Smokva luda nalazi se svuda

nedjelja, 20.10.2019.



Aj da su jabuke, to bih shvatila... ali kad u jesen uberem smokava više nego cijele godine, onda ne znam što da kažem... osim da se sigurno nalazim u Raju!

A sada, nakon što sam ih i slistila dobar dio... osjećam se tako posramljeno.

Jep... sigurno sam...









Jeruzalemska artičoka (Helianthus tuberosus L.)

utorak, 15.10.2019.




Ili samo - čičoka.
Svježe, iz vrta... sad je pitanje jedino - skuhati juhicu ili ispeći. Zapravo, i nema tu prave dileme... što god da napravim bit će dobro, jedino ako napravim oboje, onda može biti dvostruko dobro...

Inače, ukusni i ljekoviti korjenčići, ako vas zanima, onda evo - Alternativa za vas






Ali dobro to sad... i ukusno i dobro, dobro da znate da je sve dobro... ali ono što ne znate je da ne znate kakva se drama odvijala iza kamere dok sam pokušavala čičoku snimiti vani, u blizini mjesta gdje je iskopana...






Bilo je tu svega: puno skakanja, trčanja, grebanja, prevrtanja, puno verbalne i neverbalne komunikacije, koju doduše nećete moći kroz moje fotografije pretjerano doživjeti, jer se sve, kako sam rekla, odvijalo iza kamere... ali, nisam sigurna da bih kamerom i bila u stanju vjerno dočarati posjet četiri jahača Apokalipse :)))
Tek par pokušaja... :)

Ovako je to otprilike išlo...


- Oho, ti si ovu 'ravnu ploču' tu donijela zbog nas? Kraaasssnnnooo...
Juhu, a možemo li mi to prevrnuti!?!?
- Ne, nemoj






- A zaaašštttooo.... ups, imaš pravo, možda to i nije pametno dok ležim na njoj!
- Aj, držim drugi kraj... siđi
- A... a može li se s nje skočiti na ovaj grm?
- Može, aj samo idi i nemoj mi ništa polomiti







- Oho, evo ga... bome, visoko je...
- Je, a bilo bi i više da ja nisam malo potkresala
grane... aj, budi miran







-E, a baš ću zagristi... vidi... i to pošteno!





- Ovako!!





- Bome jesi, a evo ti i pojačanje stiže...
- Drž' se brate... uf... baš visoko!

- E, ajmo mi dole... jel može opet na onu ravnu ploču?




- Može, aj silazite... i ne, nemoj mi to prevrnuti... vas dvojica što ste ispod ne grebite, ne rušite, neee...
- Zašto, pa tu imaš samo objektiv i ovo nekakvo... kamenje!
- Ne dirajte
- Vidi, imaš i stolicu, da sjednem...
- Nemoj
- Aaa... pa htjela si sjesti na mene, ludačo!
- Rekla sam ti nemoj... sklonite se, pustite... ne grebite...
ne
ne
ne
ne
nee...


Ne znam... danas razmišljam da im smanjim obroke, preživahni su... ili barem vitamine...
Je, vitamine treba svima ukinuti... svo zlo je od njih!!








Kad je bal, nek' je...

ponedjeljak, 14.10.2019.








Ispalo je da ipak nisam riješila sav blue cheese, kojih mi je komada nekoliko svojevremeno bilo povjereno. Pa kad mi je taj skriveni dopao pod ruku, mam sam ponovila pizzu s kruškama. S pomalo neuglednim, ali odličnog okusa, kruškama miholjačama.
Međutim, unatoč odličnim kruškama. i iako sam ovaj puta čak i luk ponovno karamelizirala, za razliku od prethodne takve pizze okus ove me ostavio puno ravnodušnijom.
Ne znam što je uzrok tomu... ne da mi se ni pogađati, a ni ulaziti u dublje analiziranje i traženja uzroka u: prašini ispod kauča, susjedovoj djeci, psima, mačkama i metli od sirka...
Pomirila sam se s tim, prihvatila sam to stanje takvo kakvo je - mogu to podnijeti... sad se jedino bojim da ne iskoči još kakav zaboravljeni sluč... mislim - komad rolleyes
Komad.
Sira.


Al' dobro to, nego... ide mi na živce ova vilica sa strane... naime, ja koliko god da čistim i glancam taj escajg, on na fotografijama uvijek ispadne muljav. Kao da je, kako bi tu neki rekli, sav moj trud - nula bodova.
Aj neka se i netko od vas malo bolje zagleda, pa mi recite je l' to stvarno tako, ili je to možda zato što ja zapravo ništa ne vidim.
Deder, još koji par očiju će bolje znati.










<< Arhiva >>