Komentari

kakotikupus.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Supatnik

    Ima i onaj aspekt, da se ne baci, ali on zaslužuje poseban osvrt, čini mi se da se stvari pomalo vraćaju u prirodni poredak pa će bogati bit oni koji kumpire od dva ojra kilo budu znali uzgojiti na njivi za razliku od onih koji to radu na enternetu

    avatar

    24.06.2023. (12:49)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    novac čini čuda, a kad ga nemaš dovoljno, manje se čudiš ičemu
    ovii krumpir od SI-patnika su iz Egipta a ne iz Like

    avatar

    24.06.2023. (13:30)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    Je, novac je nužno zlo bez kojeg ne možeš! Osobno mi je drago imati ga; nemamo minus u banci, nemamo kredit, mogu si platiti perlu za čišćenje, nije da moram paziti na svaki cent ali sam opet racionalna što se tiče trošenja.

    avatar

    24.06.2023. (13:46)    -   -   -   -  

  • sewen

    Ona mi je jednođ rekla, daj Bože meni zdravlja i mom mužu posla. Dakle ,Njoj sve....

    avatar

    24.06.2023. (15:30)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Kad su me s tri ipo godine doveli kod tete na tromjesečno čuvanje na škoj, dok mama ne iziđe iz bolnice, ni ona ni njen muž nisu radili. Dakle, nije bilo baš nikakvih primanja. Riba, lignje i hobotnice su se lovile, lumpari, grci, kosmači, vlasulje, ježine su se išle uparat.....smokve, jabuke cukarinke i one kisele su rasle u masliniku, jednako kao šljive, barakokule, šipci, mindeli, murve, kupine, grozje, praske.....koke su nosile jaja, a bile su i mesno jelo, ne prečesto... pšenicu, slanutak, sikiricu i bob je teta sadila, krumpir vadila iz zemje srdele i girice su se solile, a zeja je bilo na pretek, od mišance, žutinice, raščike, blitve, uje samo maslinovo, torkulano, vino gaženo nogama, rakija pečena u kotlu...teta bi prodala jaja, kokoš, vino ili mliko od koze i kupila bi cukar, divku i kolute tvrdog kolača i šta je nužno, nužno tribalo..... iz današnjeg uvida mi to izgleda nemoguća misija, al tada nije bilo režija jer je voda bila kišnica, ogrijev drvo, a smeća nismo ni imali, o komunalijama da i ne govorim.... ne mogu se sjetiti da mi je išta falilo i da sam ičega, iz gradskog života, bila željna.....
    Sa ovoliko današnjih godina mogu reć da je to bio najupečatljiviji period mog života...valjda mu se zato i tako često postovima vraćam...:-))*

    avatar

    24.06.2023. (15:53)    -   -   -   -  

  • j.

    Lijepo bi bilo opet se vratiti u privrednu neovisnost domaćinstva i robnu razmjenu, ali to je za današnji svijet nemoguće. Gledao sam ovog proljeća onaj lijepi Ostlundov Trokut tuge, pa se jasno vidjelo koliko je sustav vrijednosti pomaknut u današnjem svijetu, prema mjestima gdje ljudi imaju vještine za preživljavanje, prehranu, lov, ribolov, umjesto izgleda, novca ili neke druge suvremenije izmišljotine. Čovjek se brzo prilagođava tamo gdje je lakše i gdje je otpor manji, oportunizam nas čini ranjivima; entropija je osnovni zakon svemira i teško da sada ponovno možemo sa konja na magarca - o čitavom čovječanstvu kada je riječ. Lagani trzaji, nestanak u sivilu gladi, siromaštva, pustoši i ratova - najizgledniji su scenarij.

    avatar

    24.06.2023. (17:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...