Komentari

nakrizanju.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • RandomHeart

    Mislim da je vrijeme da počneš mjenjati svoj tv repertoar:-)

    avatar

    13.04.2017. (23:29)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ja neću reći što mislim, osim da se odmoriš.
    Što mislim reći ću neki drugi put.

    avatar

    13.04.2017. (23:55)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @RandomHeart;
    ali je nikad, baš ono nikad ne gledam nikakve horore, nikakava ubijanja, nikakve CSIe, mentaliste, policajce , kosti i ostala sranja koja su u izobilju u današnja vrijeme na telki.

    @Fresh;
    prvo sam mislila da je manijak metafora smrti koja nas sve hvata, kako joj dođe, po njenom rasporedu. Ali, nisam više tako sigurna.
    Jednom mi reci tvoju asocijaciju.

    avatar

    14.04.2017. (08:19)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    majketi.... i ti svašta sanjaš...
    očito ti triba odmora...
    Ne sanjaj više ništa... samo se naspavaj :)

    avatar

    14.04.2017. (08:22)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @DOMENICO;
    noćas je bilo bolje.....
    isto neka saga koje se ovaj čas ne sjećam, ali nije bilo ničeg krvavog i mučnog.
    :)

    avatar

    14.04.2017. (08:26)    -   -   -   -  

  • gali

    ee i mene uhvate ponekad, nekad zapišem , nekad ne...
    proći če...podsvijest zna napraviti košmar...

    avatar

    14.04.2017. (10:34)    -   -   -   -  

  • jelen

    Toliko toga se bori u nama, podsvjest se gomba u tom blatu strahova i nadanja... nema u tome svemu prevelike mistike niti treba nekakvih velikih objašnjenja, pravo je čudo da ne sanjamo i puno gore s obzirom na to kakvi su nam životi na javi to jest kakav je svijet u kome živimo.
    Ponekad su snovi detaljni i živopisni, slojeviti, a ponekad je radnja koja se u njima vrši jednostavna, rekao bih da se radi o fazi sna u kojoj se dešava sanjanje, fine oscilacije moždanih valova itd. Uglavnom možda za prvu ruku vrati u upotrebu onu snolovku koji si napravila, kad je ono bilo? Lani?

    P.S.
    Jesi vidla na naslovnici post o "Vražjem stolčeku" od @Neobičnog sumnjivca, postavlja neka pitanja na koja vjerojatno ti znaš odgovor (npr. kolko ima copernica u kojoj općini po glavi stanovnika i sl.)

    avatar

    14.04.2017. (16:40)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @gali;
    Ponekad je baš pretjerano neugodno, obrnuto je sasvim rijetko :))

    @jelen;
    Dokle god ljudi o copernici misle kao o zloj babi (koja štuje đavla, kako crkva implicira stalno, a nitko ne propitkuje nego uzima zdravo za gotovo), a ne vještoj babi punoj raznih neuobičajenih znanja, dobre volje da pomogne, kojoj ne treba prevoditelj i muškarac (svećenik) da odobri kaj se smije a kaj ne smije raditi, dotle ja ne volim o tome pričati. Uopće sam izgubila i volju i dah.
    Malo sam proletila kroz onaj članak, mogla bih možda još jednom.
    Ne kažem da su u tom članku uopće copernice ocrnjene, (mislim da nisu uopće) ali, već nekako po pravilu, čim naiđem na tu riječ, ja se okrećem i odlazim da ne bih naišla na ružne riječi. Nemam volje izlagati se eventualnom nerazumijevanju, a još manje volje tumačiti.
    Ne znam razumiješ li to, nadam se da da.

    Nego,
    Snolovka visi u kuhinji, treba napraviti novu i odmah pustiti u upotrebu. :)) trebam čvrste i velike kolute, ali nigdje ne nailazim na to! Već dugo.

    avatar

    14.04.2017. (23:31)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Cuj, Lilijanke! Moram ti reci sta sam ja pomislio nakon citanja tvog sna: uprkos 'promeni pola', ti si 'kao muskarac' nastavila razmisljati i osecati u svom snu kao - zena! :))) U muskoj je psihologiji da na ovakve zvukove, saznanja i nailazak opasnosti - krene da se mentalno i fizicki priprema za sukob: trazis oruzje, mesto da iznenadis protivnika (recimo, sacekusa s nogom od stola iza vrata, ili dekica kao stit od seciva i mogucnost prekrivanja protivnika i slicno)
    Naravno, san je san i ogranicenja koja u njemu osetimo su nekada u psihologiji i bila tretirana kao zrcaljenje nasih strahova i nemoci...

    avatar

    14.04.2017. (23:52)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Vlad;
    drago mi je da si napisao što si pomislio.
    No, nekako mi je to tumačenje seksističko, tj. stereotipno. Ne postoji razmišljanje kao žena ili razmišljanje kao muškarac. Barem ne u iole osviještenih osoba.
    Znam i bojažljive žene koje bi se skrile u ovakvoj situaciji, a i hrabre žene koje bi ispljuskale napadača. Također, muškaraca sretoh plašljivih ko tetkice (da ne kažem pičkice, pardon), a sasvim malo baš junaka s brcima i plemenitih.
    Možda se ja, kao ja, ne bih borila, ali, ovdje je bio naglasak na svirepom i luđačkom postupanju sa ljudima i njihovim tijelima poslije ubijanja, i koljač kao da nije bio osoba, nego neka sila kreirana od nas samih, od naših mora, od naših zločina, ljudskih, sveukupnih.
    ...

    avatar

    15.04.2017. (09:58)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Lilijanke, nisi u pravu: seksisticki bi bilo kada bih tvrdio da je jedan od nacina razmisljanja bolji - sto ne smatram - ali cinjenica jeste da su muskarci i zene razliciti, uprkos izuzetaka koje si navela.
    Uzgred, zena reaguje pasivnije jer je 100 000 godina istorije uci da ce se iz opisane situacije lakse izvuci od muskaraca - u principu ih nece ubiti vec uzeti za 'roblje'. Muskarac zna iz te iste 100 000 godisnje istorije da ce ga skratiti za glavu ako se ne odupre i stoga mu je u prirodu uslo da se fizicki odupre. Pri tom ne znaci da se muski ne boje...jednostavno osecaju u kostima da nema izbora!

    avatar

    16.04.2017. (20:08)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Vlad;
    Logično je, priznajem, da dva kemijski različita sustava (muško i žensko tijelo), svaki sa svojim specifičnostima, imaju i različite načine funkcioniranja (pa onda rezoniranja i, konsekventno,ponašanja ).
    No ipak, promatrajući u praksi životne situacije i ponašanja jedinki iste grupe u takvim pojedinačnim situacijama (npr. promatrajući kako majke odgajaju svoju djecu,) ponašanja mogu toliko jako varirati da se ne mogu ne zapitati je li ova gornja rečenica uopće točna. Podrazumijeva li pripadnost ženskoj grupi ženska ponašanja, a muškoj muška? Postoji li to uopće?
    Danas smo kćer i ja spuštale kroz park stazom prema cesti.
    Ispred nas je neka gospođa polako vozila bebu u kolicima , a njezina malo starija curica (valjda5), trčkarala ispred nje. Majka joj je doviknula da smije sama naprijed, ali neka pazi kad dođe do ceste na što je ova bespogovorno odviknula 'okej, mama!'.
    I stvarno, kad ju je staza dovela do ceste, mala je stala i počekala mamu.
    To je sve bilo jako slatko i zgodno, podsjetilo me je na neke moje poznanice koje imaju jako neposlušne sinove, koji bi radije pred auto izjurili, samo da mogu oponirati roditeljima.
    U trenu kad sam htjela kćeri reći kako su curice kooperabilnije od dječaka, sjetila sam se ovog našeg razgovora i ponislila kako te moram obavijestiti da sam bila u krivu. :D

    No onda mi je još nešto sinulo. Sva djeca s kojom se razgovara , koju se uvažava, te kojoj se poklanja onoliko pažnje koliko im kao pojedincu treba (a nekad je to ubitačno puno) ona su kooperabilna.
    Pa sam došla do zaključka da će se djeca (i odrasli na koncu) ponašati ipak onako kako ih naučimo i kako im pokažemo. Ako ih mi naučimo da su to i to muška, a ono i ono ženska ponašanja, takav će biti njihov svijet.

    Iako prva rečenica u ovom mom komentaru sama po sebi i dalje zvuči logično.

    I na koncu, zaista bi seksizam bio kad bi određeni sustav proglasio boljim, što ti nisi učinio. :)

    Odužilo se....
    :)

    avatar

    16.04.2017. (23:04)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...