Počeo sam ti sinoć pisati komentar, no on se pretvorio u predugi tekst. Na kraju sam ga preradio i napisao skroz novi post. On nije namijenjen tebi ili napisan za tebe, ali je, da tako kažem, nadahnut ili određen tvojom situacijom. Nevezano na taj moj post, želim reći: ljubav jest raspeće. Svojom ljubavi smo raspeti baš kao Krist. Ništa ne možemo učiniti. Baš ništa. Kao što ni Krist nije mogao učiniti "baš ništa".
11.11.2018. (02:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mariano replikante; Da , slažem se sasvim, sasvim, ljubav jest raspeće. I da, nema natrag , nema lijevo, nema desno, nego ravno kroz to.
I još nešto, polupovezano, moj um stalno strahuje da će zaboraviti nešto bitno. Bojim se zaborava (detalja života, detalja o mužu, detalja o bilo čemu, stvari koje moram napraviti a neću ih se sjetiti), ali to je taj glupi, glupi um. Izmišlja probleme. Srce ne može ništa zaboraviti. Jer ono do/nosi svo znanje , sve potrebno, u vidu osjeta, ono je naš callboard. Ako si budan, ne možeš propustiti ništa.
11.11.2018. (07:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga moje, znaš da je tako, sigurno je. ne valja biti okovan razumom. to znaš. zato su važni darovi osjećaja..i osjećanja. nemirno more se mora smiriti, povremeno i mi valjda. dajući ili primajući..
11.11.2018. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lea; Da, ne valja biti okovan. Ako obraćamo pažnju na sve u našem tijelu, cijeli svjetovi se otvaraju pred nama. Fantastična smo antena, između ostalog.
Još ne mogu slušati muziku, samo neke stvari koje znam iz davnina. I ne mogu ni za živu glavu čitati poeziju. Sve unutar mene je izmasakrirano, pa boli previše.
11.11.2018. (10:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ajoj, pa jasno je. poezija nije za takve , ne..trenutke samo živi ispunjena onim što ti paše. proživljavati duboko, to je najvažnije. to oslobađa. ti imaš svoje svjetlo. imaš život pored tebe koji još u tijelu cvate. a i sama si jako jako mlada. draga moja, ja znam reći, - utjeha je da nema utjehe, da ne treba utjeha. sve je tako kako jest. sjeti se samo nekih izvadaka iz "odvojene stvarnosti". ti si tako divna duša i sve razumiješ stostruko. jesi.
11.11.2018. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@lea; istina je, ona cvate nepomućeno. Ne znam čemu da to zahvalim. ja plačem, ona me tješi. Pitam je, 'jesi li i ti tužna?' 'Nisam.' Samo mene tješi. Prigrlila je ideju da je tata živ u duhu, može ga kontaktirati šaljući mu osjete iz srca. Živi sva u osmjesima, sa društvom na školskom igralištu....................
11.11.2018. (17:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Počeo sam ti sinoć pisati komentar, no on se pretvorio u predugi tekst. Na kraju sam ga preradio i napisao skroz novi post. On nije namijenjen tebi ili napisan za tebe, ali je, da tako kažem, nadahnut ili određen tvojom situacijom. Nevezano na taj moj post, želim reći: ljubav jest raspeće. Svojom ljubavi smo raspeti baš kao Krist. Ništa ne možemo učiniti. Baš ništa. Kao što ni Krist nije mogao učiniti "baš ništa".
11.11.2018. (02:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Mariano replikante;
Da , slažem se sasvim, sasvim, ljubav jest raspeće.
I da, nema natrag , nema lijevo, nema desno, nego ravno kroz to.
I još nešto,
polupovezano,
moj um stalno strahuje da će zaboraviti nešto bitno. Bojim se zaborava (detalja života, detalja o mužu, detalja o bilo čemu, stvari koje moram napraviti a neću ih se sjetiti), ali to je taj glupi, glupi um. Izmišlja probleme.
Srce ne može ništa zaboraviti. Jer ono do/nosi svo znanje , sve potrebno, u vidu osjeta, ono je naš callboard.
Ako si budan, ne možeš propustiti ništa.
11.11.2018. (07:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robyn
draga moje, znaš da je tako, sigurno je. ne valja biti okovan razumom.
to znaš. zato su važni darovi osjećaja..i osjećanja. nemirno more se
mora smiriti, povremeno i mi valjda. dajući ili primajući..
11.11.2018. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@Lea;
Da, ne valja biti okovan.
Ako obraćamo pažnju na sve u našem tijelu, cijeli svjetovi se otvaraju pred nama. Fantastična smo antena, između ostalog.
Još ne mogu slušati muziku,
samo neke stvari koje znam iz davnina.
I ne mogu ni za živu glavu čitati poeziju.
Sve unutar mene je izmasakrirano,
pa boli previše.
11.11.2018. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robyn
ajoj, pa jasno je. poezija nije za takve , ne..trenutke samo živi ispunjena
onim što ti paše. proživljavati duboko, to je najvažnije. to oslobađa.
ti imaš svoje svjetlo. imaš život pored tebe koji još u tijelu cvate.
a i sama si jako jako mlada. draga moja, ja znam reći, - utjeha je da nema utjehe, da ne treba utjeha. sve je tako kako jest. sjeti se samo
nekih izvadaka iz "odvojene stvarnosti". ti si tako divna duša i sve razumiješ stostruko. jesi.
11.11.2018. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
@lea;
istina je,
ona cvate nepomućeno.
Ne znam čemu da to zahvalim.
ja plačem, ona me tješi.
Pitam je, 'jesi li i ti tužna?'
'Nisam.'
Samo mene tješi.
Prigrlila je ideju da je tata živ u duhu,
može ga kontaktirati šaljući mu osjete iz srca.
Živi sva u osmjesima,
sa društvom na školskom igralištu....................
11.11.2018. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...