Ja živim u posve pustoj i nenaseljenoj vali. I knjige su moje drugo ja. Ja ih gutam. Ponekad čitam dvije istovremeno. Jedna za jutro, jedna za popodne, a često i treća za noć. Tako imam osjećaj da će mi manje knjiga promaknut. A djecu sam kroz priče navukla na ljubav prema pisanoj riječi, Dok su bile posve male bile su to već uvriježene bajke. Čim su malo stasale ja sam im izmišljala svoje priče. Baka je izmišljala svoje, a suprug svoje. I sve naše izmišljene priče su bile u nastavcima. Lijepe uspomene i neko lijepo vrijeme. Kad smo sjedili sučelice, gledali se i slušali. Mobitela tada nije bilo. Živjeli smo živu riječ.
04.04.2019. (14:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitam djeci...u školi... i obožavaju kad im čitam. Ali inače sam GROZNA učiteljica i na svašta nešto ih prisiljavam. :))) A sad...ironiju na stranu...voljela bih zaista da mogu neke roditelje prisiliti da razgovaraju sa svojom djecom, da im čitaju, pjevaju, bilo što...ali da se bave malo svojom djecom. Pohvalno za tebe da čitaš malenoj. (Andersenove su bajke meni osobno puno bajkovitije.)
04.04.2019. (18:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voljela bih pročitati jedan tvoj konstruktivni post o tome kako bi škola trebala funkcionirati? Kakvu školu želiš svojoj malenoj? Evo... počni od 1. razreda.
05.04.2019. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
.
04.04.2019. (09:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Ja živim u posve pustoj i nenaseljenoj vali. I knjige su moje drugo ja. Ja ih gutam. Ponekad čitam dvije istovremeno. Jedna za jutro, jedna za popodne, a često i treća za noć. Tako imam osjećaj da će mi manje knjiga promaknut.
A djecu sam kroz priče navukla na ljubav prema pisanoj riječi, Dok su bile posve male bile su to već uvriježene bajke. Čim su malo stasale ja sam im izmišljala svoje priče. Baka je izmišljala svoje, a suprug svoje. I sve naše izmišljene priče su bile u nastavcima. Lijepe uspomene i neko lijepo vrijeme. Kad smo sjedili sučelice, gledali se i slušali. Mobitela tada nije bilo. Živjeli smo živu riječ.
04.04.2019. (14:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blablalica
Čitam djeci...u školi... i obožavaju kad im čitam.
Ali inače sam GROZNA učiteljica i na svašta nešto ih prisiljavam. :)))
A sad...ironiju na stranu...voljela bih zaista da mogu neke roditelje prisiliti da razgovaraju sa svojom djecom, da im čitaju, pjevaju, bilo što...ali da se bave malo svojom djecom.
Pohvalno za tebe da čitaš malenoj.
(Andersenove su bajke meni osobno puno bajkovitije.)
04.04.2019. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Carica Univerzuma
Čitala sam kćerkama svaki dan. To su bili naši mali rituali. Taj dio mi nedostaje. Čekam da mi dođe unuče pa nastavljamo :)
04.04.2019. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blablalica
Prevelike zasluge pripisuješ školi.
Voljela bih pročitati jedan tvoj konstruktivni post o tome kako bi škola trebala funkcionirati?
Kakvu školu želiš svojoj malenoj?
Evo... počni od 1. razreda.
05.04.2019. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...