...hm, bezuvjetna ljubav... Fromm veli da uvjetovana ljubav kaže: "Volim jer trebam.", a bezuvjetna: "Trebam jer volim.", a u međuljudskim odnosima jedino majčinu ljubav proglašava bezuvjetnom... no, zar dijete nije uvjet te ljubavi?... zar bi bilo ljubavi prema djetetu da nema tog djeteta?... u kontekstu nekakve općenite bezuvjetne ljubavi također je potreban objekt kao i subjekt ljubavi, potreban je uvjet, bog, svemir, čovjek, postojanje, ljubav sama po sebi, bilo što :)... kako onda ljubav ili bilo što može biti bezuvjetno :)... hoću reći da bezuvjetnost logički ne može postojati :)... ali, to ne znači da sam u pravu :)...
01.10.2019. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davanje s ljubavlju bez očekivanja da se uzvrati je forma bezuvjetne ljubavi. Bog je stvorio zemlju i čovjeka koji njemu samom nije trebao, a to je isto tako bezuvjetna ljubav. Fiozofi stvaraju forme one uvjetne/ovane ljubavi koja im omogućuje da steknu pozornost... i dođu do nekog cilja, kao i sirortinja do one stvari... Asocijacija na gornji komentar nebitna!
01.10.2019. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Smisao života Fromm je dobar, a sad ne znam bil reka: 'Trebam jer volim'. Ja bi samo reka 'volim jer volim'. Pa gledano logički to je paradoks. Ali ja san to doživija svojin očima i čitavim bićem, doživija san ljubav koja je potpuno bezuvjetna, koja je kozmička sila, koja je bukvalno sve što postoji... Drva, životinje, ljudi, zvijezde, planete itd... Logički je ni ne pokušavan pojmit jer logika barata konceptima, a ovakva ljubav je izvan svakog koncepta. Možda bi se moga zapitat ta pitanja koja ti spominješ, da bude jasno, ta pitanja su potpuno na mjestu, ali na njih nema odgovora. Jer takvu jednu ljubav ne moš stavit u riječi. Msm možeš, al samim time pokrećeš paradoks koji je rezultat manjkavosti našeg uma, ali isto tako naš um je fantastičan čim nam dozvoljava da doživimo takvu ljubav. Tako, umisto da ti odgovorin na pitanje mogu te samo uputit da tražiš šta je suština svega, svog postojanja, da tražiš spoznaju, pa možda i sam doživiš svojim očima, onda će ti bit jasno zašto su pitanja tu suvišna. Ali su također i poželjna, jer triba um nadraživat novim pitanjima, znatiželje nikad ne mere bit dosta. :)
@EuM, da, to bi bila bezuvjetna ljubav, davanje bez očekivanja. Dobro rečeno. To je ljubav u praksi, ovo moje je teoretsko, jer samo opisujen svoje iskustvo koje san ima.
01.10.2019. (21:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...a tko kaže da ja nisam doživio svoju nirvanu, svoju bezuvjetnu ljubav koja to nije :)... preneseno u riječi (koje su potpuno neprikladne za opisivanje bilo kavih "duhovnih" iskustava), recimo da sam "spoznao" da ništa nije važno, nemam više straha, više ne tražim odgovore jer se nema što naći, nema spoznaje, to je moja spoznaja :)... i recimo da sad samo postavljam pitanja, drugima, ne sebi, da vidim što će odgovoriti, s ciljem gubljenja vremena čiji protok još uvijek osjećam :)... a kad dajem odgovore to su odgovori za koje smatram da su za njih riječi kao takve prikladne, jer kako riječima opisivati neopisivo :)...
P:S. ...da još malo gubim vrijeme :)... što se tiče davanja bez očekivanja, s ovim mozgom koji imamo to je nemoguće... za svaki naš postupak prethodi želja (pa i ako smo prisiljeni na taj postupak), stoga ako imamo želju koju pretvaramo u djelo onda očekujemo da će se ta želja i ostvariti :)... dajemo jer očekujemo da će nam se to davanje vratiti ostvarenim činom davanja :)... ali često se ne radi samo o tom očekivanju, zapravo nikad,uvijek očekujemo i da ćemo se zbog toga osjećati dobro, odnosno davanje je uvjetovano i izbjegavanjem loših i stjecanjem dobrih osjećaja... o, da, itekako očekujemo nešto od našeg davanja, za naš osobni benefit...
01.10.2019. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa kako kad, ja mislin da u onom momentu kad nekoga voliš, voliš ga bez želje za nečin za uzvrat. Npr ja sve svoje bivše cure više ne volim romantično, al kad ih se sitin, uvik pomislin da želin da in je dobro i da su sritne, iako više neman šta dobit zauzvrat od njih. Ja mislin da je moguće davat bez očekivanja, ali da to ritko ko radi, a da ih puno glumi da daje bez očekivanja. A možda si i ti spozna isto šta i ja, samo to drukčije nazivaš, sve je moguće, kad se radi o ličnim iskustvima.
01.10.2019. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...pa tako što je ljubav sebičnost kao i sve ostalo :)... naime, imamo potrebu voljeti i biti voljeni, zadovoljavanje potreba je sebičnost, ne govorim to u negativnom smislu, naprotiv, potreba za ljubavlju je najpozitivnija potreba, koja ako je zadovoljena, u potpunosti ispunjava naše biće... no, dok god imamo bilo kakve potrebe sve je sebičnost, sve je uvjetovano :)... bezuvjetnost bi nastupila (ako je pokušavamo stavljati u neprikladnost riječi) u prekidu svih potreba i želja :)...
02.10.2019. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam koliko smo mi ko ljudi sposobni za volit bezuvjetno. Mislin da ne meremo stalno volit bezuvjetno, ali da moremo imat momente bezuvjetne ljubavi. Mada, možda moremo i stalno volit bezuvjetno. A ne vidin po čemu je ljubav sebičnost kao i sve ostalo? Ako imamo potrebe i želje to nije u suprotnosti sa ljubavi. Niti je ljubav sebičnost, ljubav je suprotnost sebičnosti, kad želimo za nekoga dobro bez obzira na nas i naše želje i potrebe. Ljudi du u rat da ginu za ideale, neki se posvete cili živt pomaganju drugim ljudima, itd, roditelji se žrtvuju za svoju dicu, dali bi i život za nje ako je potrebno, sve su to činovi ljubavi. Kako objasnit kad bez ikakvog razloga recimo, pomažeš nekome u potrebi, kakvj god, a da ništa ne dobivaš time, nikakve pare, ništa? Prosto jer želiš da toj osobi život bude lipši? Il kad želiš dobro nekome koga ni ne poznaš, npr kad pogledaš neku emisiju na tv-u o nekoj oosobi oboljeoj od teške bolesti i pogodi te to i želiš pomoć toj osobi ako bi ikako moga... To je ljubav buraz.
A za bezuvjetnost... Ne znam baš da moraju prestat sve potrebe i želje. A ako i moraju, moguće da se more doć i do takvog stadija razvoja. Raznorazni prosvitljeni ljudi tvrde da su to dosegli.
Bilo kako bilo, ja ssan doživija bezuvjetnu, apsolutnu ljubav, i sad je nekad odašiljem, kad je osjetim prema nekoj osobi, ili prema nečemu, bilo čemu što me potakne da se u meni probudi ta emocija. To upućuje u to da smo stalno spojeni s njom, s našim izvorom, bezuvjetnom ljubavlju. To mi baš sad pade na pamet, možda je baš tako, možda smo stalno povezani s ljubavlju, i nekad je pružamo iz nas, kao snop energije koji pustimo u nekom pravcu... Al batali priču, već san počeja filozofirat za sebe, a ne odgovarat ti na pitanje...
A razumin te za sebičnost, ima logike taj tvoj zaključak, jer po prirodi i jesmo sebični, samo što, ja msm da možemo privazić tu sebičnost.
02.10.2019. (15:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...htio bih samo još razjasniti pojam sebičnosti... u prethodnom komentaru sam napomenuo da taj pojam ne upotrebljavam u negativnom smislu... da, znam, ljudi većinom taj pojam doživljavaju kao negativan... ali postoji pozitivna i negativna sebičnost, sve ovisi o kontekstu... to je taj problem s riječima, kako ih doživljavamo, odnosno što koja riječ za nas znači...
...dakle, pojam sebičnosti definiram kao svako naše činjenje ili nečinjenje kojima su uzrok naši osjećaji, nagoni, potrebe i želje, jer time zadovoljavamo te svoje osjećaje, nagone, potrebe i želje, odnosno sve što radimo radimo da bismo ugodili sebi, a naročito time što pomažemo i ugađamo drugima, jer tako najviše pomažemo sebi... De Mello to definira tako da dijeli sebičnost na tri vrste: prva je kada činim nešto da sebi priuštim zadovoljstvo ugađajući sebi; druga je kada sebi priuštim zadovoljstvo ugađajući drugima; i treća je kada nešto činim kako bih izbjegao loše osjećaje…
... postupajući ili ne postupajući po tim svojim osjećajima, nagonima, potrebama i željama možemo činiti dobre ili loše stvari, kad činimo dobre to je posljedica dobre sebičnosti, a kad činimo loše to je posljedica loše sebičnosti :)... ovu lošu možemo nazvati egoizam, a onu dobru altruizam ili ljubav :)... ali sve je to sebičnost :)...
02.10.2019. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako si čita de Mella onda znaš da se on ne bi složija sa tvojin zaključkon. 'Da sebi priuštim zadovoljstvo ugađaući drugima', neću reć da ne postoje takvi ljudi, takvi ljudi su mi i gori moralno od ovih što sam ugađaju sebi, jer ugađanje drugima zarad osobnog zadovoljstva je krajnji oblik licemjerja, a i poprilično je egoistično, jer često vodi do zaključka: 'ja sam bolji/bolja jer pomažen drugima, nego oni što samo misle na sebe'. Meni takva, kako je ti nazivaš 'dobra sebičnost' ni pod kojim uslovom ne mere bit ljubav. Ljubav je kad činiš dobro jer želiš da nekome drugom bude dobro, a zadovoljstvo koje imaš tim činjenjem je nuspojava tog čina, a ne njegov uzrok. Ako si čita De Mella onda znaš da je i on pisa o ljubavi i tome kako baš moremo privazić sve ove tri vrste sebičnosti. Samo mislin da je njegov stav da se tribamo prosvitlit ako oćemo da to privaziđemo.
Mada, ja mogu razumit tvoj stav u ovom kontekstu. Recimo da sve što radiš radiš radi sebe. Jer to ti želiš i jer to je zbog tvoje unutarnje pobude. Tako i kad radiš dobra djela radiš ih radi sebe. Ali to ne znači da je sebično, prosto znači da je u tebi razlog zbog kojeg to radiš, u tvojoj ličnosti je razlog, a ne negdi vani. A razlog more bit i iz sebičnosti a i iz ljubavi.
02.10.2019. (17:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...da, čitao sam De Mella, zato sam i napisao to što sam napisao, i upravo je on taj koji je zaključio da je sve sebičnost :)... zaboravio si na izbjegavanje loših osjećaja, ako ne pomognem nekom osjećat ću se loše... da, razlozi dolaze iz nas i potpuno su sebični jer dolaze iz našeg ja :)... veliš: "Ljubav je kad činiš dobro jer želiš da nekome drugom bude dobro", ovdje je ključna riječ "želiš", zašto želiš je bitno ali ne eliminira želju, a svako postupanje po vlastitoj želji je sebičnost, to je definicija sebičnosti u isključivo lingvističkom smislu - JA ŽELIM :)...
...to je zapravo istočnjačka teza, da je sve sebičnost, a De Mello je Indijac i miješa istočnjačku duhovnost s kršćanskom jer je bio katolički svećenik... nešto slično možemo naći u Bibliji, u Propovjedniku gdje se kaže "Ispraznost, sve je ispraznost", iako se ovdje misli isključivo na taštinu :)... sebičnost je ipak širi pojam :)... a što se tiče prosvjetljenja kojim bi se eliminirala sebičnost, to spada u ona osobna "mistična" iskustva... a to da se prosvjetljenje postiže odbacivanjem svih želja, misli i potreba također dolazi iz istočnjačkih religija, poglavito iz budizma... uglavnom, očito je da drugačije doživljavamo pojam sebičnosti :)...
02.10.2019. (19:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
De mello je eksplicitno tvrdija da postoji Ljubav koja nije isto što i dobra sebičnost. To znam jer san mu knjjigu: 'Buđenje svijesti' pročita ja msm tri puta. To što ti pišeš 'Ja želim' ulazi u onu sferu u kojoj san ja objasnija kako sve što radiš radiš radi sebe, ali ne da dobiješ neku korist il ugodan osjećaj, nego jer te na radnju navodi unutarnja pobuda. Tako da 'Ja želim' nije nužno sebično.
Hmmm, da, moguće je da različito koristimo rič: sebičnost.
Da, ideja prosvitljenja je najprisutnija u Budizmu, a dolazak do tog stanja, stanja van naše dualnosti, stanja bez želja, stanja nirvane, je stanje čiste bezuvjetne ljubavi. Barem ga ja tako doživljavam, ono za mene znači to. Sad je li Buda koristija riječ 'ljubav' ne znam, al svejedno, svi imamo pravo na svoj stav o nečemu. Ja uglavnom mislin da je prosvitljenje stanje sjedinjenja sa beskonačnom, bezuvjetnom, stvaralačkom ljubavi, i da je to moguće postić.
Al ko misli drukčije, nema frke, i on je ljubav kao i ja i ima svako pravo na svje mišljenje i ja ga podržavam da misli šta misli ako je to njegova istina. I želin mu svako dobro. Jer na kraju nije bitno jel se slažemo, bitno je uzajamno poštovanje, pa i ljubav, koju osjećam jedni prema drugima.
02.10.2019. (19:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...da, koristimo riječ "sebičnost" različito, i to je sasvim u redu :)...
...da završim s citatom od De Mella :) "Da biste stigli u zemlju ljubavi, morate proživjeti patnje umiranja, jer voljeti druge ljude znači umiranje potrebe za njima, znači da ostajemo potpuno sami."
02.10.2019. (20:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
k
30.09.2019. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
WORLD OF A DREAMCATCHER
:)
30.09.2019. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...hm, bezuvjetna ljubav... Fromm veli da uvjetovana ljubav kaže: "Volim jer trebam.", a bezuvjetna: "Trebam jer volim.", a u međuljudskim odnosima jedino majčinu ljubav proglašava bezuvjetnom... no, zar dijete nije uvjet te ljubavi?... zar bi bilo ljubavi prema djetetu da nema tog djeteta?... u kontekstu nekakve općenite bezuvjetne ljubavi također je potreban objekt kao i subjekt ljubavi, potreban je uvjet, bog, svemir, čovjek, postojanje, ljubav sama po sebi, bilo što :)... kako onda ljubav ili bilo što može biti bezuvjetno :)... hoću reći da bezuvjetnost logički ne može postojati :)... ali, to ne znači da sam u pravu :)...
01.10.2019. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Davanje s ljubavlju bez očekivanja da se uzvrati je forma bezuvjetne ljubavi. Bog je stvorio zemlju i čovjeka koji njemu samom nije trebao, a to je isto tako bezuvjetna ljubav. Fiozofi stvaraju forme one uvjetne/ovane ljubavi koja im omogućuje da steknu pozornost... i dođu do nekog cilja, kao i sirortinja do one stvari... Asocijacija na gornji komentar nebitna!
01.10.2019. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
@Smisao života Fromm je dobar, a sad ne znam bil reka: 'Trebam jer volim'. Ja bi samo reka 'volim jer volim'. Pa gledano logički to je paradoks. Ali ja san to doživija svojin očima i čitavim bićem, doživija san ljubav koja je potpuno bezuvjetna, koja je kozmička sila, koja je bukvalno sve što postoji... Drva, životinje, ljudi, zvijezde, planete itd... Logički je ni ne pokušavan pojmit jer logika barata konceptima, a ovakva ljubav je izvan svakog koncepta. Možda bi se moga zapitat ta pitanja koja ti spominješ, da bude jasno, ta pitanja su potpuno na mjestu, ali na njih nema odgovora. Jer takvu jednu ljubav ne moš stavit u riječi. Msm možeš, al samim time pokrećeš paradoks koji je rezultat manjkavosti našeg uma, ali isto tako naš um je fantastičan čim nam dozvoljava da doživimo takvu ljubav. Tako, umisto da ti odgovorin na pitanje mogu te samo uputit da tražiš šta je suština svega, svog postojanja, da tražiš spoznaju, pa možda i sam doživiš svojim očima, onda će ti bit jasno zašto su pitanja tu suvišna. Ali su također i poželjna, jer triba um nadraživat novim pitanjima, znatiželje nikad ne mere bit dosta. :)
@EuM, da, to bi bila bezuvjetna ljubav, davanje bez očekivanja. Dobro rečeno. To je ljubav u praksi, ovo moje je teoretsko, jer samo opisujen svoje iskustvo koje san ima.
01.10.2019. (21:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...a tko kaže da ja nisam doživio svoju nirvanu, svoju bezuvjetnu ljubav koja to nije :)... preneseno u riječi (koje su potpuno neprikladne za opisivanje bilo kavih "duhovnih" iskustava), recimo da sam "spoznao" da ništa nije važno, nemam više straha, više ne tražim odgovore jer se nema što naći, nema spoznaje, to je moja spoznaja :)... i recimo da sad samo postavljam pitanja, drugima, ne sebi, da vidim što će odgovoriti, s ciljem gubljenja vremena čiji protok još uvijek osjećam :)... a kad dajem odgovore to su odgovori za koje smatram da su za njih riječi kao takve prikladne, jer kako riječima opisivati neopisivo :)...
P:S.
...da još malo gubim vrijeme :)... što se tiče davanja bez očekivanja, s ovim mozgom koji imamo to je nemoguće... za svaki naš postupak prethodi želja (pa i ako smo prisiljeni na taj postupak), stoga ako imamo želju koju pretvaramo u djelo onda očekujemo da će se ta želja i ostvariti :)... dajemo jer očekujemo da će nam se to davanje vratiti ostvarenim činom davanja :)... ali često se ne radi samo o tom očekivanju, zapravo nikad,uvijek očekujemo i da ćemo se zbog toga osjećati dobro, odnosno davanje je uvjetovano i izbjegavanjem loših i stjecanjem dobrih osjećaja... o, da, itekako očekujemo nešto od našeg davanja, za naš osobni benefit...
01.10.2019. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Pa kako kad, ja mislin da u onom momentu kad nekoga voliš, voliš ga bez želje za nečin za uzvrat. Npr ja sve svoje bivše cure više ne volim romantično, al kad ih se sitin, uvik pomislin da želin da in je dobro i da su sritne, iako više neman šta dobit zauzvrat od njih. Ja mislin da je moguće davat bez očekivanja, ali da to ritko ko radi, a da ih puno glumi da daje bez očekivanja. A možda si i ti spozna isto šta i ja, samo to drukčije nazivaš, sve je moguće, kad se radi o ličnim iskustvima.
01.10.2019. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...pa tako što je ljubav sebičnost kao i sve ostalo :)... naime, imamo potrebu voljeti i biti voljeni, zadovoljavanje potreba je sebičnost, ne govorim to u negativnom smislu, naprotiv, potreba za ljubavlju je najpozitivnija potreba, koja ako je zadovoljena, u potpunosti ispunjava naše biće... no, dok god imamo bilo kakve potrebe sve je sebičnost, sve je uvjetovano :)... bezuvjetnost bi nastupila (ako je pokušavamo stavljati u neprikladnost riječi) u prekidu svih potreba i želja :)...
02.10.2019. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Ne znam koliko smo mi ko ljudi sposobni za volit bezuvjetno. Mislin da ne meremo stalno volit bezuvjetno, ali da moremo imat momente bezuvjetne ljubavi. Mada, možda moremo i stalno volit bezuvjetno. A ne vidin po čemu je ljubav sebičnost kao i sve ostalo? Ako imamo potrebe i želje to nije u suprotnosti sa ljubavi. Niti je ljubav sebičnost, ljubav je suprotnost sebičnosti, kad želimo za nekoga dobro bez obzira na nas i naše želje i potrebe. Ljudi du u rat da ginu za ideale, neki se posvete cili živt pomaganju drugim ljudima, itd, roditelji se žrtvuju za svoju dicu, dali bi i život za nje ako je potrebno, sve su to činovi ljubavi. Kako objasnit kad bez ikakvog razloga recimo, pomažeš nekome u potrebi, kakvj god, a da ništa ne dobivaš time, nikakve pare, ništa? Prosto jer želiš da toj osobi život bude lipši? Il kad želiš dobro nekome koga ni ne poznaš, npr kad pogledaš neku emisiju na tv-u o nekoj oosobi oboljeoj od teške bolesti i pogodi te to i želiš pomoć toj osobi ako bi ikako moga... To je ljubav buraz.
A za bezuvjetnost... Ne znam baš da moraju prestat sve potrebe i želje. A ako i moraju, moguće da se more doć i do takvog stadija razvoja. Raznorazni prosvitljeni ljudi tvrde da su to dosegli.
Bilo kako bilo, ja ssan doživija bezuvjetnu, apsolutnu ljubav, i sad je nekad odašiljem, kad je osjetim prema nekoj osobi, ili prema nečemu, bilo čemu što me potakne da se u meni probudi ta emocija. To upućuje u to da smo stalno spojeni s njom, s našim izvorom, bezuvjetnom ljubavlju. To mi baš sad pade na pamet, možda je baš tako, možda smo stalno povezani s ljubavlju, i nekad je pružamo iz nas, kao snop energije koji pustimo u nekom pravcu... Al batali priču, već san počeja filozofirat za sebe, a ne odgovarat ti na pitanje...
A razumin te za sebičnost, ima logike taj tvoj zaključak, jer po prirodi i jesmo sebični, samo što, ja msm da možemo privazić tu sebičnost.
02.10.2019. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...htio bih samo još razjasniti pojam sebičnosti... u prethodnom komentaru sam napomenuo da taj pojam ne upotrebljavam u negativnom smislu... da, znam, ljudi većinom taj pojam doživljavaju kao negativan... ali postoji pozitivna i negativna sebičnost, sve ovisi o kontekstu... to je taj problem s riječima, kako ih doživljavamo, odnosno što koja riječ za nas znači...
...dakle, pojam sebičnosti definiram kao svako naše činjenje ili nečinjenje kojima su uzrok naši osjećaji, nagoni, potrebe i želje, jer time zadovoljavamo te svoje osjećaje, nagone, potrebe i želje, odnosno sve što radimo radimo da bismo ugodili sebi, a naročito time što pomažemo i ugađamo drugima, jer tako najviše pomažemo sebi... De Mello to definira tako da dijeli sebičnost na tri vrste: prva je kada činim nešto da sebi priuštim zadovoljstvo ugađajući sebi; druga je kada sebi priuštim zadovoljstvo ugađajući drugima; i treća je kada nešto činim kako bih izbjegao loše osjećaje…
... postupajući ili ne postupajući po tim svojim osjećajima, nagonima, potrebama i željama možemo činiti dobre ili loše stvari, kad činimo dobre to je posljedica dobre sebičnosti, a kad činimo loše to je posljedica loše sebičnosti :)... ovu lošu možemo nazvati egoizam, a onu dobru altruizam ili ljubav :)... ali sve je to sebičnost :)...
02.10.2019. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Ako si čita de Mella onda znaš da se on ne bi složija sa tvojin zaključkon. 'Da sebi priuštim zadovoljstvo ugađaući drugima', neću reć da ne postoje takvi ljudi, takvi ljudi su mi i gori moralno od ovih što sam ugađaju sebi, jer ugađanje drugima zarad osobnog zadovoljstva je krajnji oblik licemjerja, a i poprilično je egoistično, jer često vodi do zaključka: 'ja sam bolji/bolja jer pomažen drugima, nego oni što samo misle na sebe'. Meni takva, kako je ti nazivaš 'dobra sebičnost' ni pod kojim uslovom ne mere bit ljubav. Ljubav je kad činiš dobro jer želiš da nekome drugom bude dobro, a zadovoljstvo koje imaš tim činjenjem je nuspojava tog čina, a ne njegov uzrok. Ako si čita De Mella onda znaš da je i on pisa o ljubavi i tome kako baš moremo privazić sve ove tri vrste sebičnosti. Samo mislin da je njegov stav da se tribamo prosvitlit ako oćemo da to privaziđemo.
Mada, ja mogu razumit tvoj stav u ovom kontekstu. Recimo da sve što radiš radiš radi sebe. Jer to ti želiš i jer to je zbog tvoje unutarnje pobude. Tako i kad radiš dobra djela radiš ih radi sebe. Ali to ne znači da je sebično, prosto znači da je u tebi razlog zbog kojeg to radiš, u tvojoj ličnosti je razlog, a ne negdi vani. A razlog more bit i iz sebičnosti a i iz ljubavi.
02.10.2019. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...da, čitao sam De Mella, zato sam i napisao to što sam napisao, i upravo je on taj koji je zaključio da je sve sebičnost :)... zaboravio si na izbjegavanje loših osjećaja, ako ne pomognem nekom osjećat ću se loše... da, razlozi dolaze iz nas i potpuno su sebični jer dolaze iz našeg ja :)... veliš: "Ljubav je kad činiš dobro jer želiš da nekome drugom bude dobro", ovdje je ključna riječ "želiš", zašto želiš je bitno ali ne eliminira želju, a svako postupanje po vlastitoj želji je sebičnost, to je definicija sebičnosti u isključivo lingvističkom smislu - JA ŽELIM :)...
...to je zapravo istočnjačka teza, da je sve sebičnost, a De Mello je Indijac i miješa istočnjačku duhovnost s kršćanskom jer je bio katolički svećenik... nešto slično možemo naći u Bibliji, u Propovjedniku gdje se kaže "Ispraznost, sve je ispraznost", iako se ovdje misli isključivo na taštinu :)... sebičnost je ipak širi pojam :)... a što se tiče prosvjetljenja kojim bi se eliminirala sebičnost, to spada u ona osobna "mistična" iskustva... a to da se prosvjetljenje postiže odbacivanjem svih želja, misli i potreba također dolazi iz istočnjačkih religija, poglavito iz budizma... uglavnom, očito je da drugačije doživljavamo pojam sebičnosti :)...
02.10.2019. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
De mello je eksplicitno tvrdija da postoji Ljubav koja nije isto što i dobra sebičnost. To znam jer san mu knjjigu: 'Buđenje svijesti' pročita ja msm tri puta. To što ti pišeš 'Ja želim' ulazi u onu sferu u kojoj san ja objasnija kako sve što radiš radiš radi sebe, ali ne da dobiješ neku korist il ugodan osjećaj, nego jer te na radnju navodi unutarnja pobuda. Tako da 'Ja želim' nije nužno sebično.
Hmmm, da, moguće je da različito koristimo rič: sebičnost.
Da, ideja prosvitljenja je najprisutnija u Budizmu, a dolazak do tog stanja, stanja van naše dualnosti, stanja bez želja, stanja nirvane, je stanje čiste bezuvjetne ljubavi. Barem ga ja tako doživljavam, ono za mene znači to. Sad je li Buda koristija riječ 'ljubav' ne znam, al svejedno, svi imamo pravo na svoj stav o nečemu. Ja uglavnom mislin da je prosvitljenje stanje sjedinjenja sa beskonačnom, bezuvjetnom, stvaralačkom ljubavi, i da je to moguće postić.
Al ko misli drukčije, nema frke, i on je ljubav kao i ja i ima svako pravo na svje mišljenje i ja ga podržavam da misli šta misli ako je to njegova istina. I želin mu svako dobro. Jer na kraju nije bitno jel se slažemo, bitno je uzajamno poštovanje, pa i ljubav, koju osjećam jedni prema drugima.
02.10.2019. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...da, koristimo riječ "sebičnost" različito, i to je sasvim u redu :)...
...da završim s citatom od De Mella :)
"Da biste stigli u zemlju ljubavi, morate proživjeti patnje umiranja, jer voljeti druge ljude znači umiranje potrebe za njima, znači da ostajemo potpuno sami."
02.10.2019. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
E s tim citatom ću se potpuno složit. :)
02.10.2019. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...