Nekoga ljubiti ne znači razmaziti, ne znači sačuvati od žrtve i kušnje, ne znači sačuvati od križa i bolesti, nego kroz prožimanje i trpljenje osposobljavati ga za životni hod. Tako se ljubav ljubljenoga, i njegov odgovor prokušavaju, čiste i sazrijevaju. Jer, tko ljubi svoj vrt, obrezuje ga, čisti, da bi donio što više ploda.
18.10.2018. (10:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neka duga lomi svoju svjetlost na tihim obalama tvojih lutanja dok sivi kamen u daljini sniva i rumenilo lica tvog otkriva...
Crkveni zvonik jutrom odzvanja i budi snove današnjeg dana ja stojim ovdje, na mjestu tom u plavom pogledu, u oku tvom, i molitve šaljem po anđelu svom...
18.10.2018. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istrenirala sam se na životnim greškama i toliko ih usavršila da se stalno pitam da li su to uopće bile pogreške, zašto skitam, i zašto sam tu živote, ponovno se pitam,
i dosta mi je svega,
potreba da ostvarimo vlastitu zamisao, ma koliko bila besmislena moram reće silinom snova golema ljubav me uzdiže iznad prirode i unatoč smrti, život počima teći,
ipak, dosta mi je svega,
nastavi živote, i znaj da cjelov vrijedi truda, i nedaj da u tminam pustog zaborava strada, dok stvarnost mi izmiče u kojoj ne bivam, zatomljene suze okamenjene, u vapaju jada,
dosta mi je svega, ipak, ostaje moja nada...
18.10.2018. (22:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mnogi se groze na spomen samoće a ja bi sa sobom bio iz puke mirnoće, neka se groze nek misle što hoće kako se bojm društva ili svega a ja im velim naka se svi nose u pukom mnoštvu nek sebi prkose.
Priznajem, introvert sam tip i ličnosti za sebe, čovjek okrenut prema sebi i imam dosta tih potreba za tišinom, no žao mi je bedaka, to nije sebičnost jednostavno ja sam takav, sebi pravi, potvrđivanjem to, ne glumim dvoličnost.
A, on je u velikom društvu pa sebi zbori, voli baš kao i ja upoznavati različite ljude na različitim mjestima i drago mi je zbog tog ali, jednostavno me umara ta buka i on, tuka, u velikim društvima gdje se moraš nadglasavati i nadmetati tamo gdje vladaju dvostruki aršini.
Ljudi su postali prevelike "ovce" za sitne novce, koji slijepo slijede društveno nametnute norme, nekada je to dobro, u većem broju slučajeva nije, između ostalog, tu je i potreba za govorom, a ne razgovor radi razgovora, ne što ja hoću: pričati sa drugim a sačuvati svoju mirnoću.
Prilagodio: EuM
18.10.2018. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dok živim u sjećnju svom živem u fiktivnom filmu tom i vagam što je bili ili se snilo jeli mi se ikad dogodilo?
Jesam li možda nekog povrijedio, jesam li se možda na kiši smočio ili je to možda poljubac bio, na kraju sam ipak odlučio.
Da, u nekom svom filmu sam bio, neko mi je dokumentarac pustio a ponekad se čini da sam bajku snio.... uglavnom sve to, ja sam preživio...
Dakle, dok razmišljamo mi smo poete, naš mozak doživjava najljepšu poeziju iz koje izlazi zaključak. Tvoj tekst kojim kasnije zaključuješ misli, više nije tako interesantan, a on možebiti koristan ili ne te podliježe drugim mjerilima. Ako je koristan, u principu prvenstveno ga sam možeš iskoristiti jer je prilagođen tvojoj situaciji.
Eto, svojim zanimljivim razmišljanjima doveo si me zanimljiv zaključak sa kojim sam zaključio misao o poeziji u nama... Lp
19.10.2018. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na fale nam učitelji, no oni koje bi slijedili ;) Par svijetlih primjera kroz nekoliko tisuća godina govore da je čovječanstvo još jako, jako daleko od cilja.
21.10.2018. (02:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Grunf: Čeka nas "čišćenje vrta", tisuću godišnja era mira, te kraj priče ovdje i ovakove i/ili buduće civiizacije na zemlji... ja ne vjerujem previše u to, no tako kažu... ovdje nemamo konačne ciljeve nego samo one prolazne sadržajne - ostvariti obitelj i svijet/znanje prepustiti mlađima...
21.10.2018. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bio je to dan, jednako skriven šuškav i sunčan, jesen ga je obnavljala zaobilaženjem hladnoće, a ljeto, to dugo, a brzopotezno miroljubivo ljeto ponovno me prisvajalo u priči, jednim takvim sada.
Bio je to čovjek kojemu je netko trebao pisati priče, zanosne, mekane, poput buđenja u koja se ušuljao kroz pukotinu kroz koje me je mirno promatrao drugačiji od onoga čega se sve teže sjećam.
I mora da sam u pozadini tih sati bila sretna jer nisam razmišljala, mislim li o sreći ili, pak, samo o tim rukama što se mirno kreću sada, polumrakom, kao misao koja boravi u priči.
Imao je priču koju bi mu netko trebao napisati, onu koja bi, kao i sadašnjost bila ispisiva, još samo retrospektivno, sjetno u mislima, u kojima se odajemo sjetnoj rekonstrukciji.
Na koncu, bila bi to priča o navikavanju na lijepo, obična jesenja priča, kao i stvarnost, iole ispisiva, na takav neki novi ničim, izazvan, ukraden kadar i jedno nježno jutarnje sada, jedan novi dan...
21.10.2018. (16:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malo se teže oduprijeti onome iznutra, izazovu da napišem jesenju recenziju pored mladog vina i tek pečene rakije, na tvoju prekrasnu pjesmu, okićenu rimom i jesenjim lišćem što mami u tisuću boja...
I ništa izvana nije toliko snažno, jako, da bi me pokrenulo, dirati tu ljepotu od šumećeg mora do plavetnila neba dok jesen me čeka, doziva sunčana bura ostajem u tvojim stihovima okićen rimom,
i slušam jesenje lišće što mami u tisuću boja... razigrano u dvje pjesme, tvoja i moja..
22.10.2018. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Nekoga ljubiti ne znači razmaziti,
ne znači sačuvati od žrtve i kušnje,
ne znači sačuvati od križa i bolesti,
nego kroz prožimanje i trpljenje
osposobljavati ga za životni hod.
Tako se ljubav ljubljenoga, i njegov
odgovor prokušavaju, čiste i sazrijevaju.
Jer, tko ljubi svoj vrt, obrezuje ga,
čisti, da bi donio što više ploda.
18.10.2018. (10:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''Po odluci svoje volje, Bog nas predodredi
za sinove svoje, po Isusu Kristu,
na hvalu i slavu milosti svoje.''
- jedino po našem Gospodinu dobivamo život i milost
18.10.2018. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Poezija poezije: shadow-of-soul,
U oku tvom
Neka duga lomi svoju svjetlost
na tihim obalama tvojih lutanja
dok sivi kamen u daljini sniva
i rumenilo lica tvog otkriva...
Crkveni zvonik jutrom odzvanja
i budi snove današnjeg dana
ja stojim ovdje, na mjestu tom
u plavom pogledu, u oku tvom,
i
molitve šaljem po anđelu svom...
18.10.2018. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@ poezija na bunt: u zvijezdama piše
Dosta mi je svega
Istrenirala sam se na životnim greškama
i toliko ih usavršila da se stalno pitam
da li su to uopće bile pogreške, zašto skitam,
i zašto sam tu živote, ponovno se pitam,
i dosta mi je svega,
potreba da ostvarimo vlastitu zamisao,
ma koliko bila besmislena moram reće
silinom snova golema ljubav me uzdiže
iznad prirode i unatoč smrti, život počima teći,
ipak, dosta mi je svega,
nastavi živote, i znaj da cjelov vrijedi truda,
i nedaj da u tminam pustog zaborava strada,
dok stvarnost mi izmiče u kojoj ne bivam,
zatomljene suze okamenjene, u vapaju jada,
dosta mi je svega, ipak, ostaje moja nada...
18.10.2018. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
BTB
18.10.2018. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Pozitivka - poezija u tišini:
Moja tišina
Mnogi se groze na spomen samoće
a ja bi sa sobom bio iz puke mirnoće,
neka se groze nek misle što hoće
kako se bojm društva ili svega
a ja im velim naka se svi nose
u pukom mnoštvu nek sebi prkose.
Priznajem, introvert sam tip i ličnosti
za sebe, čovjek okrenut prema sebi
i imam dosta tih potreba za tišinom,
no žao mi je bedaka, to nije sebičnost
jednostavno ja sam takav, sebi pravi,
potvrđivanjem to, ne glumim dvoličnost.
A, on je u velikom društvu pa sebi zbori,
voli baš kao i ja upoznavati različite ljude
na različitim mjestima i drago mi je zbog tog
ali, jednostavno me umara ta buka i on, tuka,
u velikim društvima gdje se moraš nadglasavati
i nadmetati tamo gdje vladaju dvostruki aršini.
Ljudi su postali prevelike "ovce" za sitne novce,
koji slijepo slijede društveno nametnute norme,
nekada je to dobro, u većem broju slučajeva nije,
između ostalog, tu je i potreba za govorom,
a ne razgovor radi razgovora, ne što ja hoću:
pričati sa drugim a sačuvati svoju mirnoću.
Prilagodio: EuM
18.10.2018. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Ana-Normabel:
Poetičan odgovor:
Dok živim u sjećnju svom
živem u fiktivnom filmu tom
i vagam što je bili ili se snilo
jeli mi se ikad dogodilo?
Jesam li možda nekog povrijedio,
jesam li se možda na kiši smočio
ili je to možda poljubac bio,
na kraju sam ipak odlučio.
Da, u nekom svom filmu sam bio,
neko mi je dokumentarac pustio
a ponekad se čini da sam bajku snio....
uglavnom sve to, ja sam preživio...
Dakle, dok razmišljamo mi smo poete, naš mozak doživjava najljepšu poeziju iz koje izlazi zaključak. Tvoj tekst kojim kasnije zaključuješ misli, više nije tako interesantan, a on možebiti koristan ili ne te podliježe drugim mjerilima. Ako je koristan, u principu prvenstveno ga sam možeš iskoristiti jer je prilagođen tvojoj situaciji.
Eto, svojim zanimljivim razmišljanjima doveo si me zanimljiv zaključak sa kojim sam zaključio misao o poeziji u nama...
Lp
19.10.2018. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
@EuM - hvala na lijepim stihovima
19.10.2018. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@shadow-of-soul-pjesma u pjesmi:
Što ti znaš o meni
Nema kraja putovanju od srca do srca,
nema te ptice koja će preletjeti taj put
i cijeli put ne naći onu dušu koja ju čeka...
Od čeličnog neba me čuva tvoja plava suza,
od tamnice neljudskog stvora tvoje zlatno srce
sve od dana kada si me pronašao u osami...
Da sam barem plava vještica koja čita misli
ili netko drugi ko je zalutao u tvoj plavi svijet,
ne bi ostala u sanjatenju ispod tvog kamena...
Danas je novo svitanje, a ti, što znaš o meni,
tek ono što ti slutnjom u duši darujem,
tek ono što spava ktraj spoznaje neznanja...
Znam, napisat ćeš zlatnu pjesmu za mene,
i nećeš ju obaviti radoznalim ljudskim očima...
neka mi anđeli čitaju tvoje zlatne stihove,
Samo očima anđela biti će vidljiva i razumljiva,
očima anđela i srcu mome neka pjevaju skladno,
ta pjesma za mene biti će najljepši poklon...
20.10.2018. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grunf
Na fale nam učitelji, no oni koje bi slijedili ;)
Par svijetlih primjera kroz nekoliko tisuća godina
govore da je čovječanstvo još jako, jako daleko od cilja.
21.10.2018. (02:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Grunf:
Čeka nas "čišćenje vrta", tisuću godišnja era mira, te kraj priče ovdje i ovakove i/ili buduće civiizacije na zemlji... ja ne vjerujem previše u to, no tako kažu... ovdje nemamo konačne ciljeve nego samo one prolazne sadržajne - ostvariti obitelj i svijet/znanje prepustiti mlađima...
21.10.2018. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@zadihana:
(Sada - na moj način – umjesto komentara).
Bio je to dan, jednako skriven šuškav i sunčan,
jesen ga je obnavljala zaobilaženjem hladnoće,
a ljeto, to dugo, a brzopotezno miroljubivo ljeto
ponovno me prisvajalo u priči, jednim takvim sada.
Bio je to čovjek kojemu je netko trebao pisati priče,
zanosne, mekane, poput buđenja u koja se ušuljao
kroz pukotinu kroz koje me je mirno promatrao
drugačiji od onoga čega se sve teže sjećam.
I mora da sam u pozadini tih sati bila sretna
jer nisam razmišljala, mislim li o sreći ili, pak,
samo o tim rukama što se mirno kreću sada,
polumrakom, kao misao koja boravi u priči.
Imao je priču koju bi mu netko trebao napisati,
onu koja bi, kao i sadašnjost bila ispisiva,
još samo retrospektivno, sjetno u mislima,
u kojima se odajemo sjetnoj rekonstrukciji.
Na koncu, bila bi to priča o navikavanju na lijepo,
obična jesenja priča, kao i stvarnost, iole ispisiva,
na takav neki novi ničim, izazvan, ukraden kadar
i jedno nježno jutarnje sada, jedan novi dan...
21.10.2018. (16:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@shadow-of-soul:
Jesen za tebe
Malo se teže oduprijeti onome iznutra,
izazovu da napišem jesenju recenziju
pored mladog vina i tek pečene rakije,
na tvoju prekrasnu pjesmu, okićenu rimom
i jesenjim lišćem što mami u tisuću boja...
I ništa izvana nije toliko snažno, jako,
da bi me pokrenulo, dirati tu ljepotu
od šumećeg mora do plavetnila neba
dok jesen me čeka, doziva sunčana bura
ostajem u tvojim stihovima okićen rimom,
i slušam jesenje lišće što mami u tisuću boja...
razigrano u dvje pjesme, tvoja i moja..
22.10.2018. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...