Nije to loše, j... ti se za mišljenja drugih ljudi. Malo previše ljudi okolo uzimaju za pravo da nam govore što da radimo, kako da se ponašamo itd. Važno je raditi ono što volimo i da budemo ono što jesmo, to je zaista oslobađajuće. :)
03.07.2017. (06:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Jebe mi se se ne uklapa u moj životni stil i svjetonazor jer bi to bila ogromna neistina. Ne možeš se pretvarati da si nešto što nisi, bila bi to gluma. Osim toga moje jebe mi se bi direktno negativno utjecalo na moju okolinu jer motivacija za mnoge akcije koje poduzimam proizlazi upravo iz emocija. Ležerniji i opušteniji pristup životu da, ali jebe mi se ne. Osobno ne, čak ni prolazniku na cesti.
03.07.2017. (07:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Pozitivka, ne samo za mišljenja drugih ljudi, nego za SVE. Za mišljenja drugih ljudi me stvarno boli briga. Kad se ogoli sve ono za što mislimo da je jako bitno, baš me zanima što će ostati što stvarno JE bitno. Jako malo toga.
03.07.2017. (07:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y, ma ne treba se uhvatiti za terminologiju toliko. Ako je netko jako fin, kao recimo ti, može jebe mi se zamijeniti sa recimo briga me. Ja recimo nisam tako fin, pa mi je originalna verzija bliska. Ali ne radi se tu o nečem baš prostom ili tako nešto, iako na prvu može djelovati. Ipak je, kao što Parkin reče, riječ o "najuzvišenijem duhovnom putu". Ja sam u postu u ovih samo par rečenica jako loše objasnio o čemu se tu radi, to mi je već sad jasno.
03.07.2017. (07:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Nisam se ni osvrnula na termni nego na stav. Ne mogu se pretvarati da mi nije stalo u situacijama u kojima mi je stalo. Izabirem ukoliko je moguće riješiti situaciju na način da uvažim sudionike i da im time dam stvarnu šansu da se "shvatimo". Nekada je to moguće nekada nije. Nekada se osjećam posrano nekada oslobođeno. U biti želim neći da neću, ne mogu i ne želim životu pristupiti sa stavom baš me briga jer je istina na drugoj strani. Stalo mi je često i nekad jako - nekada je to pogrešno ponekad je nekoga spasilo.
Čini se da sam beznadežan slučaj. :) Lijepo je i dobro što ti možeš tako. Kada sam osobno pokušala nešto slično na kraju sam shvatila da samo potiskujem. Izgleda da ne pristaje svaka filozofija svakome. Uživaj u danu!
03.07.2017. (07:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bila je još prije jedna izvrsna rumunjska pjesnikinja, bilo je par njenih pjesama u tadašnjoj književnoj reči, jedna počinje :"Jebe mi se/što su mi noge dlakave..." i sve u tom stilu, danas bi je teško ko razumio.
03.07.2017. (08:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y, ma ne, ne, opet ti kažem da sam sve ovo loše napisao, jer se ovdje u osnovi radi samo o tome da se ne treba brinuti oko stvari oko kojih se ne treba brinuti, nije riječ o ravnodušnosti, već o oslobađanju od nepotrebnih zabrinjavanja, o "otpuštanju" kako bismo dobili čišću situacijju i onda mogli mirno odlučivati i donositi odluke, i to suosjećajno, ako baš hoćeš. Sve je to puno paradoksa, od te činjenice treba krenuti.
03.07.2017. (08:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni je dugo trebalo da dođem do ovoga, puno sam čistila uvjerenja i strahove.Po zakonu privlačenja, briga je molitva za ono što ne želimo, prepuštanje je povjerenje koje kreira čuda u koja vjerujemo. Život je fantastičan ovako, ali ne dođu svi do te svijesti u ovom životu.:) Zanimljivo kako svi automatski stavljamo fokus na druge, ne na sebe, opet nesvjesni da smo to sve mi :) J..e mi se isključivo za sebe i svoj život jer jedino na to mogu utjecati.:)
03.07.2017. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Oke. Otišao si dalje s postom, ali ipak ću ostaviti komentar. Problem je što moram biti sažeta i gnjavaža je što tipkam na mobitelu. Ljudske reakcije su prirodne i upravo onakve kakve trebaju biti. (Ne mogu samo reći jebe mi se) Problem je sto je društvo izopačeno - moćnici, mediji itd. manipuliraju ljudima i grade stvarnost po svojoj mjeri s ciljem jačanja moći i stjecanja bogatstva. Prilično dobro razumiju ljudsku psihu kao i potrebe ljudskog bića. Čovjek se u bolesnom društvu razboli i da stvar bude gora lijek često traži na krive načine. Važna karta i ozbiljna ljudska potreba za pripadanjem je ključna. To se kod djece jasno vidi: svi imaju tu i tu igračku / stvar, želim i ja. Ispod potrebe za zabavom - učenjem u navedenom primjeru je potreba za pripadanjem. Mnogi duhovnjaci stvaraju samo još veću konfuziju svojim savjetima. Ima i onih koji znaju što pričaju i dijele pametne savjete, naravno. Čovjek stvarno treba koristiti kritički um i jačati samoga sebe kako bi isplivao iz guzione u kojoj se našao. Ona je dizajnirana da te uvjeri da trebas ono što ne trebaš. Gore od toga je sto te uvjerava da si nešto što nisi. I kada sve razumiješ i dalje želiš pripadati jer ti je to upisano u osnovni program kao i potreba za preživljavanjem. I ovo što Oda kaže u zadnjoj rečenici komentara je neistina. Itekako mi imamo velik utjecaj na druge. Dovoljno je pogledati svoju djecu pa nadalje... Dakle kada se brinem i boli me to je stvarno....itekako...baš kao i moja akciji i njezina posljedica prema drugima... Dobro pitanje je kakvu ja stvarnost želim i mogu !!!! sama sebi stvoriti, a da pri tome preživim ( dobro i ugodno živim) u ovom društvu jer nemam gdje drugdje živjeti? Kako ću to ostvariti? I da, nije lako ni najmanje. I ne postoje jednostavni odgovori Odoh dalje. Bok.
04.07.2017. (16:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@y, samo ti ostavi komentar, tvoji komentari čak imaju i smisla. Možemo jebe mi se filozofiju staviti slobodno na stranu. Društvo je izopačeno, to je činjenica i kome to nije jasno, tog će to društvo toliko uvući u sebe (ili već je) da neće znati da postoji išta izvan te izopačenosti, pa će joj se početi prilagođavati, postajući i sam izopačen, na ovaj ili onaj način. Dobra stvar je znati da izopačenost postoji i da ona nije normalna, nije prirodna, suprotna je onome što čovjek je. To je osnova problema. Kako izaći iz toga? Dosta teško. Ne možemo na neki drugi planet, ne možemo ni negdje u prašumu. Ostaje nam biti ovdje, s tim da pokušamo živjeti po svome. Kako? Za to nema recepta. Odgovor je sigurno negdje u ovome što si navela, da čovjek treba koristiti kritički um i jačati samoga sebe. U tome je negdje i izlaz, u osnaživanju sebe, propitivanju svega i svačega i neprestnom traženju alternativnih mogućnosti. Onaj tko dođe do tih nekih spoznaja o tome kako stvari stoje, teško će se praviti da je sve u redu. Natrag više ne može, pa mu ostaje da ide samo naprijed, što bistrije glave i otvorenih očiju, generalno otvoren za sve. Slučaj stvarno je sklon pripremljenom duhu, to je isto činjenica koju treba imati u vidu. Kad se prilike pojave, treba ih prepoznati i iskoristiti.
04.07.2017. (17:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozitivka
Nije to loše, j... ti se za mišljenja drugih ljudi. Malo previše ljudi okolo uzimaju za pravo da nam govore što da radimo, kako da se ponašamo itd. Važno je raditi ono što volimo i da budemo ono što jesmo, to je zaista oslobađajuće. :)
03.07.2017. (06:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Jebe mi se se ne uklapa u moj životni stil i svjetonazor jer bi to bila ogromna neistina. Ne možeš se pretvarati da si nešto što nisi, bila bi to gluma. Osim toga moje jebe mi se bi direktno negativno utjecalo na moju okolinu jer motivacija za mnoge akcije koje poduzimam proizlazi upravo iz emocija.
Ležerniji i opušteniji pristup životu da, ali jebe mi se ne. Osobno ne, čak ni prolazniku na cesti.
03.07.2017. (07:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@Pozitivka, ne samo za mišljenja drugih ljudi, nego za SVE. Za mišljenja drugih ljudi me stvarno boli briga. Kad se ogoli sve ono za što mislimo da je jako bitno, baš me zanima što će ostati što stvarno JE bitno. Jako malo toga.
03.07.2017. (07:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@y, ma ne treba se uhvatiti za terminologiju toliko. Ako je netko jako fin, kao recimo ti, može jebe mi se zamijeniti sa recimo briga me. Ja recimo nisam tako fin, pa mi je originalna verzija bliska. Ali ne radi se tu o nečem baš prostom ili tako nešto, iako na prvu može djelovati. Ipak je, kao što Parkin reče, riječ o "najuzvišenijem duhovnom putu". Ja sam u postu u ovih samo par rečenica jako loše objasnio o čemu se tu radi, to mi je već sad jasno.
03.07.2017. (07:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Nisam se ni osvrnula na termni nego na stav. Ne mogu se pretvarati da mi nije stalo u situacijama u kojima mi je stalo.
Izabirem ukoliko je moguće riješiti situaciju na način da uvažim sudionike i da im time dam stvarnu šansu da se "shvatimo". Nekada je to moguće nekada nije. Nekada se osjećam posrano nekada oslobođeno. U biti želim neći da neću, ne mogu i ne želim životu pristupiti sa stavom baš me briga jer je istina na drugoj strani. Stalo mi je često i nekad jako - nekada je to pogrešno ponekad je nekoga spasilo.
Čini se da sam beznadežan slučaj. :) Lijepo je i dobro što ti možeš tako. Kada sam osobno pokušala nešto slično na kraju sam shvatila da samo potiskujem.
Izgleda da ne pristaje svaka filozofija svakome. Uživaj u danu!
03.07.2017. (07:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
bila je još prije jedna izvrsna rumunjska pjesnikinja, bilo je par njenih pjesama u tadašnjoj književnoj reči, jedna počinje :"Jebe mi se/što su mi noge dlakave..." i sve u tom stilu, danas bi je teško ko razumio.
03.07.2017. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@y, ma ne, ne, opet ti kažem da sam sve ovo loše napisao, jer se ovdje u osnovi radi samo o tome da se ne treba brinuti oko stvari oko kojih se ne treba brinuti, nije riječ o ravnodušnosti, već o oslobađanju od nepotrebnih zabrinjavanja, o "otpuštanju" kako bismo dobili čišću situacijju i onda mogli mirno odlučivati i donositi odluke, i to suosjećajno, ako baš hoćeš. Sve je to puno paradoksa, od te činjenice treba krenuti.
03.07.2017. (08:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Grunf
Što nam se čini, valja i činiti, dok ne uvidimo da nam se nešto drugo čini!
03.07.2017. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Meni je dugo trebalo da dođem do ovoga, puno sam čistila uvjerenja i strahove.Po zakonu privlačenja, briga je molitva za ono što ne želimo, prepuštanje je povjerenje koje kreira čuda u koja vjerujemo. Život je fantastičan ovako, ali ne dođu svi do te svijesti u ovom životu.:)
Zanimljivo kako svi automatski stavljamo fokus na druge, ne na sebe, opet nesvjesni da smo to sve mi :)
J..e mi se isključivo za sebe i svoj život jer jedino na to mogu utjecati.:)
03.07.2017. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
y
Oke.
Otišao si dalje s postom, ali ipak ću ostaviti komentar. Problem je što moram biti sažeta i gnjavaža je što tipkam na mobitelu.
Ljudske reakcije su prirodne i upravo onakve kakve trebaju biti. (Ne mogu samo reći jebe mi se) Problem je sto je društvo izopačeno - moćnici, mediji itd. manipuliraju ljudima i grade stvarnost po svojoj mjeri s ciljem jačanja moći i stjecanja bogatstva. Prilično dobro razumiju ljudsku psihu kao i potrebe ljudskog bića. Čovjek se u bolesnom društvu razboli i da stvar bude gora lijek često traži na krive načine. Važna karta i ozbiljna ljudska potreba za pripadanjem je ključna. To se kod djece jasno vidi: svi imaju tu i tu igračku / stvar, želim i ja. Ispod potrebe za zabavom - učenjem u navedenom primjeru je potreba za pripadanjem.
Mnogi duhovnjaci stvaraju samo još veću konfuziju svojim savjetima. Ima i onih koji znaju što pričaju i dijele pametne savjete, naravno. Čovjek stvarno treba koristiti kritički um i jačati samoga sebe kako bi isplivao iz guzione u kojoj se našao. Ona je dizajnirana da te uvjeri da trebas ono što ne trebaš. Gore od toga je sto te uvjerava da si nešto što nisi. I kada sve razumiješ i dalje želiš pripadati jer ti je to upisano u osnovni program kao i potreba za preživljavanjem.
I ovo što Oda kaže u zadnjoj rečenici komentara je neistina. Itekako mi imamo velik utjecaj na druge. Dovoljno je pogledati svoju djecu pa nadalje... Dakle kada se brinem i boli me to je stvarno....itekako...baš kao i moja akciji i njezina posljedica prema drugima...
Dobro pitanje je kakvu ja stvarnost želim i mogu !!!! sama sebi stvoriti, a da pri tome preživim ( dobro i ugodno živim) u ovom društvu jer nemam gdje drugdje živjeti? Kako ću to ostvariti?
I da, nije lako ni najmanje. I ne postoje jednostavni odgovori
Odoh dalje. Bok.
04.07.2017. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@y, samo ti ostavi komentar, tvoji komentari čak imaju i smisla. Možemo jebe mi se filozofiju staviti slobodno na stranu. Društvo je izopačeno, to je činjenica i kome to nije jasno, tog će to društvo toliko uvući u sebe (ili već je) da neće znati da postoji išta izvan te izopačenosti, pa će joj se početi prilagođavati, postajući i sam izopačen, na ovaj ili onaj način. Dobra stvar je znati da izopačenost postoji i da ona nije normalna, nije prirodna, suprotna je onome što čovjek je. To je osnova problema. Kako izaći iz toga? Dosta teško. Ne možemo na neki drugi planet, ne možemo ni negdje u prašumu. Ostaje nam biti ovdje, s tim da pokušamo živjeti po svome. Kako? Za to nema recepta. Odgovor je sigurno negdje u ovome što si navela, da čovjek treba koristiti kritički um i jačati samoga sebe. U tome je negdje i izlaz, u osnaživanju sebe, propitivanju svega i svačega i neprestnom traženju alternativnih mogućnosti. Onaj tko dođe do tih nekih spoznaja o tome kako stvari stoje, teško će se praviti da je sve u redu. Natrag više ne može, pa mu ostaje da ide samo naprijed, što bistrije glave i otvorenih očiju, generalno otvoren za sve. Slučaj stvarno je sklon pripremljenom duhu, to je isto činjenica koju treba imati u vidu. Kad se prilike pojave, treba ih prepoznati i iskoristiti.
04.07.2017. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...