To su teske teme i tvoj put je jako tezak. Mislim si danas kako je sve ovo sto miradimo na Caminu vrlo daleko od drevnih hodocasnika i njihovih uvjeta zivota. Kako je njima bilo, danas su me ubili zuljevi jedva sam napravio dnevni minimum od Estelle do Los Arcosa. Prvo sam mislio da mogu ignorirati bol ali s vremwmom mi se rigalo od svakog koraka. Zuljevi su na malim prstima obje noge, sad ih isusujem jodom. Strasno da smo podlozni utjecaju tijela nikako da um nnadvlada materiju
23.05.2018. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
P.S. i ja sam popio dvije limemke piva danas jednu putem i jednu kad stigoh u albuergu. To je dobar izvor minerala i vitamina, skoro svaki dan popijem pivicu nema veze ako je najeftinija nekava
23.05.2018. (15:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svi ljudi koje znam su prošli kroz te neke stvari, pa i sama nisam pošteđena mnogo toga. piši ako ti je lakše, zašto ne, ako netko može pisati o svakakvim drugim i drugačijim stvarima koje tebe ne zanimaju, zašto ti ne bi mogla o svojim, koje su tvoje primarne i tebi prevažne. ja sam neobično ponosna što sam koliko toliko ovdje upoznala osobu kao što si ti. to je možda glupo za reći, ali zaista si u mojim očima velika kao kuća, kako se ono veli. prekrasna i čudesna. jedna od rijetkih koja ne kupuje prijatelje, barem mi se tako čini. znaš i sama ( toliko si toga i pročitala ) da je život previše kompleksan da bi se njime poigravali, a opet, iz istog tog razloga, gle čuda, mi se trebamo upravo i poigravati. meni se sviđa tvoje uvjerenje da univerzum gradi budućnost. i da nas na neki način, zaista i čudan, priprema za nešto drugo. sve što nam se u ovom času čini jako stvarno, već u idućem gubi značaj. i ako to uzmemo kao polazišnu točku, preostaje nam da sami na neki način kreiramo sutrašnji dan, koliko to god nekima izgledalo suludo. dakle, ipak vjera, ipak ustrajnost u dobroj nadi, ipak lijepa slika svega.. što se tiče novca, mislim da znaš u dubini sebe, da sigurno znaš da on dolazi i odlazi. ljubav i prihvaćanje prema sebi upravo je platforma za kreiranje svih stvari pa tako i novca. svaki osjećaj jednom dođe i jednom prođe. i mi imamo šansu svaki dan dati isključivo svoje ime danu...ma sve znaš, samo hrabro naprijed. nemoj dozvoliti da budeš plijen, nikako.
23.05.2018. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lea je sve toliko predivno napisala da ne znam što dodati....Molim se da Te ritne malo optimizma i za trenutak, kada ćeš pisati o skroz nekim drugim, optimističnim temama...Kako ono: ne odustati!!!! Nikada!!!! Vole Te L+B+G
23.05.2018. (17:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi @jelen, @lea, @luki; Odgovorit ću vam odjednom, lakše mi je tako. To što ste izlili ovdje svoje ljubavi i topline me nagnalo da ipak sad odgovorim. Mislila sam otići spavati bez ikakvog pisanja....... Glava puca, Cijelo popodne spavam, Mislim da me neka depresija satrla. Znam da nije fer od mene Imati izljeve teškog podnošenja situacije, Naročito jer ima i onaj (pokraj mene) kojemu je teže I sve nosi na vlastitoj koži...... Kad bi mogao to promijeniti - promijenio bi. Također, tu je još hrpa zbivanja u danu Koja stalno iziskuju pribranost, Funkcionalnost, Ono -život......kao da je sve u redu. Pa jedno vrijeme negiraš , Pa onda puca po šavovima i izlazi van...... Ne svejedno, Prikupilo mi se pa cendram i plačem. Izjedaju me ta potajna pitanja.
Jasno mi je da nikome nije lako, Svatko ima svoje muke, svoje neriješenosti.... Ali što ti sam moraš isfurati - najteže je.
Hvala vam stvarno!!! :)) na svemu lijepom napisanom!! :))
Jelen, ne daj se! Žuljevi i rane na nogama dio su tradicionalne hodočasničke muke ........jesi li pomišljao (kad zacijele otvorene rane, ili ih zamotaj) ravne djelove (djelomice) hodati u japankama? Nas je spasilo kad smo hodale na Bistricu. Čim se ukazao asfalt, mi hop u japanke. Za razliku od drugih, niti jednog žulja.... Dobro, količina hodanja nije ni blizu za ikakvu usporedbu, možda je to preglupo kaj sam napisala.....
Dobra je i zdrava pivica, tko voli....nije u stvari uopće loša. :)) Samo sam ja ovo spomenula zbog toga što ju nikada ne pijem, tj. nisam već od nekog davno prošlog zaboravljenog života.......
Sretno dalje, neka ti rane brzo zacijele!! :))
Još jednom, hvala vam na lijepim riječima podrške :-*****
23.05.2018. (23:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
To su teske teme i tvoj put je jako tezak. Mislim si danas kako je sve ovo sto miradimo na Caminu vrlo daleko od drevnih hodocasnika i njihovih uvjeta zivota. Kako je njima bilo, danas su me ubili zuljevi jedva sam napravio dnevni minimum od Estelle do Los Arcosa. Prvo sam mislio da mogu ignorirati bol ali s vremwmom mi se rigalo od svakog koraka. Zuljevi su na malim prstima obje noge, sad ih isusujem jodom. Strasno da smo podlozni utjecaju tijela nikako da um nnadvlada materiju
23.05.2018. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jelen
P.S. i ja sam popio dvije limemke piva danas jednu putem i jednu kad stigoh u albuergu. To je dobar izvor minerala i vitamina, skoro svaki dan popijem pivicu nema veze ako je najeftinija nekava
23.05.2018. (15:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
robyn
svi ljudi koje znam su prošli kroz te neke stvari, pa i sama nisam pošteđena mnogo toga. piši ako ti je lakše, zašto ne, ako netko može pisati o svakakvim drugim i drugačijim stvarima koje tebe ne zanimaju,
zašto ti ne bi mogla o svojim, koje su tvoje primarne i tebi prevažne.
ja sam neobično ponosna što sam koliko toliko ovdje upoznala osobu kao što si ti. to je možda glupo za reći, ali zaista si u mojim očima velika
kao kuća, kako se ono veli. prekrasna i čudesna. jedna od rijetkih koja
ne kupuje prijatelje, barem mi se tako čini. znaš i sama ( toliko si toga i pročitala ) da je život previše kompleksan da bi se njime poigravali,
a opet, iz istog tog razloga, gle čuda, mi se trebamo upravo i poigravati.
meni se sviđa tvoje uvjerenje da univerzum gradi budućnost. i da nas na neki način, zaista i čudan, priprema za nešto drugo. sve što nam se u ovom času čini jako stvarno, već u idućem gubi značaj. i ako to uzmemo
kao polazišnu točku, preostaje nam da sami na neki način kreiramo sutrašnji dan, koliko to god nekima izgledalo suludo. dakle, ipak vjera,
ipak ustrajnost u dobroj nadi, ipak lijepa slika svega..
što se tiče novca, mislim da znaš u dubini sebe, da sigurno znaš da
on dolazi i odlazi. ljubav i prihvaćanje prema sebi upravo je platforma
za kreiranje svih stvari pa tako i novca. svaki osjećaj jednom dođe i
jednom prođe. i mi imamo šansu svaki dan dati isključivo svoje ime
danu...ma sve znaš, samo hrabro naprijed. nemoj dozvoliti da budeš
plijen, nikako.
23.05.2018. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Lea je sve toliko predivno napisala da ne znam što dodati....Molim se da Te ritne malo optimizma i za trenutak, kada ćeš pisati o skroz nekim drugim, optimističnim temama...Kako ono: ne odustati!!!! Nikada!!!! Vole Te L+B+G
23.05.2018. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Dragi
@jelen, @lea, @luki;
Odgovorit ću vam odjednom, lakše mi je tako.
To što ste izlili ovdje svoje ljubavi i topline me nagnalo da ipak sad odgovorim. Mislila sam otići spavati bez ikakvog pisanja.......
Glava puca,
Cijelo popodne spavam,
Mislim da me neka depresija satrla.
Znam da nije fer od mene
Imati izljeve teškog podnošenja situacije,
Naročito jer ima i onaj (pokraj mene)
kojemu je teže
I sve nosi na vlastitoj koži......
Kad bi mogao to promijeniti - promijenio bi.
Također, tu je još hrpa zbivanja u danu
Koja stalno iziskuju pribranost,
Funkcionalnost,
Ono -život......kao da je sve u redu.
Pa jedno vrijeme negiraš ,
Pa onda puca po šavovima i izlazi van......
Ne svejedno,
Prikupilo mi se pa cendram i plačem.
Izjedaju me ta potajna pitanja.
Jasno mi je da nikome nije lako,
Svatko ima svoje muke, svoje neriješenosti....
Ali što ti sam moraš isfurati - najteže je.
Hvala vam stvarno!!! :)) na svemu lijepom napisanom!! :))
Jelen, ne daj se! Žuljevi i rane na nogama dio su tradicionalne hodočasničke muke ........jesi li pomišljao (kad zacijele otvorene rane, ili ih zamotaj) ravne djelove (djelomice) hodati u japankama? Nas je spasilo kad smo hodale na Bistricu. Čim se ukazao asfalt, mi hop u japanke. Za razliku od drugih, niti jednog žulja....
Dobro, količina hodanja nije ni blizu za ikakvu usporedbu, možda je to preglupo kaj sam napisala.....
Dobra je i zdrava pivica, tko voli....nije u stvari uopće loša. :)) Samo sam ja ovo spomenula zbog toga što ju nikada ne pijem, tj. nisam već od nekog davno prošlog zaboravljenog života.......
Sretno dalje, neka ti rane brzo zacijele!! :))
Još jednom, hvala vam na lijepim riječima podrške
:-*****
23.05.2018. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...