dobar komentar stihovi iz pjesme, ali jedno mi se ne svidja : pomiješati u spotu kuruzu, muškarca u ODIJELU u moru i puno sitnica : ja sam jedan glas i ostalo------prazno
04.03.2023. (12:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moj papagaj Kero, nazvan po onom Marinkovićevu junaku iz ludnice, kupljen ujesen osamdesetsedme od posljednje pare zarađene preko Studentservisa, sasvim slučajno i impulzivno, zbunjen i unezvjeren od ludila moje mladosti i onog vremena, prestao je ubrzo letjeti i živio pomiren sa sudbinom do negdje duboko u strašni rat, kada mene već danima nije bivalo doma, kada je majka umrla a Draga bila po čitav dan na poslu, pa bi jednom u dva ili tri tjedna na svojim putevima jutrom ili oko podneva nailazio Stari, da se zajedno isplaču i oproste, jer neće proći dvije godine a obojice mi više neće biti. Tako je moj Kero umirao sam i tužan i napušten, i tek bi ga uvečer život podsjetio da na svijetu imade živih, kako je dok se živjelo i bilo: puna kuća prije rata; i mama i baka i ja i Stari, poslije i Draga; života na bacanje - a sada samo tuga i pustoš. Otada sam se zavjetovao da niti klincima neću kupovati ljubimce koji do šest uvečer čekaju da netko stigne u život iz ralja kapitalizma, politike i nevolje svake vrsti i roda. Zašto on u stvari nije više letio, to nikada neću saznati; da li se pomirio sa stanjem, ili mu je ovako bilo dobro, ili je shvaćao da odletjeti van zapravo znači smrt? Sve je on prošao sa mnom, proždirao u tri u noći, kada bih dolazio kući, sir i vrhnje i prisiljeno zelje i kakao kolač u isti čas, glodao pileće kosti kao kanibal i dozivao se sa braćom i protuhama vrapcima na žlijebu; proživio je i kermaunere i šoleviće i schwartze i jusufpašiće, pa odrvenio jedne hladne listopadske noći, slijep, star i tih kao stablo. Kazniti njega zato što nije letio, bilo bi kao kazniti sebe sama. Tko će ga znati, možda bi baš to sada trebalo napraviti? :)
04.03.2023. (12:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne možeš kazniti nekoga tko ne leti jer ne može. Kazna stiže one koji se ne služe danim mogućnostima..........prva kazna stiže u osjetu nevoljkosti. Druga, u ponavljanju dolaska. Kome je dano više darova, više će se od njega očekivati...................... :))
nego, kao da nisam komentirala, komentirat ću Ani i tebi zapravo kasnije.
svakih malo sjednem uz blog, a onda sve prizemne stvari, jedna, pa druga, pa šesta, pa stota....bah.....
eh
04.03.2023. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Ane :))) meni ne smeta, ni kuruza, ni muškarac u odjelu u moru, ništa. :)) Sve iz ove pjesme mi je dobro, lijepo, sretno, živo, jako, jako poželjno....... ne nalazim mane ničemu :))
@j; negdje na pola tvog komentara (prvog), pitala sam s koji tok misli te je naveo da uz Jovanottija pričaš o papagaju :)) nije baš da mi je pao na pamet ovaj komentar.
Sigurna sam da se komentar iz pjesme ne odnosi na pernata stvorenja, nego baš i samo na ljudska. Ljudska krila se ne smiju ignorirati, Božanski zakon to brani. :)))
Ljubimci - ne dolazi više u obzir, čopor sam ih podigla, ne trebam to više. Iz mnog razloga, pa i ovakvog tvojeg, ali i drugih, meni još nezgodnijih.....
04.03.2023. (21:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tko to zna, kak je papiga protumačila i doživjela svoju situaciju, možda je jednostavno odustao. Štokholmski sindrom, zavolio je svog utamničitelja, pa je odlučio da nikud ne ide od njega?
04.03.2023. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bože, kako si pogodila moju najstrašniju i najutješniju muku; da, upravo to pomislim svaki puta kada vidim neku tigricu: poruči bratu Keri kako ga molim za oprost i da u meni još tinja ugarak, ugarčić nade da sam ipak moguće bio dostojan njegova ropstva :). Znati to kada imaš devetnaest i dvadeset nije prirodno, moguće, očekivano. Vjerojatno je to stanje najbliže grijehu o kojem ovdje pjeva pjesma koja te dotakla; ne pokušati letjeti tada (ne mislim toliko na godine, koliko na mogućnost, spoznaju, hrabrost), to bi svakako bio grijeh. Ne znati to - ili, ne truditi se spoznati takvu mogućnost - kada se evo bližiš pedesetsedmoj, smjelo bi se zvati glupošću. Ne pokušavati učiti iz svega toga, to bi bila lijenost. O krilima naših ljubimaca, sasvim si u pravu - ne smijemo suditi, to svakako, ali od njih sigurno da možemo učiti. Njegova krila bila su jedna od onih koja su mi pokazala kako je možda moguće biti velik, a uopće pored vlastitih krila - ne letjeti, nego od voljenja sazdati kavez za svoj život. Dati i umrijeti. Ne znam na kakva i čija krila je mislio pjesnik; ja sam tu možda prilično zastranio sa asocijacijama - ali tvoje citiranje u prvom komentaru mene je sjetilo svega toga, pa zahvaljujem. :))
05.03.2023. (07:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@J, kako si pogodila moju najstrašniju i najutješniju muku
jojjjj,nemoj tako oštro na samog sebe..............pa koliko godina si imao,što si mogao znati? Realistično, (moji najbliži imaju 2 tigrice), ne mogu se načuditi koji se sve medicinski kerefeki s njima zbivaju, i kako se šogorica izvještila u dijagnostici stanja ptica....................kako bi neki dječak od 19 godina mogao biti ravan tome,ne znam.... Pa kljun ovo, pa krila ono, pa perje, pa prehrana, pa ih hvata depresija, pa jedan povraća, drugi ne, pa onda hoće pa neće letjeti, pa se boje ovogionog, pa jedan je živahan a druga nije, pa se ljube, pa se tuku, pa su opet iznova bolesni, to je nešto nevjerojatno aktivno i stalnodogađajuće. A da ne spominjem organizaciju i ili transport za godišnjih odmora.........................e, majkemi, užas.
Osim toga, budimo realni, pitam se za životinje rođene u zatočeništvu, što se kroz generacije takvih događa sa njihovim instinktima? Zacijelo mu nije bila prevelika razlika kavez prvi, u kojem je ugledao svjetlo dana, i kavez drugi kod tebe, a letjeti je mogao prestati iz nekog medicinskog razloga ....
Kakve ti je moralne poduke pružio, he, to ti najbolje znaš.i na tom treba biti zahvalan. :)
Ovo da je živinče siroto bilo samo, to je tužno, ali , po meni, ako ti stvarno teško sjedi na srcu, pomoli se koji put za ptičicu, i pusti sve da ode. vjerujem,svaki put kad se sjetiš,iznova ti je teško, ali pusti...pusti,bilo je , pa je prošlo.
Bože, kako je teško sve pustiti da ode...svakog pustiti da ode.................
Glede pjesme, :)) a baš smo zavozili u neočekivani smjer :)) pjesma je ljubavna. Ono, 'što god da se događalo sve unatoč tome poljubi me još i još i još' a imati krila, a ne letjeti znači voljeti a ne prepustiti se do kraja, ne pokloniti sebe do kraja ne potrošiti sebe do kraja kalkulirati ili slično, što god nas već tjera zadržati dio sebe sebično, za samog sebe. Za svaki slučaj. Figa u džepu sistem. Mi možemo živjeti, zaista živjeti, samo kada se potpuno, potpuno, potpuno predamo drugom.
Takvo je moje iskustvo.
Sve dugo je jalov život.
:)
05.03.2023. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Galaktična, onda uživaj u Jovanottiju... lijep je to jezik, i lagan, i logičan, i sve po sluhu, za ljenčine poput mene... rodovi im logični,nastavci isti... super je. nije da ga bog zna što više znam, ali sav je jasan... :))
07.03.2023. (00:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
'...................La tua vera natura, la giustizia del mondo
Che punisce chi ha le ali e non vola.............................'
04.03.2023. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
dobar komentar stihovi iz pjesme, ali jedno mi se ne svidja :
pomiješati u spotu kuruzu, muškarca u ODIJELU u moru i puno sitnica : ja sam jedan glas i ostalo------prazno
04.03.2023. (12:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Moj papagaj Kero, nazvan po onom Marinkovićevu junaku iz ludnice, kupljen ujesen osamdesetsedme od posljednje pare zarađene preko Studentservisa, sasvim slučajno i impulzivno, zbunjen i unezvjeren od ludila moje mladosti i onog vremena, prestao je ubrzo letjeti i živio pomiren sa sudbinom do negdje duboko u strašni rat, kada mene već danima nije bivalo doma, kada je majka umrla a Draga bila po čitav dan na poslu, pa bi jednom u dva ili tri tjedna na svojim putevima jutrom ili oko podneva nailazio Stari, da se zajedno isplaču i oproste, jer neće proći dvije godine a obojice mi više neće biti. Tako je moj Kero umirao sam i tužan i napušten, i tek bi ga uvečer život podsjetio da na svijetu imade živih, kako je dok se živjelo i bilo: puna kuća prije rata; i mama i baka i ja i Stari, poslije i Draga; života na bacanje - a sada samo tuga i pustoš. Otada sam se zavjetovao da niti klincima neću kupovati ljubimce koji do šest uvečer čekaju da netko stigne u život iz ralja kapitalizma, politike i nevolje svake vrsti i roda.
Zašto on u stvari nije više letio, to nikada neću saznati; da li se pomirio sa stanjem, ili mu je ovako bilo dobro, ili je shvaćao da odletjeti van zapravo znači smrt? Sve je on prošao sa mnom, proždirao u tri u noći, kada bih dolazio kući, sir i vrhnje i prisiljeno zelje i kakao kolač u isti čas, glodao pileće kosti kao kanibal i dozivao se sa braćom i protuhama vrapcima na žlijebu; proživio je i kermaunere i šoleviće i schwartze i jusufpašiće, pa odrvenio jedne hladne listopadske noći, slijep, star i tih kao stablo.
Kazniti njega zato što nije letio, bilo bi kao kazniti sebe sama. Tko će ga znati, možda bi baš to sada trebalo napraviti? :)
04.03.2023. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
ne možeš kazniti nekoga tko ne leti jer ne može. Kazna stiže one koji se ne služe danim mogućnostima..........prva kazna stiže u osjetu nevoljkosti. Druga, u ponavljanju dolaska.
Kome je dano više darova, više će se od njega očekivati...................... :))
nego, kao da nisam komentirala,
komentirat ću Ani i tebi zapravo kasnije.
svakih malo sjednem uz blog, a onda sve prizemne stvari, jedna, pa druga, pa šesta, pa stota....bah.....
eh
04.03.2023. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
A možda je on sam odlučio da ne želi letjeti? Ono, mogao je a nije htio?
04.03.2023. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Ane :)))
meni ne smeta, ni kuruza, ni muškarac u odjelu u moru, ništa. :)) Sve iz ove pjesme mi je dobro, lijepo, sretno, živo, jako, jako poželjno.......
ne nalazim mane ničemu :))
@j;
negdje na pola tvog komentara (prvog), pitala sam s koji tok misli te je naveo da uz Jovanottija pričaš o papagaju :))
nije baš da mi je pao na pamet ovaj komentar.
Sigurna sam da se komentar iz pjesme ne odnosi na pernata stvorenja, nego baš i samo na ljudska. Ljudska krila se ne smiju ignorirati, Božanski zakon to brani. :)))
Ljubimci - ne dolazi više u obzir, čopor sam ih podigla, ne trebam to više. Iz mnog razloga, pa i ovakvog tvojeg, ali i drugih, meni još nezgodnijih.....
04.03.2023. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Tko to zna, kak je papiga protumačila i doživjela svoju situaciju, možda je jednostavno odustao. Štokholmski sindrom, zavolio je svog utamničitelja, pa je odlučio da nikud ne ide od njega?
04.03.2023. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Bože, kako si pogodila moju najstrašniju i najutješniju muku; da, upravo to pomislim svaki puta kada vidim neku tigricu: poruči bratu Keri kako ga molim za oprost i da u meni još tinja ugarak, ugarčić nade da sam ipak moguće bio dostojan njegova ropstva :).
Znati to kada imaš devetnaest i dvadeset nije prirodno, moguće, očekivano. Vjerojatno je to stanje najbliže grijehu o kojem ovdje pjeva pjesma koja te dotakla; ne pokušati letjeti tada (ne mislim toliko na godine, koliko na mogućnost, spoznaju, hrabrost), to bi svakako bio grijeh.
Ne znati to - ili, ne truditi se spoznati takvu mogućnost - kada se evo bližiš pedesetsedmoj, smjelo bi se zvati glupošću.
Ne pokušavati učiti iz svega toga, to bi bila lijenost.
O krilima naših ljubimaca, sasvim si u pravu - ne smijemo suditi, to svakako, ali od njih sigurno da možemo učiti. Njegova krila bila su jedna od onih koja su mi pokazala kako je možda moguće biti velik, a uopće pored vlastitih krila - ne letjeti, nego od voljenja sazdati kavez za svoj život. Dati i umrijeti.
Ne znam na kakva i čija krila je mislio pjesnik; ja sam tu možda prilično zastranio sa asocijacijama - ali tvoje citiranje u prvom komentaru mene je sjetilo svega toga, pa zahvaljujem. :))
05.03.2023. (07:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@J, kako si pogodila moju najstrašniju i najutješniju muku
jojjjj,nemoj tako oštro na samog sebe..............pa koliko godina si imao,što si mogao znati? Realistično, (moji najbliži imaju 2 tigrice), ne mogu se načuditi koji se sve medicinski kerefeki s njima zbivaju, i kako se šogorica izvještila u dijagnostici stanja ptica....................kako bi neki dječak od 19 godina mogao biti ravan tome,ne znam.... Pa kljun ovo, pa krila ono, pa perje, pa prehrana, pa ih hvata depresija, pa jedan povraća, drugi ne, pa onda hoće pa neće letjeti, pa se boje ovogionog, pa jedan je živahan a druga nije, pa se ljube, pa se tuku, pa su opet iznova bolesni, to je nešto nevjerojatno aktivno i stalnodogađajuće. A da ne spominjem organizaciju i ili transport za godišnjih odmora.........................e, majkemi, užas.
Osim toga, budimo realni, pitam se za životinje rođene u zatočeništvu, što se kroz generacije takvih događa sa njihovim instinktima? Zacijelo mu nije bila prevelika razlika kavez prvi, u kojem je ugledao svjetlo dana, i kavez drugi kod tebe, a letjeti je mogao prestati iz nekog medicinskog razloga ....
Kakve ti je moralne poduke pružio, he, to ti najbolje znaš.i na tom treba biti zahvalan. :)
Ovo da je živinče siroto bilo samo, to je tužno, ali , po meni, ako ti stvarno teško sjedi na srcu, pomoli se koji put za ptičicu, i pusti sve da ode. vjerujem,svaki put kad se sjetiš,iznova ti je teško, ali pusti...pusti,bilo je , pa je prošlo.
Bože, kako je teško sve pustiti da ode...svakog pustiti da ode.................
(ja te savjetujem, a sama ne mogu)
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: :::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Glede pjesme,
:))
a baš smo zavozili u neočekivani smjer :))
pjesma je ljubavna.
Ono, 'što god da se događalo
sve
unatoč tome
poljubi me još
i još
i još'
a imati krila, a ne letjeti
znači voljeti a ne prepustiti se do kraja,
ne pokloniti sebe do kraja
ne potrošiti sebe do kraja
kalkulirati ili slično,
što god nas već tjera zadržati dio sebe sebično,
za samog sebe.
Za svaki slučaj.
Figa u džepu sistem.
Mi možemo živjeti, zaista živjeti,
samo kada se potpuno, potpuno, potpuno predamo drugom.
Takvo je moje iskustvo.
Sve dugo je jalov život.
:)
05.03.2023. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
:))
05.03.2023. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Nemaš pojma koliko volim talijanski. :)
05.03.2023. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Galaktična, onda uživaj u Jovanottiju... lijep je to jezik, i lagan, i logičan, i sve po sluhu, za ljenčine poput mene... rodovi im logični,nastavci isti... super je. nije da ga bog zna što više znam, ali sav je jasan... :))
07.03.2023. (00:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...