Dakle, ono što je učinjeno, na to se svi mogu osloniti, pa i mi, dok onome što je propušteno činjenju jedini smo teret i najteži sebi do drugih. No, za prolivenim mlijekom ne bi trebalo plakati. Tako kaže optimistično staro mudroslovlje u kojem je zbijeno razumijevanje sviju stvari, pa i onih koje se tiču ljudskih osjećaja, mada ove potonje je pogrdno svrstavati u stvari.
23.01.2018. (14:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica ...pa zavisi da li nas prati umrla ljubav ili ona ljubav koja je ostala da živi poslije umrlog partnera ... Ne volim da me prati ništa umrlo ... nedajbože proganja ... Zato su dovršenosti važne.
24.01.2018. (09:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus Učinjeno - ne učinjeno, samo sebi je rečeno posljedicom. Po njoj mjerimo i spram nje gradimo osjećanja.
Međutim, to pitanje osjećaja me sjetilo one biblijske scene, kada Isus nailazi i samo pogleda ribare, koji ne pitajući ništa ostavljaju mreže i kreću za njim. Zanimljivo je da tu nije bilo nikakvih osjećanja, ..., Biblija ne govori o osjećajima, samo o Njegovoj harizmi i njihovom Povjerenju, a to može otvoriti niz drugih pitanja ... od toga može li se vjerovati nekome koga prvi put vidimo (da, može!), do toga da li je povjerenje preteča ljubavi? Ili, je li povjerenje prethodnica ljubavi?, pa onda Može li se voljeti neko kome se ne vjeruje?
Možda će nas pitanja dovesti odgovoru. Ko je taj kome bi se moglo vjerovati? Podrazumijeva li on dobrotu ili ljepotu? Ili to dvoje ide u paru? I tek poslije dolazi učinjeno, neučinjeno, kajanje, pokajanje, ... Svemu je prethodio neki osjećaj. Izvorni osjećaj. Možda je on jedini kome bi se vrijedilo vratiti, ako je to uopšte moguće, znajući da su nervne ćelije mrestilište osjećaja, a upravo su one jedine koje se ne obnavljaju!??
24.01.2018. (09:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Biblija priča o poslušnosti od svojih početnih redova, slijedom toga o kazni dobročinitelja za one koji nisu poslušni. Tu nema osjećaja, a nema niti razuma. Jer život u strahu od autoriteta nije dostojan čovjeku. Tako se iznjedrila renesansa. Kako općenito ljudski rod vrjednuje poslušnost? Slušam-poslušan sam-služim. Od čovjeka do sluge! Savršena metamorfoza. Strahom pred jačim. Treba li očekivati povjerenje? Samo u poslušnosti, jer tada te nitko ne će dirati, uznemiravati, umanjivati i kad si beznadežno umanjen. Kako ti većinom u svojim tekstovima govoriš o odnosima između spolova, reći ću kako povjerenje na prvu je dogma koju zagovaraju oni (većina) kojima je tako što uskraćeno, ali i nedostignuto, a u konačnici iznevjereno. Zašto? Jer tražimo reciprocitet. Potrdu uzajamnosti. Platonsko je u srazu s materijalnim, i svako na svoj način hoće egzistirati. No, osjećaj je primordijalan. Jer ide prije razuma. Taj uvjetovani konflikt čini nas takvima kakvi jesmo: zaštićeni u sigurnosti ne usuđujemo se iskoraknuti u nepoznato i drugačije. Nije preporučljivo.
24.01.2018. (12:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus To što si rekao za bibliju, vjernike i poslušnost, sve stoji, ali sve je to kolektivni stereotip o čemu su nas učili ... kao i ono Marksovo da je religija opijum za široke narodne mase. Ipak, napravimo odmak od tog stereotipa. Biblija. Kakva je to knjiga i šta u njoj piše. Koliko ljudi je čita i šta običan vjernik zna o njoj? Pa i sveštenici su vjernici koji čitaju i tumače bibliju, pa zašto oni nisu ovakvi kako opisuješ ponizne i poslušne? Ima tu neka caka. Biblija je knjiga u kojoj su opisani svi naši (ljudski) grijesi, protivrječnosti i gluposti kojima smo skloni. I ubistva u obliku koji bi današnji svijet ocijenio kao najmonstruozniji oblik zlostavljanja nad čovjekom, pa bratoubistva ...itd. Dakle biblija sadrži karakter vremena i tadašnjih ljudi. I ništa se bitno ne razlikuje od današnjeg vremena. Svijet nije sazdan od idealnih stvari i bića niti je biblija pisana za pobožne ljude koji misle da je sve idealno ako se ponizno služi bogu. Ne znam ko je tome počeo "učiti" ljude, ali pravo značenje kršćana nije da su oni dobri, već da slijede Isusa. Da se obrate i slijede. I to je sve. Riječ je zajednici. I o izboru strane. Crkva radi svoj posao. A mi znamo svoje, da nas sve Isus ljubi, kakvi god da smo. I to je ono što svima godi. Biblija je knjiga bez cenzure. A ko ti je od njih bio uzorit? Niko! Slovom i brojem niko. Jesu li apostoli izdali Isusa. Jesu. Svi do jednoga. Pa i taj veliki Petar stijena na kome će izgraditi Crkvu. Jakov i Ivan bili su obične plačljive mizerije koji su se gurali za parče slave i moći. Nisu li takvi svi ljudi uz vladare, bez izuzetka mjesta i vremena. Slinavi do moći i izdajnici u nemoći vlasti. ...Ali vrijednost apostola je, po crkvenom tumačenju, bila u tome da su odgovorili pozivu. Krenuli su za Isusom. Odabrali stranu. Pa ne traži crkva dobre, moralne, uzorne ... ona traži one koji će dati odgovor, obratiti se i prihvatiti Isusa boga...Nije riječ o strahu, već o sopstvenom izboru... I kao što sveti pisac kaže, da bog kaže jednu riječ ja čujem dvije. Čujem onu koja je ljepša. Biram ou koja mi odgovara. Tako je i sa biblijom. Najrađe se čuje ono najljepše. Raj. Ljude vole kada im se nudi mogućnost. Vole da kupuju mogućnost ...na tome su zasnovane i sve velike prevare. Na ljudskoj lakomosti. Ne onih koji varaju, već lakomosti prevarenih. Lakomost je najplodnije tlo za manipulaciju.
24.01.2018. (22:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad je riječ o poslušnosti, postoji njegovo dvojako značenje, meroveus. Iz aspekta učenja, saznavanja, a drugi je odnos prema vlasti. Ja nekako pravim razliku između discipline i poslušnosti... ali da sada ne razvijam tu temu. Povjerenje nikako ne povezujem sa poslušnošću. Naime nije to ono povjerenje o kome ja govorim. Povjerenje povezujem sa iskrenošću koja isključuje strah. Tamo gdje je prisutan strah očekivana je reakcija, ali to nije povjerenje. To što je gazda siguran da podanik neće smjeti učiniti drugačije. A isti taj će mu zabiti nož u leđa kada brod počne tonuti. Znači, prisila nije povjerenje. Povjerenje nosi u sebi moralnu dimenziju ličnosti, prisila socijalnu inteligenciju jedinke. Prisila razvija strah, a uzajamnost ljubav. Povjerenje nije dogma u odnosima spolova, već je to religijska dogma. Slijediti Isusa i ne pitati ništa jer on nas sve bezrezervno voli. To je dogma. U odnosu spolova ništa nije bezrezervno niti bogom dano, zato nije dogma. Nemaš povjerenja u drugoga zato što te silno i bezrezervno voli, već zbog kvaliteta njegove ličnosti. Povjerenje može biti i kratkoročno, dok interesi postoje. A opet kažem kod prisile nasilnik računa na minimum socijalne inteligencije žrtve, do prve promjene klime kada se uloge mijenjaju, bez sažaljenja i milosti ... moguće sa dosta ostrašćenosti ... Nije vjeran kao pas, zato što je vjeran ili što je pas, već zato što je na lancu. Gazda vjeruje u lanac a ne u psa, da se tako duhovito ili slikovito izrazim. Jer kada se otkine (lanac) neće više biti povjerenja a i dalje će biti pas. Toliko o "povjerenju" u prisili.
24.01.2018. (23:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taango I meni je lijepo ono što je prošlo, jer ono čega nema odiše ljepotom dovršenosti. Nedovršenosti su kao svita podanika koja nas prati brigama, patnjama, ...., morama, nerviranjima ....
26.01.2018. (03:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Život nije bio besciljan, a ipak smo od njega pobjegli.
23.01.2018. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
e da mi se je vratiti pa da ispunim nedovrsene ljubavi..hehe
23.01.2018. (08:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Euro
Čije ;)
23.01.2018. (09:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dužničko ropstvo prema sebi je najbolnije... :)
23.01.2018. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Dinaja
zaista, najgore ...:-)
23.01.2018. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
"Ne vraćaj se starim ljubavima..." pjeva Arsen u jednoj od svojih bezbroj pjesama o ljubavi.
23.01.2018. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Ne znam koliko su nedovršenosti te stare ljubavi...
23.01.2018. (13:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Dakle, ono što je učinjeno, na to se svi mogu osloniti, pa i mi, dok onome što je propušteno činjenju jedini smo teret i najteži sebi do drugih.
No, za prolivenim mlijekom ne bi trebalo plakati. Tako kaže optimistično staro mudroslovlje u kojem je zbijeno razumijevanje sviju stvari, pa i onih koje se tiču ljudskih osjećaja, mada ove potonje je pogrdno svrstavati u stvari.
23.01.2018. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
moje hehe
24.01.2018. (07:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
s.c.
Staro Mudroslovlje zna! :-))
24.01.2018. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Lastavica
...pa zavisi da li nas prati umrla ljubav ili ona ljubav koja je ostala da živi poslije umrlog partnera ...
Ne volim da me prati ništa umrlo ... nedajbože proganja ...
Zato su dovršenosti važne.
24.01.2018. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
meroveus
Učinjeno - ne učinjeno, samo sebi je rečeno posljedicom. Po njoj mjerimo i spram nje gradimo osjećanja.
Međutim, to pitanje osjećaja me sjetilo one biblijske scene, kada Isus nailazi i samo pogleda ribare, koji ne pitajući ništa ostavljaju mreže i kreću za njim.
Zanimljivo je da tu nije bilo nikakvih osjećanja, ..., Biblija ne govori o osjećajima, samo o Njegovoj harizmi i njihovom Povjerenju, a to može otvoriti niz drugih pitanja ... od toga može li se vjerovati nekome koga prvi put vidimo (da, može!), do toga da li je povjerenje preteča ljubavi?
Ili, je li povjerenje prethodnica ljubavi?, pa onda
Može li se voljeti neko kome se ne vjeruje?
Možda će nas pitanja dovesti odgovoru.
Ko je taj kome bi se moglo vjerovati? Podrazumijeva li on dobrotu ili ljepotu? Ili to dvoje ide u paru?
I tek poslije dolazi učinjeno, neučinjeno, kajanje, pokajanje, ...
Svemu je prethodio neki osjećaj. Izvorni osjećaj. Možda je on jedini kome bi se vrijedilo vratiti, ako je to uopšte moguće, znajući da su nervne ćelije mrestilište osjećaja, a upravo su one jedine koje se ne obnavljaju!??
24.01.2018. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Euro
hehe ... ;)
24.01.2018. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Biblija priča o poslušnosti od svojih početnih redova, slijedom toga o kazni dobročinitelja za one koji nisu poslušni. Tu nema osjećaja, a nema niti razuma. Jer život u strahu od autoriteta nije dostojan čovjeku. Tako se iznjedrila renesansa.
Kako općenito ljudski rod vrjednuje poslušnost? Slušam-poslušan sam-služim. Od čovjeka do sluge! Savršena metamorfoza. Strahom pred jačim. Treba li očekivati povjerenje? Samo u poslušnosti, jer tada te nitko ne će dirati, uznemiravati, umanjivati i kad si beznadežno umanjen.
Kako ti većinom u svojim tekstovima govoriš o odnosima između spolova, reći ću kako povjerenje na prvu je dogma koju zagovaraju oni (većina) kojima je tako što uskraćeno, ali i nedostignuto, a u konačnici iznevjereno. Zašto? Jer tražimo reciprocitet. Potrdu uzajamnosti. Platonsko je u srazu s materijalnim, i svako na svoj način hoće egzistirati.
No, osjećaj je primordijalan. Jer ide prije razuma. Taj uvjetovani konflikt čini nas takvima kakvi jesmo: zaštićeni u sigurnosti ne usuđujemo se iskoraknuti u nepoznato i drugačije. Nije preporučljivo.
24.01.2018. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
meroveus
To što si rekao za bibliju, vjernike i poslušnost, sve stoji, ali sve je to kolektivni stereotip o čemu su nas učili ... kao i ono Marksovo da je religija opijum za široke narodne mase.
Ipak, napravimo odmak od tog stereotipa.
Biblija. Kakva je to knjiga i šta u njoj piše. Koliko ljudi je čita i šta običan vjernik zna o njoj? Pa i sveštenici su vjernici koji čitaju i tumače bibliju, pa zašto oni nisu ovakvi kako opisuješ ponizne i poslušne?
Ima tu neka caka.
Biblija je knjiga u kojoj su opisani svi naši (ljudski) grijesi, protivrječnosti i gluposti kojima smo skloni. I ubistva u obliku koji bi današnji svijet ocijenio kao najmonstruozniji oblik zlostavljanja nad čovjekom, pa bratoubistva ...itd. Dakle biblija sadrži karakter vremena i tadašnjih ljudi. I ništa se bitno ne razlikuje od današnjeg vremena.
Svijet nije sazdan od idealnih stvari i bića niti je biblija pisana za pobožne ljude koji misle da je sve idealno ako se ponizno služi bogu. Ne znam ko je tome počeo "učiti" ljude, ali pravo značenje kršćana nije da su oni dobri, već da slijede Isusa. Da se obrate i slijede. I to je sve. Riječ je zajednici. I o izboru strane. Crkva radi svoj posao. A mi znamo svoje, da nas sve Isus ljubi, kakvi god da smo. I to je ono što svima godi.
Biblija je knjiga bez cenzure.
A ko ti je od njih bio uzorit?
Niko! Slovom i brojem niko. Jesu li apostoli izdali Isusa. Jesu. Svi do jednoga. Pa i taj veliki Petar stijena na kome će izgraditi Crkvu. Jakov i Ivan bili su obične plačljive mizerije koji su se gurali za parče slave i moći.
Nisu li takvi svi ljudi uz vladare, bez izuzetka mjesta i vremena. Slinavi do moći i izdajnici u nemoći vlasti. ...Ali vrijednost apostola je, po crkvenom tumačenju, bila u tome da su odgovorili pozivu. Krenuli su za Isusom. Odabrali stranu. Pa ne traži crkva dobre, moralne, uzorne ... ona traži one koji će dati odgovor, obratiti se i prihvatiti Isusa boga...Nije riječ o strahu, već o sopstvenom izboru...
I kao što sveti pisac kaže, da bog kaže jednu riječ ja čujem dvije. Čujem onu koja je ljepša. Biram ou koja mi odgovara. Tako je i sa biblijom. Najrađe se čuje ono najljepše. Raj.
Ljude vole kada im se nudi mogućnost. Vole da kupuju mogućnost ...na tome su zasnovane i sve velike prevare. Na ljudskoj lakomosti. Ne onih koji varaju, već lakomosti prevarenih. Lakomost je najplodnije tlo za manipulaciju.
24.01.2018. (22:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Kad je riječ o poslušnosti, postoji njegovo dvojako značenje, meroveus.
Iz aspekta učenja, saznavanja, a drugi je odnos prema vlasti. Ja nekako pravim razliku između discipline i poslušnosti... ali da sada ne razvijam tu temu. Povjerenje nikako ne povezujem sa poslušnošću. Naime nije to ono povjerenje o kome ja govorim. Povjerenje povezujem sa iskrenošću koja isključuje strah. Tamo gdje je prisutan strah očekivana je reakcija, ali to nije povjerenje. To što je gazda siguran da podanik neće smjeti učiniti drugačije. A isti taj će mu zabiti nož u leđa kada brod počne tonuti. Znači, prisila nije povjerenje. Povjerenje nosi u sebi moralnu dimenziju ličnosti, prisila socijalnu inteligenciju jedinke. Prisila razvija strah, a uzajamnost ljubav.
Povjerenje nije dogma u odnosima spolova, već je to religijska dogma. Slijediti Isusa i ne pitati ništa jer on nas sve bezrezervno voli. To je dogma. U odnosu spolova ništa nije bezrezervno niti bogom dano, zato nije dogma. Nemaš povjerenja u drugoga zato što te silno i bezrezervno voli, već zbog kvaliteta njegove ličnosti. Povjerenje može biti i kratkoročno, dok interesi postoje. A opet kažem kod prisile nasilnik računa na minimum socijalne inteligencije žrtve, do prve promjene klime kada se uloge mijenjaju, bez sažaljenja i milosti ... moguće sa dosta ostrašćenosti ...
Nije vjeran kao pas, zato što je vjeran ili što je pas, već zato što je na lancu. Gazda vjeruje u lanac a ne u psa, da se tako duhovito ili slikovito izrazim. Jer kada se otkine (lanac) neće više biti povjerenja a i dalje će biti pas. Toliko o "povjerenju" u prisili.
24.01.2018. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taango
Meni je lijepo i ono što je prošlo ono čega više nema jer i u tome čega više nema bilo je nečeg lijepog.LP
25.01.2018. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Petra
Taango
I meni je lijepo ono što je prošlo, jer ono čega nema odiše ljepotom dovršenosti.
Nedovršenosti su kao svita podanika koja nas prati brigama, patnjama, ...., morama, nerviranjima ....
26.01.2018. (03:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...