Silazak mi je metafora smrti (u svakom smislu), a otapanje snjegova težnja ka ravnoteži. Jedino su mi neprekoračive ograde ka budućnosti neka vrsta nade da neće doći do totalnog sunovrata.. Strah u iščekivanju lomi kosti... ali dok je vakta, ima i nade.... Između nade i izvjesnosti smrti teško je reći da li je to komično. Prije bih rekla apsurdno?
17.02.2018. (23:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
v.
Prekaljeni životom. Mudri od proživljenog. Jedino tim veteranima vlastite borbene neuništive izuzetnosti u kojima je studen dah planine što ga je ona u njima zadržala, priznajem pravo da kažu: zar to nije komično? Pripada im, kao i ožiljci, kao bora na licu - ona kojom se podsmjehuju. A kada siđu.... kad konačno siđemo Vrh nas, gore igrat će tad anđeo Rilke
Pozdrav! :)
18.02.2018. (11:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potoče, Hvala ti na lijepim riječima kod mene i na dopuni razumijevanju ove tvoje pjesme. Veoma mi se dopada tvoja poezija jer si joj dao snažan pečat svojim osobnim stilom tako da se praktično ni ne moraš potpisivati, uvijek bih prepoznala svaku tvoju pjesmu. Jedinstven si u načinu izražavanja i držiš cjelinu misli na okupu. Sa druge strane ti si u stanju banalne životne teme uzdići na visoki umjetnični nivo izraza tako da one, iako (svako)dnevne upravo nisu za takvu upotrebu; tvoja poezija je za intelektualnu elitu, ona traži pažnju i viši nivo razumijevanja; i što je najinteresantnije kod tebe, ti si u stanju od estetski neugledne teme stvoriti estetski savršeno lijep izraz! Ti si, Potoče, pravi umjetnik, virtuoz riječima, a tvoju poeziju može čitati i razumjeti tek načitana i dovoljno obrazovana publika. Volim taj tvoj jedinstveni stil. :-))
18.02.2018. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
silazak u dolinu suza... povratak kroz privide odživljenih apsurda... zrcaljenje stranca u viziji bivših ratnika... pod suncem hladnoća umara... da, komično je to... ali i izazov misaonom režnju... :)
23.02.2018. (06:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
kao da kroz tvoju pjesmu gledam seriju "Sumrak templara", toliko je slikovita i prepuna istine, da sam se zapanjila
14.02.2018. (16:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anea
Silazak mi je metafora smrti (u svakom smislu), a otapanje snjegova težnja ka ravnoteži. Jedino su mi neprekoračive ograde ka budućnosti neka vrsta nade da neće doći do totalnog sunovrata..
Strah u iščekivanju lomi kosti... ali dok je vakta, ima i nade....
Između nade i izvjesnosti smrti teško je reći da li je to komično. Prije bih rekla apsurdno?
17.02.2018. (23:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
v.
Prekaljeni životom. Mudri od proživljenog.
Jedino tim veteranima vlastite borbene neuništive izuzetnosti u kojima je studen dah planine što ga je ona u njima zadržala, priznajem pravo da kažu: zar to nije komično? Pripada im, kao i ožiljci, kao bora na licu - ona kojom se podsmjehuju.
A kada siđu.... kad konačno
siđemo
Vrh nas, gore
igrat će tad anđeo
Rilke
Pozdrav! :)
18.02.2018. (11:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anea
Potoče,
Hvala ti na lijepim riječima kod mene i na dopuni razumijevanju ove tvoje pjesme.
Veoma mi se dopada tvoja poezija jer si joj dao snažan pečat svojim osobnim stilom tako da se praktično ni ne moraš potpisivati, uvijek bih prepoznala svaku tvoju pjesmu. Jedinstven si u načinu izražavanja i držiš cjelinu misli na okupu. Sa druge strane ti si u stanju banalne životne teme uzdići na visoki umjetnični nivo izraza tako da one, iako (svako)dnevne upravo nisu za takvu upotrebu; tvoja poezija je za intelektualnu elitu, ona traži pažnju i viši nivo razumijevanja; i što je najinteresantnije kod tebe, ti si u stanju od estetski neugledne teme stvoriti estetski savršeno lijep izraz! Ti si, Potoče, pravi umjetnik, virtuoz riječima, a tvoju poeziju može čitati i razumjeti tek načitana i dovoljno obrazovana publika.
Volim taj tvoj jedinstveni stil. :-))
18.02.2018. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
silazak u dolinu suza... povratak kroz privide odživljenih apsurda... zrcaljenje stranca u viziji bivših ratnika... pod suncem hladnoća umara...
da, komično je to... ali i izazov misaonom režnju... :)
23.02.2018. (06:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
meni nije komično...prije tužno...ali to je moje mišljenje!
23.02.2018. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...