Odličan,vrlo potresan tekst. To čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim. Dalo bi se o ovoj temi diskutirati i ovdje kao i po frizerskim salonima. Mislim da većinu dotakne...a neki se i uplaše. Tamo gdje osjetimo ...ako se to uopće može osjetiti ,treba reagirati, a ljude od malena nekako učiti da su ispušni ventili neophodni , da se rutini ne predaje,da slušati sebe i svoje potrebe nije grijeh , isto tako potražiti pomoć, razgovarati međusobno,osvijestiti i pokazati da smo spremni biti jedni za druge ljudi. Ne kažem da će to sve pomoći ako netko odluči,ali dio života bi se sigurno spasio.
16.06.2020. (18:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali shvaćam...zanimljivo....kao i u životu ,tako i ovdje ili se ljudi boje komentirati ili zaista nikoga nije briga za ovakve teme. Osobno nisam sklona ovakvim razmišljanjima , da si oduzmem život, ali koliki oko nas....pa možda im se dogodi pa samo pomisle ,a svijet prođe pored njih. Jadan zna biti svijet.
16.06.2020. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Puno očekivanja, previše stvari koje se usuđujemo zvati beznačajnima, premalo zanosa. Bol i nevolja sastavni su dio života koji po svome tijeku i nije drugo do li polagano umiranje. Osim ako mu ne utkamo kakav smisao; malen, krhak i nestalan, ali dovoljan da svijetli.
17.06.2020. (06:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tesko je podnijeti da je zivot eto to - samo zivot. Vecinom neprekidno ponavljanje istog i situacije za koje se ne mozemo sjetiti kada smo ih tocno takve odabrali. Rusiti ga i graditi iznova... treba nove snage, ali otkud snage kada si vec dugo bez snage... Bilo bi lakse kad bismo, kao ostale zivotinje, samo - bili, a manje razmisljali o tom bivanju. Al onda opet... ne bi bilo umjetnosti, znanosti... Nego, drago mi je da je dobila novu priliku :-) valjda i zato jer se potajno zalazem za pravo na (bolji) zivot likova u književnim djelima. :-D
17.06.2020. (08:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jeka
Odličan,vrlo potresan tekst.
To čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim. Dalo bi se o ovoj temi diskutirati i ovdje kao i po frizerskim salonima. Mislim da većinu dotakne...a neki se i uplaše.
Tamo gdje osjetimo ...ako se to uopće može osjetiti ,treba reagirati, a ljude od malena nekako učiti da su ispušni ventili neophodni , da se rutini ne predaje,da slušati sebe i svoje potrebe nije grijeh , isto tako potražiti pomoć, razgovarati međusobno,osvijestiti i pokazati da smo spremni biti jedni za druge ljudi. Ne kažem da će to sve pomoći ako netko odluči,ali dio života bi se sigurno spasio.
16.06.2020. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jeka
Ali shvaćam...zanimljivo....kao i u životu ,tako i ovdje ili se ljudi boje komentirati ili zaista nikoga nije briga za ovakve teme. Osobno nisam sklona ovakvim razmišljanjima , da si oduzmem život, ali koliki oko nas....pa možda im se dogodi pa samo pomisle ,a svijet prođe pored njih. Jadan zna biti svijet.
16.06.2020. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
odlična priča!
16.06.2020. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Puno očekivanja, previše stvari koje se usuđujemo zvati beznačajnima, premalo zanosa. Bol i nevolja sastavni su dio života koji po svome tijeku i nije drugo do li polagano umiranje. Osim ako mu ne utkamo kakav smisao; malen, krhak i nestalan, ali dovoljan da svijetli.
17.06.2020. (06:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sirin
Tesko je podnijeti da je zivot eto to - samo zivot. Vecinom neprekidno ponavljanje istog i situacije za koje se ne mozemo sjetiti kada smo ih tocno takve odabrali. Rusiti ga i graditi iznova... treba nove snage, ali otkud snage kada si vec dugo bez snage...
Bilo bi lakse kad bismo, kao ostale zivotinje, samo - bili, a manje razmisljali o tom bivanju. Al onda opet... ne bi bilo umjetnosti, znanosti...
Nego, drago mi je da je dobila novu priliku :-) valjda i zato jer se potajno zalazem za pravo na (bolji) zivot likova u književnim djelima. :-D
17.06.2020. (08:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...