ima tako ljudi koji sav bol ovog svijeta nose u sebi kao da se radi o nekoliko običnih i površnih misli ili o tabakeri u džepu kaputa; među njima pjesnike ćemo zagledati i osjetiti možda među prvima, iako ne treba podcijeniti niti razne van goghove, chopine ili tko zna koje još nevoljnike; pretežno mlade ljude shrvane svijetom i zgažene poput mrava na cesti... sve me to sjeti one izreke o tome kako fizički problem na tijelu čovjeka ugledaš odmah, ali duševne boli ne možeš poznati sve dok se ne zagledaš u nečije oči, stihove, slike, tonove...
netko od toga bježi i okreće mu leđa - jer ne može podnijeti svu tu tminu i nepravdu; drugi dapače hrle prema tom velikom, toplom i šumećem oceanu ništavila opjevanom i oslikanom u nekoliko poteza tih i takvih majstora...
kada zapravo razmislim o današnjem društvu, ne vidim mnogo više od toga da ljudi jedni druge cijene po tome kako izgledaju ili koliko imaju, i uvijek me presiječe koliko je to strašno i neljudski, i koliko se po tom pitanju zparavo više ne da učiniti ništa
ili se može čitati, slušati, gledati ono što su načinili ovakvi uistinu plemeniti i dobri ljudi, majstori nekog posla; vješti sa perom, kistom ili prstima, pa s njima čekati i tješiti se...
19.09.2024. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Ady i moja fotka - ruže
19.09.2024. (10:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
ima tako ljudi koji sav bol ovog svijeta nose u sebi kao da se radi o nekoliko običnih i površnih misli ili o tabakeri u džepu kaputa; među njima pjesnike ćemo zagledati i osjetiti možda među prvima, iako ne treba podcijeniti niti razne van goghove, chopine ili tko zna koje još nevoljnike; pretežno mlade ljude shrvane svijetom i zgažene poput mrava na cesti... sve me to sjeti one izreke o tome kako fizički problem na tijelu čovjeka ugledaš odmah, ali duševne boli ne možeš poznati sve dok se ne zagledaš u nečije oči, stihove, slike, tonove...
netko od toga bježi i okreće mu leđa - jer ne može podnijeti svu tu tminu i nepravdu; drugi dapače hrle prema tom velikom, toplom i šumećem oceanu ništavila opjevanom i oslikanom u nekoliko poteza tih i takvih majstora...
kada zapravo razmislim o današnjem društvu, ne vidim mnogo više od toga da ljudi jedni druge cijene po tome kako izgledaju ili koliko imaju, i uvijek me presiječe koliko je to strašno i neljudski, i koliko se po tom pitanju zparavo više ne da učiniti ništa
ili se može čitati, slušati, gledati ono što su načinili ovakvi uistinu plemeniti i dobri ljudi, majstori nekog posla; vješti sa perom, kistom ili prstima, pa s njima čekati i tješiti se...
19.09.2024. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
volim profinjenost, sofisticiranost, Vi ju isto imate, hvala!
19.09.2024. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Fenomenalno! Ruže obožavam, a ova na fotografiji baš je posebna. Ljubim!
19.09.2024. (23:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...