Komentari

memoariinzenjera.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Memoari propalog inzenjer

    :)))))

    avatar

    02.04.2020. (05:12)    -   -   -   -  

  • Krotiteljica

    Divno, lijep osvrt.

    avatar

    02.04.2020. (08:03)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Jedva dočekah tvoj novi post i očekivano divna crtica o odnosu dvojice starih prijatelja.

    avatar

    03.04.2020. (10:36)    -   -   -   -  

  • Kuku

    Pa meni je ove karantene već pun kufer. Ako netko treba biti u izolaciji jer se boji nek bude, a onaj koji je spreman riskirati nek riskira. Ako 100000 ljudi putuje duž RH, a mi koji nismo nigdje putovali po bijelom svijetu ne smijemo, zašto i čemu? Život je rizik sam po sebi, možeš umrjeti slučajno, uzrokovano od drugoga ili od samog sebe... uglavnom... živim da bih živio, a ne da bih se bojao...dobro usvojit ćemo neke navike, ali ovo ne bu nestalo samo po sebi i prije ili kasnije ćemo se razboljeti, pa onda bolje prije... ok malo sporije radi dostupnosti respiratora i to je sve...

    Ima jedna istinita, kad je bila neka boleština u Zagorju dva su sina poslali u izolaciju, a kćer koja je bila boležljiva ostavili. Ona jedina preživjela..

    A moj djed, zadnje što je meni rekao bilo je: "Vidjet ćemo se ponovno na proljeće i tad ćemo se zajedno igrati."
    Kad je umro stavili me u njegov krevet na spavanje i iznad glave na čavlu je bila njegova kapa. Crna. Još ju i sad pamtim. Ja sam gledala u tu kapu i gledala sam u kockice na jastuku i poplunu i usnula sam blaženo.
    I danas ga pamtim po osmjehu i te rječi mi uvijek zvone u glavi i nekako me razvesele kao i sjećanje na njegovu kapu.

    avatar

    03.04.2020. (19:50)    -   -   -   -  

  • j.

    Ima nešto u tim našim djedovima, moj jedan umro mlad, jer se moralo zavući u peć još vruću da se napravi zidarija i da posao ne stoji, pa ga bura napuhala i donijela upalu pluća i odnijela kao trsku na oluji... a drugi dočekao duboku starost unatoč srčanim udarima što su ga lupali, pa kada se sjetim kako je pričao o buhtlama koje je kao sedamnaestogodišnji regrut po nabavnoj cijeni nula jeo u vlaku dok se švercao sa bojišta, a dvije mu je sestre odnijela španjolka kao dvije malene ptičice sa dlana, pa o tome kako je izišao u civilki kao vojni majstor - bravar iz zadnjeg vlaka u travnju 1945. u Sarajevu koji se vraćao za Zagreb i ušao u zahod skrivajući se tamo tri dana, ili o atentatoru u Delnicama 1921. koji je pored njega i pradjeda, dok su kosili ljetinu, projurio pred potjerom kao dovlja zvijer, onda si mislim - ma ovo što se nama dešava, to je samo kamilica...

    avatar

    04.04.2020. (10:26)    -   -   -   -  

  • Kuku

    A zašto djedove i bake iz doma izvoze pod okriljem noći?

    avatar

    08.04.2020. (09:04)    -   -   -   -  

  • Kuku

    Bolje da su za dana, ljudi su odmoreniji, pa i pažljiviji, manje nervozni, a javnost bi bolje shvaćala kakva je to pošast došla pa se i bolje pazila. Ovako kao da im se žuri nakon 15 dana...

    avatar

    08.04.2020. (09:12)    -   -   -   -  

  • Mojo

    Diktature.

    avatar

    10.04.2020. (14:22)    -   -   -   -  

  • Kuku

    Zašto ne bi škola bila ljeti u kontinuitetu kad se može.

    avatar

    11.04.2020. (06:00)    -   -   -   -  

  • Nepoznata

    Krasna priča.
    Podneblje, njegov duh, i vremena.

    avatar

    05.07.2024. (09:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...