Nabrojao si puno situacija s kojima se mogu poistovjetiti. A osim jutarnje buke, tu je i ona cjelonoćna, s basevima koji udaraju do tri, četiri ujutro. Čovjeku je nezgodno zvati policiju jer što da kaže nadrkanoj javljačici na telefon policijske stanice, kojoj ideš na živce već samo zato što si nazvao?
"Dobra večer, ili dobro jutro, zovem zbog glasne muzike u daljini, može biti i kilometar daleko ali mi smo na visokom katu pa se sve jako dobro čuje, ne možemo spavati od baseva."
"Recite mi adresu."
"Čiju adresu?"
"Pa odakle dolazi buka."
"Jeste li Vi mene uopće slušali? Kako da ja to znam? Moja adresa je ta i ta, stan nam gleda na zapad, negdje tamo je buka, u daljini, ali jako glasno."
"Gospodine, ljeto je, mladi se moraju zabavljati."
Da, jednom mi je policijska službenica zaista to rekla. A ja sam joj odgovorio:
"Gospođo, recite mi gdje stanujete i kad ste prvi put slobodni noću, kako bih Vam poslao grupu mladih da Vam cijelu noć urla pod prozorom. Je l' može? Ta ljeto je."
I tako dalje. Živimo u svijetu neprestanog entertainmenta, koji nikad ne smije zgasnuti kao ni ona vatra ispred zagrebačke zgrade MUP-a u Savskoj. I u svijetu neprestane buke. Ujutro buče smetlarski kamioni, i oni koji pište piii piii piii piii kad idu u rikverc, buče već od pet ujutro prvi vlasnici pasa i njihovi psići koji laju bez prestanka, zatim buče djeca iz obližnje škole koja na školskom dvorištu bez prestanka vrište na sav glas, zatim vrište slobodna djeca Summerhilla na dječjim spravama u parku, buče razna gradilišta u zgradi i izvan zgrade koja nikad ne završavaju, predvečer buče roditelji s malom djecom, pa zatim alkosi u obližnjem kafiću, pa noćni derneci i svadbe odnekud iz daljine, sve do jutra, i tako imamo buku 24/7, do groba.
I za kraj da parafraziram naslov one knjige "Ciganin, ali najljepši" - odličan ti je post, ali nažalost. :) Nažalost zbog teme, dakako. :)
15.06.2024. (07:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ann - smrt je tek promjena agregatnog stanja ;-) no od žira do hrasta dalek je put.
Mariano Aureliano - odgovorio bih ti nadugačko, čak esejistički, ali nemam vremena. reći ću tek da nas sve te zvučne frekvencije od 16hz 20 000kh kojima smo bombardirani, to svagdašnje zvučno zagađenje, povrh svih ostalih zagađenja - ideoloških, ekoloških, elektromagnetskih i inih - totalno onemogućuje da pristupimo višim sferama. i to nije bez vraga...
Dvi, tri riči - triba isplovit...
18.06.2024. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
brobuđen si ŽIV, a ovdje nastupaš ŽIV - ahno kao uvijek...
12.06.2024. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Nabrojao si puno situacija s kojima se mogu poistovjetiti. A osim jutarnje buke, tu je i ona cjelonoćna, s basevima koji udaraju do tri, četiri ujutro. Čovjeku je nezgodno zvati policiju jer što da kaže nadrkanoj javljačici na telefon policijske stanice, kojoj ideš na živce već samo zato što si nazvao?
"Dobra večer, ili dobro jutro, zovem zbog glasne muzike u daljini, može biti i kilometar daleko ali mi smo na visokom katu pa se sve jako dobro čuje, ne možemo spavati od baseva."
"Recite mi adresu."
"Čiju adresu?"
"Pa odakle dolazi buka."
"Jeste li Vi mene uopće slušali? Kako da ja to znam? Moja adresa je ta i ta, stan nam gleda na zapad, negdje tamo je buka, u daljini, ali jako glasno."
"Gospodine, ljeto je, mladi se moraju zabavljati."
Da, jednom mi je policijska službenica zaista to rekla. A ja sam joj odgovorio:
"Gospođo, recite mi gdje stanujete i kad ste prvi put slobodni noću, kako bih Vam poslao grupu mladih da Vam cijelu noć urla pod prozorom. Je l' može? Ta ljeto je."
I tako dalje. Živimo u svijetu neprestanog entertainmenta, koji nikad ne smije zgasnuti kao ni ona vatra ispred zagrebačke zgrade MUP-a u Savskoj. I u svijetu neprestane buke. Ujutro buče smetlarski kamioni, i oni koji pište piii piii piii piii kad idu u rikverc, buče već od pet ujutro prvi vlasnici pasa i njihovi psići koji laju bez prestanka, zatim buče djeca iz obližnje škole koja na školskom dvorištu bez prestanka vrište na sav glas, zatim vrište slobodna djeca Summerhilla na dječjim spravama u parku, buče razna gradilišta u zgradi i izvan zgrade koja nikad ne završavaju, predvečer buče roditelji s malom djecom, pa zatim alkosi u obližnjem kafiću, pa noćni derneci i svadbe odnekud iz daljine, sve do jutra, i tako imamo buku 24/7, do groba.
I za kraj da parafraziram naslov one knjige "Ciganin, ali najljepši" - odličan ti je post, ali nažalost. :) Nažalost zbog teme, dakako. :)
15.06.2024. (07:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Pusa Huc.
Zbog ovog posta.
Žiri smo.
Jednom biti ćemo i hrast.
Meni susjedi proslu noc nisu dali spavati jer su završili apartmane. Doveli su i živu muziku i pjevali cijelu noć.
A štoš...
16.06.2024. (08:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meister Huc
ann - smrt je tek promjena agregatnog stanja ;-)
no od žira do hrasta dalek je put.
Mariano Aureliano - odgovorio bih ti nadugačko, čak esejistički, ali nemam vremena. reći ću tek da nas sve te zvučne frekvencije od 16hz 20 000kh kojima smo bombardirani, to svagdašnje zvučno zagađenje, povrh svih ostalih zagađenja - ideoloških, ekoloških, elektromagnetskih i inih - totalno onemogućuje da pristupimo višim sferama. i to nije bez vraga...
Dvi, tri riči - triba isplovit...
18.06.2024. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...