdje me drži nostalgija, negdje umješnost autora, ali zaključno : mrzim sitne duše i "sirove strasti". :)
26.12.2024. (22:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Izgleda kao da će bit sunca
26.12.2024. (10:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
- želim vam obilje dobra,
prvo onima najmlađima, pa onda svima ostalim okupljenima, kao i onima odsutnima;
26.12.2024. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marival11
Teško se zadnjih dvadesetak godina nasmijem, ali do prvih pravih mojih tuga, život mi je bio sazdan od smijeha. I svoje sam tuge najlakše tugovala i odtugovala sama. Naučila sam tugu poklopiti i preklopiti lijepim sjećanjima.
Ne smetaju mi ljudi koji se vesele, ponekad bi ipak bilo primjereno tu silnu radost sa ulica preseliti u vlastite domove....
26.12.2024. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Sretan ti Božić Marisol mir i blagoslov domu tvome.
26.12.2024. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Bol ustvari nikada ne prođe. Lakše se podnosi jer se znaš bolje sakriti u svom mozgu i praviti se kako se nije dogodilo. Naučiš živjeti neki "paralelan život". Lijeka nema.za neke bolesti ni za neke tuge, ali čovjek i takav kljakav dokle god miga je pozvan davati ono ljubavi što mu je ostalo u srcu.
Vama koji imate sućuti više nego ja, ostavljam da je dijelite ljudima, vama koji imate više snage nego ja ostavljam dužnost da tješite (ja snage nemam ni za sebe i svoje), sebi ostavljam svu djecu da ih volim. Njih volim s lakoćom i bez težine.
Dužan si mi post o Judici. :))
Grlim, pusam, budite zdravi sve drugo ćete nekako već sami.
26.12.2024. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Ne mora čovjek imati kapacitete za sve, a pogotovo ih ne mora imati uvijek, nekad je dovoljno suzbiti vlastitu površnost, koja je puno uvredljivija nego li smo svjesni, nije baš nužno da uvijek nešto kažemo, jer ako uvijek govorimo mogućnost da blebećemo bez veze eksponencijalno raste.
Sretan Božić uživaj u djeci to je za jedan život sasvim dovoljno
26.12.2024. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
čestitala sam ti Blagdane a sad ću reći samo hvala od srca
26.12.2024. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Nekad nije površnost. Nije. Nekad čovjek ne može da ne kaže iako nije "prigodno". Poltronima, manipulatorima i onim " za sebw promišljenima nije teško prešutiti. Ima ih dosta i na blogu. To su oni koji te komentiraju samo i isključivo onda kada im ostaviš komentar. @Anu rijetko komentiram, ona mene redovito. Tebe pak komentiram kad osjetim potrebu, ti mene nikada.
To tako treba biti jer niti @Ana niti @ja ne komentiramo ... za komentar. :))
Kritiziram jedino ljude koje i dalje cijenim, kad ih potpuno prestanem obilaziti oni su ona krasta koja otpala. Bezbolno, sama po sebi, bez osobnog napora.
Negdje me drži nostalgija, negdje umješnost autora, ali zaključno : mrzim sitne duše i "sirove strasti". :)
26.12.2024. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...