Julka ne smiš joj to glasno reć, njoj je to smisao života, ona nikad neće doseći taj stupanj bezosjećajnosti da ne troši vrijeme na nevažne ljude. Iako mislim da ovaj zapis nije o tome, možda o M koja je otišla tamo negdje daleko, pa je u međuvremenu rodila, zar je prošlo već toliko vremena, vrijeme na blogu je jako relativno i fluidna kategorija, naša M je takva da ona jednostavno duboko proživljava ono na što se drugi i ne obaziru, možemo se samo nadat da će se nać neko ko će prepoznat kolika je u stvari dragocjenost :))
14.09.2018. (15:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, moj komentar nije bio ni o tebi, ni o meni, ni o nekim(drugim) nevažnim ljudima.. istina, ni o nekoj M koja je rodila, ali je o Zadihanoj koju izgleda puno toga iscrpljuje/troši... rekla bih da je tako po nekoliko njenih zadnjih zapisa (eto, čitam)
Valjda je dragocjena kad se ja pitam gdje je u svemu tome njena ljubav prema sebi .. pa, eto... ne čini li se tebi da nije problem što će netko drugi prepoznati tu dragocjenost, nego što ona sama to ne uspijeva (kad volimo sebe, činimo dobro mnogim dragim ljudima... koji to zaslužuju)? :O
Što ćeš, ima nas bezosjećajnih na više načina:P
Ponovno mi osa leti po sobi :I
14.09.2018. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavice, najljepše je s onima koji mogu. Bez puno riječi.
Vv & Fresh, teško mi je oblikovati svoj odgovor u riječi, pročitala sam, nasmijala se onako lijepo iznutra. Hvala vam što ste to podijelili sa mnom, razveseli me kada vidim da se može prenijeti sebe nekome ovdje, kroz riječi i piksele. Štošta je na blogu fluidna kategorija, ali neki osnovni dio mozaika koji vrijeme složi o nama ostaje i vrlo je točan, čini mi se. Lijepo je to. Hvala i za riječ 'dragocjenost', upamtit ću ju i spremiiti :)
Potrošilo me mnogo toga, mislim da je ovo vrijeme rezimea, ono kada se napokon mogu osvrnuti i vidjeti što (mi) se događalo, kako sam se lomila, gdje me sve dovelo, kako me promijenilo. Mogu si nedostajati, mogu mi nedostajati oni koji vrijede pa su danas negdje u bijelom svijetu, mogu žaliti što sam jednako lijepo tretirala one koji su me izbrisali iz života na najokrutniji način, mogu se ponovno povezati sa sobom i s drugima nakon toga, osobito s onima drugačijima od onakvih kakve spominjete, još jače, još bolje, kao da me ništa nije potrošilo. Samo mi je darovano još te lijepe snage, snage za koju vjerujem da mi ne pripada i da ju zaslužujemo određenim načinima. To je objašnjenje koje mogu ovdje izgovoriti, a opet je dosta nejasno. To je moje "voljeti sebe".
Nakon svega mogu se bojati ponovno, mogu osjećati ponovno, može me boljeti ponovno, mogu biti sretna, mogu sve ponovno. O tome sada mislim i pišem... Čudno je jer dok se događa fokus na druge, onaj nesebičan kakav spominjete, zaboravljamo se na način koji je katkad ipak i loš i nezdrav, istina, davanje tog lošeg tipa iscrpljuje i troši nas, što svakako ovisi, kako kažete, o tome tko je s druge strane. A vi ste pritom uvijek vi, katkad možda samo malo više.
Ima jedna stvar, dobra stvar, s nama ovakvima koji se trudimo oko ljudi od kojih bi mnogi odustali, zaslužili oni taj trud ili ne: i kada nema smisla, kada takvi odu i nastave život kao da vas nikada nisu upoznali, kao da ne postojite, vi takvi jeste poput feniksa: i najmanja gesta nečijeg drugačijeg, boljeg tretmana vinut će vas ondje gdje vam je mjesto. Katkad ćete to napraviti i sami za sebe, naravno. A ohrabriti se na takav način funkcioniranja, potapšati se po ramenu i napraviti opet sve isto iznova, autentično i svoje, znači voljeti sebe na kraju dana.
M. je dobro, beba je dobro, vidjela sam joj osmijeh danas preko ekrana i sve je stalo. Svakakvih ljepota ima, meni je najprivlačnija ljepota bliskosti. Ono što uložiš, izgradiš, stisneš zube kada je teško. Ono kada mogu reći: ona je moja. Jednoga dana, Fresh, pronaći nekoga tko će s jednakim osjećajem iznutra za mene reći upravo to 'moja' značit će puni krug. Značit će sve.
U pravu ste.
Pozdravljam vas, lijepi ljudi bloga. Do uskoro :)
15.09.2018. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Nije
14.09.2018. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
A misliš da mogu sve shvatiti? Ne mogu.
14.09.2018. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Ja bih ti ovako glasno mogla reći kako se ti izgleda previše mučiš s ljudima koji to nisu zaslužili :)
14.09.2018. (15:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
Julka ne smiš joj to glasno reć, njoj je to smisao života, ona nikad neće doseći taj stupanj bezosjećajnosti da ne troši vrijeme na nevažne ljude.
Iako mislim da ovaj zapis nije o tome, možda o M koja je otišla tamo negdje daleko, pa je u međuvremenu rodila, zar je prošlo već toliko vremena, vrijeme na blogu je jako relativno i fluidna kategorija, naša M je takva da ona jednostavno duboko proživljava ono na što se drugi i ne obaziru, možemo se samo nadat da će se nać neko ko će prepoznat kolika je u stvari dragocjenost :))
14.09.2018. (15:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Da, moj komentar nije bio ni o tebi, ni o meni, ni o nekim(drugim) nevažnim ljudima.. istina, ni o nekoj M koja je rodila, ali je o Zadihanoj koju izgleda puno toga iscrpljuje/troši... rekla bih da je tako po nekoliko njenih zadnjih zapisa (eto, čitam)
Valjda je dragocjena kad se ja pitam gdje je u svemu tome njena ljubav prema sebi .. pa, eto... ne čini li se tebi da nije problem što će netko drugi prepoznati tu dragocjenost, nego što ona sama to ne uspijeva (kad volimo sebe, činimo dobro mnogim dragim ljudima... koji to zaslužuju)? :O
Što ćeš, ima nas bezosjećajnih na više načina:P
Ponovno mi osa leti po sobi :I
14.09.2018. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
Lastavice, najljepše je s onima koji mogu. Bez puno riječi.
Vv & Fresh, teško mi je oblikovati svoj odgovor u riječi, pročitala sam, nasmijala se onako lijepo iznutra. Hvala vam što ste to podijelili sa mnom, razveseli me kada vidim da se može prenijeti sebe nekome ovdje, kroz riječi i piksele. Štošta je na blogu fluidna kategorija, ali neki osnovni dio mozaika koji vrijeme složi o nama ostaje i vrlo je točan, čini mi se. Lijepo je to. Hvala i za riječ 'dragocjenost', upamtit ću ju i spremiiti :)
Potrošilo me mnogo toga, mislim da je ovo vrijeme rezimea, ono kada se napokon mogu osvrnuti i vidjeti što (mi) se događalo, kako sam se lomila, gdje me sve dovelo, kako me promijenilo. Mogu si nedostajati, mogu mi nedostajati oni koji vrijede pa su danas negdje u bijelom svijetu, mogu žaliti što sam jednako lijepo tretirala one koji su me izbrisali iz života na najokrutniji način, mogu se ponovno povezati sa sobom i s drugima nakon toga, osobito s onima drugačijima od onakvih kakve spominjete, još jače, još bolje, kao da me ništa nije potrošilo. Samo mi je darovano još te lijepe snage, snage za koju vjerujem da mi ne pripada i da ju zaslužujemo određenim načinima. To je objašnjenje koje mogu ovdje izgovoriti, a opet je dosta nejasno. To je moje "voljeti sebe".
Nakon svega mogu se bojati ponovno, mogu osjećati ponovno, može me boljeti ponovno, mogu biti sretna, mogu sve ponovno. O tome sada mislim i pišem... Čudno je jer dok se događa fokus na druge, onaj nesebičan kakav spominjete, zaboravljamo se na način koji je katkad ipak i loš i nezdrav, istina, davanje tog lošeg tipa iscrpljuje i troši nas, što svakako ovisi, kako kažete, o tome tko je s druge strane. A vi ste pritom uvijek vi, katkad možda samo malo više.
Ima jedna stvar, dobra stvar, s nama ovakvima koji se trudimo oko ljudi od kojih bi mnogi odustali, zaslužili oni taj trud ili ne: i kada nema smisla, kada takvi odu i nastave život kao da vas nikada nisu upoznali, kao da ne postojite, vi takvi jeste poput feniksa: i najmanja gesta nečijeg drugačijeg, boljeg tretmana vinut će vas ondje gdje vam je mjesto. Katkad ćete to napraviti i sami za sebe, naravno. A ohrabriti se na takav način funkcioniranja, potapšati se po ramenu i napraviti opet sve isto iznova, autentično i svoje, znači voljeti sebe na kraju dana.
M. je dobro, beba je dobro, vidjela sam joj osmijeh danas preko ekrana i sve je stalo. Svakakvih ljepota ima, meni je najprivlačnija ljepota bliskosti. Ono što uložiš, izgradiš, stisneš zube kada je teško. Ono kada mogu reći: ona je moja. Jednoga dana, Fresh, pronaći nekoga tko će s jednakim osjećajem iznutra za mene reći upravo to 'moja' značit će puni krug. Značit će sve.
U pravu ste.
Pozdravljam vas, lijepi ljudi bloga. Do uskoro :)
15.09.2018. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FreshCaYg
:)**
15.09.2018. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...