Komentari

dvitririchi.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Sarah

    Lakoća postojanja nekad bude nepodnošljiva, mada me život poput ptice nebeske očarava- volim o tome slušati, imati u blizini, jer sam sve suprotno.
    Od suprotnosti se uči, al umorimo se naposljetku od kaosa i srce poželi sličnost.

    Vruće je. Česi susjedi, pitaju me da jel moja kornjača. Nije, rekoh. Onda me pitaju dal imam panser.
    Čeh je zgodan. Da sam poput njega, ovog mog, sad bismo već Čeh i ja pričali razdragano na svim jezicima svijeta.
    Ja sam ozbiljna. Koketirala sam u 20-tim, 30- tim..Sad se ne upuštam u razgovore s nepoznatima..Mijenjamo se.

    avatar

    17.07.2024. (08:27)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Mogu ja razgovarati s nepoznarima, nije problem.
    Problem je razgovarati s poznatima uvijek o jednom te istom (problemu) koji treba prerasti, nadići... uložiti truda.
    Površan pristup bitnim stvarima ne rezultira ničim dobrim.
    Znaš onu frazu: nije (više) smiješno? To je kad humor pretvorimo u umor.
    Utvaram si da mogu razlučiti bitno od nebitnog i to očekujem od drugog.
    Nema lakoće (sa mnom) ako to ne uvažavaš. Leti. Široko ti nebo. :) i ne pišem ovo tebi, nego općenito. :)

    avatar

    17.07.2024. (08:58)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ već sam se pitala kaj sam ti se zamjerila:-))
    S nepoznatima, dala sam ti samo primjer koliko se mijenjamo. Pretvaram se u introverta, a ako se ja mijenjam, nehotice, vjerujem i u
    promjenu s druge strane...al istovremeno ne računam na nju.

    avatar

    17.07.2024. (09:48)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Introverti nisu sakati ljudi, introverti biraju s kim će i koliko dijeliti sebe, svoj život, svoju intimu. Ništa loše nema u tome ukoliko čovjeku donosi istinski mir.
    A mijenjamo se da, malo život, malo iskustvo, malo ne/prilike i nema natrag, samo drito ;)*.

    avatar

    17.07.2024. (10:59)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    ja mogu sve : bog me stvori da MOGU kad hoću sa svima -spuštam se "skalinu niže " da dođem ako treba- do suprotne glave

    I nije mi teško : kad roditeljici kažem " čučnite u visinu djeteta " kad ste ozbiljni "-dočekaju me širom otvorena usta i oči

    Evala tebi

    avatar

    17.07.2024. (11:16)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    ništa na svijetu nije donijelo toliko zla, kao ideja da se ne trebamo mijenjati

    avatar

    17.07.2024. (12:03)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Meni je samoća prirodno stanje bića, što ne znači da nisam društven ako su okolnosti savršene. :) Važno je uzeti u obzir prevažnu činjenicu da se neki od nas tijekom života mijenjaju, sazrijevaju, ulaze u neke nove, dublje, istinitije dimenzije svojega bića, dok drugi cijeli život ostaju isti. Stoga katkad brakovi i prijateljstva prirodno dolaze svojemu kraju jer to više nisu one iste osobe s početka.

    avatar

    17.07.2024. (15:52)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Annabonni, da, zvuči razumno i ljudski zrelo - razgovarati s djecom sukladno njihovoj dobi, makar i je jako zahtjevno kada su neke stvari u pitanju... bolno.
    Ali mora se, od činjenica se ne može pobjeći. Netko mora i to. Netko izabere da ne mora niti to.

    Supatniče, jednostavno moramo, život, događaji nas prisile. Nekada jednostavno nemamo izbora.

    Mariano, idealno je kad se ljudi mijenjaju nabolje. Ustrajanje u nezrelom i štetnom ponašanju ne koristi nikome. Neki rezovi su bolni, ali nužni.

    Hvala svima na komentarima... Znače.

    avatar

    18.07.2024. (00:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...