Slovenska ministrica pravosuđa, Dominika Švarc Pipan, odbila je prije nekih sada već pola godine, na nekom skupu ministara EU, što li, na koncu govora u kojemu je zazvana pobjeda Ukrajine u ratu - zapljeskati predsjednici Europske komisije Ursuli van der Leyen, pa je kasnije obrazložila svoj postupak, tvrdeći kako „iskreno vjeruje da u modernim ratovima ne može biti pobjednika i gubitnika - ratovi ne donose pobjede ni trijumf, samo uništenje; zato ne treba pljeskati retorici dobivanja ratova, već samo okončavanju istih. Kada svjedočimo mehaniziranoj brutalnosti, masovnom pokolju i prijetećoj globalnoj humanitarnoj, ekološkoj, ekonomskoj i socijalnoj katastrofi, idiom pobjede je beskoristan.“
Zna teta Dominika o čemu priča; nagledala se pobjednika u ratu; onih koji su zakuhali stvar još dok se sudilo po oblasnim vojnim sodiščima i preuzeli stjegove i uzde, pa onda sve to razdali i raščilili po patrijama i dionicama, za jeftino domoljublje i nešto šuške – kako mi je davno rekla blagajnica jednom u slovenskom Mercatoru: vi ste svoje hudiče bar potrpali u Remetince.
Naravno, reći će netko – to je još samo jedan oblik suvremenog razmišljanja bedastoga svijeta političke korektnosti i njegove ograničenosti; u svim ratovima jedini ishod koji može biti zadovoljavajući jest taj da netko debelo dobije po glavi i nauči se pameti; ratovi upravo zato i postoje jer ljudi ne umiju rješavati stvari nenasilnim metodama. Stoji to sve, ali stoji bogami i ovo što je gospođa Dominika napisala: ako pogledamo istinski, iskreno i ljudski; ako zanemarimo Ukrajince, Ruse, Srbe, Hrvate, naše i njihove – ako kao dobri ljudi iskreno suosjećamo u patnji drugog čovjeka, pogotovo ako je ona nezaslužena i ne predstavlja neki oblik sankcije za ponašanje pojedinca – a takvih je patnji u suvremenim ratovima daleko najviše – onda u ratovima pobjednika nema. Ima samo poraženih – onih koji su poraženi odmah, i onih koji su u godinama što slijede porazili sami sebe: pobjeda im je došla kao kuga, pretvorila ih u samožive ništarije nesposobne za bilo što konstruktivno i lijepo osim uživanja u tuđoj nevolji i mržnji. Ako su, kako je stric Friedrich pisao, ruka, rad i mozak ono što čovjeka odvaja od majmuna, onda je rat ono što to odvajanje poništava. Mjesec dana rata uništi ono što su generacije stvarale prije i što će stvarati poslije. Na koncu, i Andrić je to uvidio još odmah nakon rata iz kojega je njegova stvar izišla kao pobjednička; dovoljno je samo biti čovjekom pa ne lagati sam sebe. - - - "Iz godine u godinu slušam urlik o pobjedi, a sve je manje hljeba na svijetu i snage u ljudima, dok zemljom prolazi laž o pobjedi. Pobjeda ima nisko čelo i crvene oči. U pobjednika je nemiran pogled. Prokleto je ognjeno pobjedničko vino. O, ne okrepljuje ono i ne veseli! Bog drži ruku na tjemenu pobijeđenih a pobjednik je sâm i njegova radost plamti i gasne. Sve što je nade, utjehe i ljepote na svijetu otkriva se očima pobijeđenih; pobjednici su slijepi, drhte i gore, i nemaju ništa do svoje divlje plamene radosti iza koje ostaje pepeo. Jer šta su drugo današnje pobjede nego sutrašnji porazi? U očima čovjeka samca nema dobivenih ni izgubljenih bitaka, nego u svim ratovima jednako: dobivenim kao i izgubljenim, jedno poraženo čovječanstvo. Vjetrovi putuju i kiše idu, dobre i plodne, uvijek jednake; zastave se polako rastaču i cijepaju; boje blijede i sve se zaboravlja, a čovjek ostaje uvijek isti, pognut pod bolom i ustrajan u radu; venu vijenci i trunu zastave a ostaje čovjek koji sije i radi i kiša koja mu pomaže. Nema poraza ni pobjeda nego uvijek i svuda, kod poraženih jednako kao i kod pobjednika - napaćen i ponižen čovjek." Ivo Andrić, Nemiri, 1920., Kugli, Zagreb
19.01.2023. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravno da se slažem, ali nekako mi je više dopizdilo jadikovanje o ratu s obzirom na to da je rat jedina ljudska konstanta. možemo do neba moliti i kumiti da se ovaj rat završi, ali ni na koji način ne možemo spriječiti da novi započne. dvi tri riči kaže da ne navija za nikoga, i to je u redu, ipak ja smatram krivcem uvijek onog tko je rat započeo! I to je ono što mi ne da mira i zbog čega često pišem o ovom sukobu. zbog laži mejnstrima zanemarujemo genezu i bit sukoba. Bit sukoba jest da ovdje ratuje Rusija sa svojim saveznicima, protiv NATO-a odnosno SAD-a (baš kao što je predsjednik Milanović rekao) a geneza sukoba počinje u već davnoj 2014 i obojenoj revoluciji režiji zapada kad je srušena ukrajinska demokratski izabrana vlast i kad su počinjeni mnogi zločini protiv ruskog stanovništva, od kojih je najstrašniji onaj u Odesi kad je zapaljena čitava zgrada i kad su ukrajinski državljani ruske nacionalnosti bili prisiljeni skakati kroz prozore ravno u smrt, a čija su mrtva tijela naknadno obješena na rasvjetne stupove. napadi su se nastavili u Donbasu i Lugansku gdje živi većina ruskog stanovništva i zbog čega je Rusija morala intervenirati. Sukobi su brzo prestali jer je zapad uvidio da se Ukrajina ne može nositi s Rusima i zbog čega je potpisan sporazum iz Minska u kojim je Rusija benevolentno tražila tek određenu razinu autonomije u okviru Ukrajine za te, većinom ruske, pokrajine.
Po priznanju Angele Merkel, taj sporazum je dao zapadu vrijeme da naoruža i organizira ukrajinsku vojsku za novi napad na Rusiju. napad je započeo 17 veljače 2022 topničkim napadom na gradove "odmetnutih" pokrajina s izričito civilnim metama i do ruske intervencije 24 veljače samo su se pojačavali, što su zabilježili i promatrači UN-a.
Živimo u svijetu u kojem, ono što nije spomenuto u medijima, nije se ni dogodilo. Ali to nije istina, ruski civili su stradali, Ukrajinci su počinili mnoge zločine! a što nije ni čudno ako ti je nacizam nit vodilja. Napomenimo još da je Zelensky (sad već milijarder) došao na vlast s agendom pomirbe s Rusima, a što ujedno znači da je to bila želja ukrajinskog naroda, ali ne i pro.nacističkih Bederovca (koji su počinili gro ratnih zločina protiv Rusa,, a ne obični ukrajinski vojnici) i širitelj svjetskog terorizma SAD.
20.01.2023. (10:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vilimstvor
z
19.01.2023. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Ne navijam za/protiv nikoga.
Nadam se da će stati. Nije dobro.
19.01.2023. (14:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Slovenska ministrica pravosuđa, Dominika Švarc Pipan, odbila je prije nekih sada već pola godine, na nekom skupu ministara EU, što li, na koncu govora u kojemu je zazvana pobjeda Ukrajine u ratu - zapljeskati predsjednici Europske komisije Ursuli van der Leyen, pa je kasnije obrazložila svoj postupak, tvrdeći kako „iskreno vjeruje da u modernim ratovima ne može biti pobjednika i gubitnika - ratovi ne donose pobjede ni trijumf, samo uništenje; zato ne treba pljeskati retorici dobivanja ratova, već samo okončavanju istih. Kada svjedočimo mehaniziranoj brutalnosti, masovnom pokolju i prijetećoj globalnoj humanitarnoj, ekološkoj, ekonomskoj i socijalnoj katastrofi, idiom pobjede je beskoristan.“
Zna teta Dominika o čemu priča; nagledala se pobjednika u ratu; onih koji su zakuhali stvar još dok se sudilo po oblasnim vojnim sodiščima i preuzeli stjegove i uzde, pa onda sve to razdali i raščilili po patrijama i dionicama, za jeftino domoljublje i nešto šuške – kako mi je davno rekla blagajnica jednom u slovenskom Mercatoru: vi ste svoje hudiče bar potrpali u Remetince.
Naravno, reći će netko – to je još samo jedan oblik suvremenog razmišljanja bedastoga svijeta političke korektnosti i njegove ograničenosti; u svim ratovima jedini ishod koji može biti zadovoljavajući jest taj da netko debelo dobije po glavi i nauči se pameti; ratovi upravo zato i postoje jer ljudi ne umiju rješavati stvari nenasilnim metodama. Stoji to sve, ali stoji bogami i ovo što je gospođa Dominika napisala: ako pogledamo istinski, iskreno i ljudski; ako zanemarimo Ukrajince, Ruse, Srbe, Hrvate, naše i njihove – ako kao dobri ljudi iskreno suosjećamo u patnji drugog čovjeka, pogotovo ako je ona nezaslužena i ne predstavlja neki oblik sankcije za ponašanje pojedinca – a takvih je patnji u suvremenim ratovima daleko najviše – onda u ratovima pobjednika nema.
Ima samo poraženih – onih koji su poraženi odmah, i onih koji su u godinama što slijede porazili sami sebe: pobjeda im je došla kao kuga, pretvorila ih u samožive ništarije nesposobne za bilo što konstruktivno i lijepo osim uživanja u tuđoj nevolji i mržnji.
Ako su, kako je stric Friedrich pisao, ruka, rad i mozak ono što čovjeka odvaja od majmuna, onda je rat ono što to odvajanje poništava. Mjesec dana rata uništi ono što su generacije stvarale prije i što će stvarati poslije.
Na koncu, i Andrić je to uvidio još odmah nakon rata iz kojega je njegova stvar izišla kao pobjednička; dovoljno je samo biti čovjekom pa ne lagati sam sebe.
- - -
"Iz godine u godinu slušam urlik o pobjedi, a sve je manje hljeba na svijetu i snage u ljudima, dok zemljom prolazi laž o pobjedi.
Pobjeda ima nisko čelo i crvene oči. U pobjednika je nemiran pogled. Prokleto je ognjeno pobjedničko vino. O, ne okrepljuje ono i ne veseli!
Bog drži ruku na tjemenu pobijeđenih a pobjednik je sâm i njegova radost plamti i gasne. Sve što je nade, utjehe i ljepote na svijetu otkriva se očima pobijeđenih; pobjednici su slijepi, drhte i gore, i nemaju ništa do svoje divlje plamene radosti iza koje ostaje pepeo.
Jer šta su drugo današnje pobjede nego sutrašnji porazi? U očima čovjeka samca nema dobivenih ni izgubljenih bitaka, nego u svim ratovima jednako: dobivenim kao i izgubljenim, jedno poraženo čovječanstvo.
Vjetrovi putuju i kiše idu, dobre i plodne, uvijek jednake; zastave se polako rastaču i cijepaju; boje blijede i sve se zaboravlja, a čovjek ostaje uvijek isti, pognut pod bolom i ustrajan u radu; venu vijenci i trunu zastave a ostaje čovjek koji sije i radi i kiša koja mu pomaže.
Nema poraza ni pobjeda nego uvijek i svuda, kod poraženih jednako kao i kod pobjednika - napaćen i ponižen čovjek."
Ivo Andrić, Nemiri, 1920., Kugli, Zagreb
19.01.2023. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vilimstvor
Naravno da se slažem, ali nekako mi je više dopizdilo jadikovanje o ratu s obzirom na to da je rat jedina ljudska konstanta. možemo do neba moliti i kumiti da se ovaj rat završi, ali ni na koji način ne možemo spriječiti da novi započne. dvi tri riči kaže da ne navija za nikoga, i to je u redu, ipak ja smatram krivcem uvijek onog tko je rat započeo! I to je ono što mi ne da mira i zbog čega često pišem o ovom sukobu. zbog laži mejnstrima zanemarujemo genezu i bit sukoba. Bit sukoba jest da ovdje ratuje Rusija sa svojim saveznicima, protiv NATO-a odnosno SAD-a (baš kao što je predsjednik Milanović rekao) a geneza sukoba počinje u već davnoj 2014 i obojenoj revoluciji režiji zapada kad je srušena ukrajinska demokratski izabrana vlast i kad su počinjeni mnogi zločini protiv ruskog stanovništva, od kojih je najstrašniji onaj u Odesi kad je zapaljena čitava zgrada i kad su ukrajinski državljani ruske nacionalnosti bili prisiljeni skakati kroz prozore ravno u smrt, a čija su mrtva tijela naknadno obješena na rasvjetne stupove. napadi su se nastavili u Donbasu i Lugansku gdje živi većina ruskog stanovništva i zbog čega je Rusija morala intervenirati. Sukobi su brzo prestali jer je zapad uvidio da se Ukrajina ne može nositi s Rusima i zbog čega je potpisan sporazum iz Minska u kojim je Rusija benevolentno tražila tek određenu razinu autonomije u okviru Ukrajine za te, većinom ruske, pokrajine.
Po priznanju Angele Merkel, taj sporazum je dao zapadu vrijeme da naoruža i organizira ukrajinsku vojsku za novi napad na Rusiju. napad je započeo 17 veljače 2022 topničkim napadom na gradove "odmetnutih" pokrajina s izričito civilnim metama i do ruske intervencije 24 veljače samo su se pojačavali, što su zabilježili i promatrači UN-a.
Živimo u svijetu u kojem, ono što nije spomenuto u medijima, nije se ni dogodilo. Ali to nije istina, ruski civili su stradali, Ukrajinci su počinili mnoge zločine! a što nije ni čudno ako ti je nacizam nit vodilja.
Napomenimo još da je Zelensky (sad već milijarder) došao na vlast s agendom pomirbe s Rusima, a što ujedno znači da je to bila želja ukrajinskog naroda, ali ne i pro.nacističkih Bederovca (koji su počinili gro ratnih zločina protiv Rusa,, a ne obični ukrajinski vojnici) i širitelj svjetskog terorizma SAD.
20.01.2023. (10:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...